Zbog klimatskih promjena uzduž istarske obale posljednjih godina zabilježeni su sve češći ulovi dviju invazivnih morskih vrsta koje mijenjaju lice Jadrana, smrtonosne srebrnopruge napuhače i sveprisutnog plavog raka. Iako su različiti po biologiji i ponašanju, zajedničko im je jedno: nisu dobrodošli gosti.

Jedna od najotrovnijih riba na svijetu, srebrnopruga napuhača, ponovno je uzburkala struku i javnost kada je lani ulovljena kraj otoka Ceja u Medulinskom zaljevu. Slovenski ribič Anton Vidovič izvukao je primjerak s 19 metara dubine, a ulov je odmah preuzeo biolog i profesor sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, dr. sc. Neven Iveša. Kako kaže, napuhača je progutala čak tri udice što ukazuje na njezinu proždrljivost.

Smrtonosna doza

- Ova napuhača sadrži snažan neurotoksin, tetrodotoksin, čija je smrtonosna doza za čovjeka izuzetno niska, a poznato je da je otrov i do 1.250 puta jači od cijanida. Dovoljno je svega nekoliko miligrama mesa da izazove smrt. Uz to, riječ je o agresivnom predatoru koji kida ribarske mreže i udice snažnim zubima, a može narasti do 90 centimetara i težiti do devet kilograma, veli profesor Iveša. Na obalama Turske zabilježeni su i slučajevi ugriza ljudi pri čemu je došlo i do amputacije prstiju. Iz pulskog Aquariuma pojašnjavaju da je riječ o tzv. lesepsijskom migrantu. Vrsti koja se iz Crvenog mora širi Sueskim kanalom u Sredozemlje. Prvi put je u Jadranu zabilježena 2012. godine kod Dubrovnika, a posljednjih godina postupno napreduje sjevernije. Unatoč činjenici da se u Japanu koristi kao gastronomski specijalitet "fugu", konzumacija je iznimno rizična i strogo kontrolirana. U Hrvatskoj je ova vrsta na službenoj listi invazivnih, a njezino širenje predstavlja ozbiljnu prijetnju biološkoj raznolikosti i ribarstvu.

(Snimila Doria Mohorović)

Plavi rak

- Srebrnopruga napuhača nije jedini problem. Jadranom se širi još jedan opasni uljez, plavi rak. Prvi puta zabilježen je još početkom 19. stoljeća u Tršćanskom zaljevu, ali se tek u posljednjem desetljeću njegova prisutnost osjetno povećala, osobito u Istri, kaže dr.sc. Iveša.

Profesor Iveša ističe da su razlozi masovne pojave plavih rakova splet različitih faktora kao što je sve intenzivniji morski promet i unos balasnih voda u Jadran te širenje njegovih ličinki morskim strujama. Ovaj rak snažnih kliješta hrani se školjkašima poput vongola, dondola, pa čak i vlastitom vrstom, što dodatno potvrđuje njegovu prilagodljivost i kompetitivnost u novom ekosustavu. Može preživjeti u vrlo širokom temperaturnom rasponu od 2 do 40 stupnjeva te u različitim salinitetima, što mu omogućuje da kolonizira brojne morska staništa, uključujući i plitke lagune, veli profesor Iveša.

(Snimio Neven Iveša)

Iako je prijetnja bioraznolikosti i ribarskoj opremi, plavi rak se istodobno prepoznaje kao gastronomski potencijal. Njegovo meso je bogato nutrijentima, a u SAD-u se cijeni kao prava delikatesa. Na pulskoj tržnici pojavljuje se povremeno, a u Sloveniji i Italiji je sve češći prizor u ribarnicama. Otkupna cijena kod ribara iznosi 3 do 5 eura, dok se na tržištu prodaje za 8 do 10 eura po kilogramu.

- Fakultet prirodnih znanosti u Puli već je proveo projekt promocije plavog raka kao prehrambenog resursa. Studenti su usporedili udio mesa u odnosu na poznatu istarsku rakovicu i otkrili da plavi rak ima gotovo dvostruko veći udio jestivog mesa. No, ne treba zanemariti prijetnju koju predstavlja. Njegove čeljusti lako kidaju mreže, a zabilježeni su i slučajevi ozljeda ljudi. Problem je već poprimio ozbiljne razmjere u Italiji, gdje ribari dnevno izvlače stotine kilograma rakova, a uzgoj školjkaša je ozbiljno ugrožen, Ako se situacija ne shvati ozbiljno, i mi bismo mogli osjetiti slične posljedice. Dijelimo isti sjevernojadranski bazen koji je izuzetno važan za našu prehranu, ekonomiju i turizam. Moramo djelovati zajedno, poručuje profesor Iveša.

Kao moguće rješenje navodi se povećani izlov i promocija konzumacije ovih vrsta, posebno plavog raka, a sve kako bi se ekološka prijetnja pretvorila u gastronomski potencijal.Dok srebrnopruga napuhača ostaje strogo zabranjena za konzumaciju, plavi rak bi se, uz odgovarajuću kontrolu, mogao pretvoriti u traženi proizvod koji ujedinjuje zaštitu ekosustava s kulinarskom ponudom.

Opasnost za ekosustave

Prema Uredbi te pratećim smjernicama Europske unije za zaštitu morskog okoliša, Sredozemno more danas je suočeno s ozbiljnim izazovima zbog prisutnosti invazivnih stranih vrsta (IAS – invasive alien species). Riječ je o organizmima koji nisu prirodno prisutni u tom području, a koji, zbog ljudskog djelovanja, narušavaju ravnotežu ekosustava, utječu na bioraznolikost i ugrožavaju gospodarstvo i zdravlje ljudi.Hrvatska je europski zakonodavni okvir u području zaštite prirode preuzela kroz Zakon o zaštiti prirode gdje je članak 79. posebno posvećen invazivnim vrstama. Zakon definira invazivne strane vrste u skladu s europskim normama, a nadležnost za njihovu kontrolu preuzimaju resorna ministarstva zaštite okoliša i ribarstva. Hrvatska je, u skladu s europskim i nacionalnim propisima, izradila službeni popis invazivnih stranih vrsta koje predstavljaju ozbiljan rizik za domaće ekosustave.

Riječ je o takozvanoj "crnoj listi", definiranoj Pravilnikom o crnoj i bijeloj listi, koju je donijelo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Crna lista obuhvaća strane vrste koje se smatraju posebno opasnima zbog svog utjecaja na okoliš, bioraznolikost i gospodarstvo Republike Hrvatske. Prema neslužbenim izvorima, u Hrvatskoj je dosad zabilježeno oko 131 invazivna vrsta, od kojih se 17 podudara s popisom Europske unije. Popis se redovito ažurira, a kriteriji uključuju ekološki rizik, raširenost vrste i mogućnost njezina uklanjanja. Ministarstvo vodi proces ažuriranja u suradnji s Hrvatskom agencijom za okoliš i prirodu te stručnim institucijama.

Povezane vijesti

• SAD: Od EPA-e zatraženo da s web stranice ukloni klimatske promjene
• Godina 2017. bit će jedna od najtoplijih
• Plavi rak - prijetnja Jadranskom moru, ali i prilika za gospodarski razvoj