Vodimo vas u Šimune, mali i danas gotovo nepoznati zaseok ispod Plominskog gorja u Istri. Među rijetkim stanovnicima ondje živi Mario Stoia, prema vlastitim riječima posljednji koji nosi to istrorumunjsko prezime, prenosi HRT.
(Foto: Screenshot / HRT)
Vodimo vas u Šimune, mali i danas gotovo nepoznati zaseok ispod Plominskog gorja u Istri. Među rijetkim stanovnicima ondje živi Mario Stoia, prema vlastitim riječima posljednji koji nosi to istrorumunjsko prezime, prenosi HRT.
Moreplovac koji je prošao cijeli svijet vratio se kući – u skromni dom s kojeg puca pogled na pola Kvarnera.
Marijeva priča započinje s njegovim djedom. Kao mladić ukrcao se na brod za Ameriku zajedno s prijateljem, u potrazi za boljim životom. No put nije završio onako kako je bilo planirano.
– Kad su prišli Americi, pobjegli su s broda. Moj nono je išao pituravat Bruklinski most, prisjeća se Mario.
Zarađenim novcem nono se vratio u rodni kraj i kupio čak pet kuća u selu. Taj pustolovni duh naslijedio je i Mario.
Kao moreplovac, Mario je plovio gotovo svim morima svijeta. Od Tanzanije, preko Japana i Brazila, do Bliskog istoka, malo je luka u kojima nije bio.
– Bio sam na brodovima za Latakiju i Bejrut… neću govoriti što smo prevozili, kaže uz smijeh, pa ipak priznaje da je riječ bila o oružju.
U Argentini je, dodaje, imao čak i propusnicu vojne hunte kako bi mogao izaći u Buenos Aires. No od svih zemalja, srce mu je osvojio Meksiko – ponajviše zbog glazbe koju i danas rado pjevuši.
Unatoč godinama provedenima na moru, Mario se vratio u Šimune, iznad mora. Tamo je, kaže, pronašao ono što mu je najvažnije – mir.
– Ja sam tu na miru. Puše bura, ali tu smo na toplom, Bože pomozi, govori.
Pogled s kuće za njega je poseban dar. Otvorim barkun i vidim more dolje. To je velika stvar, kaže.
Danas živi skromno, ali ispunjeno. Kaže da mu ništa ne nedostaje. Zdravlje ga služi i ima dobre prijatelje, prenosi HRT.
Na pitanje žali li za nečim u životu, odgovor je kratak i jasan: "Ne. Sve što sam prošao, ponovio bih još jedan put".