MALI ZAHVATI KOJI ČINE RAZLIKU
Beroaldijev prolaz u mraku i oronulosti: Zašto Rovinj ne rješava problem u centru?
(Snimila Nina Orlović Radić)
Otkako su uklonjene novogodišnje svjetleće trake s nadsvođenog prolaza koji povezuje Ulicu Carera s rivom, ovaj je mali tunel, potonuo u tamu. Mrak u njemu evidentan je u svakom pogledu, bilo svjetlosnom, bilo estetskom.
Jer, bez blagdanskog svjetlucanja i bljeskanja sitnih lampica pred očima prolaznika, kao da se vratio stoljećima unatrag, i u vrijeme kada ga je krajem 17. stoljeća podigla (dala izgraditi) obitelj Beroaldi.
Danas pak, umjesto da bude šarmantni i kroz fotoaparate i kamere turistički eksploatiran gradski punkt koji povezuje trgovačku žilu kucavicu i more, postao je mjesto evidentnog nemara i ne brige.
Derutnost koja bode oči
Osim što je u mraku, prolaz je i vizualno potamnio. Zidovima dominiraju ogoljela mjesta s kojih je boja otpala otkrivajući donju podlogu - sitan pijesak koji se osipa ispod otkinute žbuke. Ostale raspucane površine i rupice po fasadi ostavljaju dojam zapuštenosti koji ne priliči (ne bi smijela) samom središtu Rovinja.
Cjelokupna slika prolaza, za kojeg mi stanari susjednih kuća kažu da sve češće (po)služi i kao toalet, i bez te primjedbe podsjeća na granatirane fasade. Dodamo li tome i izgled objekata koji prolazu "sjede na leđima", ne možemo a ne zapitat: Može li Rovinj bolje, odnosno konkretnije zašto to već ne čini ? Da ironija bude jasnija - prolaz nagriza nemar, a ne topovi.
Bez adekvatne podloge, boja nije rješenje
Ovo je pitanje legitimno i legalno tim više što se posljednjih desetljeća Beroaldijev prolaz uređivao. Posljednji put prije nekih četiri, pet godina kada je dobio novi premaz u boji kardinalove halje. No, ono što izvođači radova tada (kao i ranije) očito nisu uzeli u obzir jest jednostavna činjenica - na fasadu koja se dobrano ne "šmirgla" ne stavlja se svježa boja.
To zna i svaka domaćica da bez prethodne sanacije podloge, svako bojenje je samo privremena šminka na umornom licu. Make up je tu da kratkotrajno prekrije problem, ali ga ne rješava. I zato se zid ponovno ljušti, a prolaz vraća u sivilo.
Mali zahvat, velika poruka
Upravo, iz tog razloga neshvatljivo je da se zidovi ovog nadsvođenog prolaza, kao i nekolicine fasada, barem onih u najužem centru grada (a koje godinama kubure s istim problemom) ne rješavaju na neki adekvatniji način primjeren 21.stoljeću. Ta riječ je o nekoliko kvadrata zida i prostoru kojim svakodnevno prolaze i domaći i gosti.
Sanacija podloge, kvalitetna obrada i diskretna rasvjeta zahvati su koji ne traže milijune, ali šalju jasne poruke da o Rovinju netko brine i da je svaki gradski kutak vrijedan pažnje.
Jer, sve dok izabrani predstavnici građana ne shvate da se veličina grada ne mjeri samo spektakularnim i nebu pod oblake skupim investicijama, nego i brigom o detaljima i naoko malim stvarima, malo će se toga promijeniti. A domaći, domaći će se i dalje onako usput, kao i neku večer u tom istom Beroaldijevom prolazu žaliti da im, pod okriljem mraka, u središtu grada nepoznat netko mokri po ulicama i pod prozorima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
