(Snimio Zvonimir Guzić)
U svijetu podjela i društvene nestabilnosti gdje se uspjeh mjeri kroz materijalnu dobit i političku moć, postoje mjesta koja nas tiho podsjećaju na ono najvažnije među nama, ljudsku dobrotu. Centar za inkluziju i pomoć u zajednici Buje jedno je od takvih mjesta gdje svakodnevno možete susresti iskrene osmijehe i toplu emociju.
Ljudi koje često nepravedno nazivamo »posebnima«, pokazuju koliko su zapravo bogati pažnjom, strpljenjem i sposobnošću da drugima uljepšaju dan. Inkluzivnu ustanovu posjetili smo nakon novogodišnjih blagdana i dvotjednog odmora tako da su se štićenici zaželjeli starog društva i svakodnevnih aktivnosti koje imaju u sklopu zajednice.
(Snimio Zvonimir Guzić)
Voditeljica Centra Ana Boroš i troje djelatnika brinu o 18 punoljetnih osoba koje u Centru borave od 8 sati ujutro do pola sata iza podne. U posljednjih godinu dana broj korisnika se znatno povećao i s prijašnjih 11 narastao na današnjih 18.
- Posljednji nam se, kao 18. član, nakon zimskih praznika pridružio Guido iz obližnjeg Kaštela. Riječ je o bivšem karabinjeru na kojem je moždani udar ostavio određene posljedice, pojasnila je Boroš, upoznavši nas pritom i s radom te svakodnevnim aktivnostima Centra istaknuvši da postoji ustaljena dnevna rutina koja uključuje obavljanje kućanskih poslova poput kuhanja, pranja i čišćenja, ali i brojne druge društvene aktivnosti. Korisnici redovito posjećuju gradske ustanove, a organiziraju se i povremeni izleti u druga mjesta. Tako je za ovaj mjesec u planu izlet u Vižinadu, kao i posjeti knjižnici te Domu za starije osobe u Novigradu. Posebno emotivan bit će i odlazak u Grožnjan, gdje će korisnik Centra Branko načelniku Općine iz koje i sam dolazi, Claudiju Stocovzu uručiti kamenu statuu kažuna koju je vlastoručno izradio, u znak zahvale Općini za svu pruženu pomoć i podršku.
- Ne idemo samo mi okolo, često i nama dolaze posjetitelji koji donesu poklone i provedu s nama vrijeme u znak podrške, a mi ih razveselimo osmjesima i ljubavlju te na taj način uzvratimo za njihovu dobrotu, rekla je Ana.
Posebno je istaknula predbožićno razdoblje kad su primili mnogo darova od dobrih ljudi koje nećemo nabrajati, od bojazni da nekoga ne izostavimo, tim više što mnogi donatori, prema Aninim riječima, i sami žele ostati anonimni. Njihova dobrota ne traži pozornost, ali ostavlja dubok trag u zajednici kojoj pomažu. No, Centar ne pomažu samo pojedinci. Brojne ustanove i udruge svojim aktivnostima redovito doprinose boljem funkcioniranju bujskog Centra.
(Snimio Zvonimir Guzić)
- Mnogi su se senzibilizirali u pomaganju tako da imamo česte posjete patronažnih sestara, svakog prvog petka u mjesecu dogovoreno je šišanje štićenika kod učenika frizera u Gospodarskoj školi Buje, a nedavno su nas poklonima razveseliti i članovi DVD-a Buje obučeni u Djeda Mraza te pripadnici Policijske postaje koji su nam pritom obećali i preventivno predavanje o opasnostima koje vrebaju s interneta. Posebnu radost našim štićenicima donijeli su i članovi udruge Crveni Nosovi, koji su za njih održali prigodnu predstavu, a tu su i posjeti mališana iz dječjeg vrtića, istaknula je Boroš.
Osim polovnih tableta, pitali smo voditeljicu Anu da li je Centru još nešto potrebno za bolji rad, jer uvijek ima dobrih ljudi spremnih pomoći.
- Kroz donirana sredstva periodično rješavamo tekuću problematiku. Tako smo, primjerice, od prikupljenih sredstava tijekom manifestacije Dani grožđa, kada smo pekli kroštule, kupili perilicu za suđe. U dogledno vrijeme u planu je i obnova kuhinje, jer se s porastom broja štićenika javila potreba za dodatnim štednjakom i većim kuhinjskim kapacitetima. No, ljudi dovoljno pomažu, ne žalimo se, a tu su i druge ustanove i gradovi koji po potrebi svako toliko priskoče i pomognu. Hvala svima, bila je skromna Boroš.
Tijekom posjeta, voditeljica nam je ispričala kako su štićenike prije Nove godine odveli u Pulu na dječju kazališnu predstavu »Ružno pače« koja ih se svih duboko dojmila. Simbolično se i oni zbog svojih posebnosti ponekad osjećaju poput »ružnog pačeta« gdje svakodnevno dokazuju svoje prave vrijednosti koje se očituju u snazi, ljubavi koju dijele i dobroti koja vraća vjeru u ljude. Svi oni koji znaju kako završava dječja priča, razumiju da su »ružna pačad« u biti prekrasni bijeli labudovi koji svojim primjerom dobrote mogu biti uzor mnogima, posebno u današnjem vremenu punom izazova.
(Snimio Zvonimir Guzić)
Centar ima i vrlo aktivnu glazbenu sekciju, koja je važan dio svakodnevnih aktivnosti korisnika. Tijekom našeg posjeta, dok smo s dijelom štićenika boravili u dnevnom boravku s voditeljicom Boroš i djelatnikom Markom Đakovićem, kat niže, u prostoru preuređenom u glazbeni studio, drugi dio korisnika sudjelovao je u glazbenim aktivnostima koje je vodilo ostalo dvoje zaposlenika, Vedran Janić i Manuela Rota.
- Nemaju svi iste afinitete pa dok se neki radije izražavaju kroz crtanje i slične kreativne aktivnosti, drugi jednostavno obožavaju glazbu i pjevanje, pojasnila je Boroš prilikom silaska u prostor prilagođen muziciranju, gdje nas je dočekalo raspjevano društvo koje je s velikim entuzijazmom pokušavalo pratiti ritam gitare maestra Vedrana.
- Na repertoaru imamo čak 112 naučenih pjesama i ovdje se ne pjeva tek reda radi. Ne toleriramo falšanje ni preskakanje teksta, ako se pogriješi pjesmu ponavljamo sve dok je ne naučimo pravilno otpjevati, naglasio je Janić i dodao da bi im u radu od velike pomoći bili najobičniji tableti s kojih bi štićenici mogli pratiti tekstove pjesama. Naime, s obzirom na velik repertoar, papirnati listovi s tekstovima često završe razasuti i pomiješani na sve strane pa skupljanje i sortiranje materijala postaje dugotrajan proces.