(Snimio Zvonimir Guzić)
I dok je Trg 1. svibnja proživio svoje Umagične dane i polako utonuo u zimsku idilu, bilo grada postaje obližnja gradska tržnica koja u ove prohladne siječanjske dane postaje mjesto društvenog života i okupljanja građana. Međutim, ne vlada ni tamo prevelika gužva jer se dosta Umažana ovih dana uputilo na skijanje prema obližnjim Alpama, koje se za vedrog vremena i bure pokažu tu odmah preko mora i gotovo da postanu dio umaškog horizonta.
No, vratimo se merkatu koji je prije godinu dana dobio novo ruho i postao moderna natkrivena cjelina s dijelom zatvorenih poslovnih prostora koji pružaju toplinu, kako kupcima, tako i mušterijama, u ovim prohladnim zimskim mjesecima. Kada se na tržnicu dođe iz smjera robne kuće, prvo se nailazi na krojačku radnju Zore Rak koja već desetljećima krpa robu svojih sugrađana. I premda je dojam da odjeća više nije tako skupa i da ljudi poderanu tkaninu mijenjaju novom, Zora i dalje ima pune ruke posla.
- Vežu se ljudi za komad tkanine i ža im je baciti pa donesu da se zakrpi kad se podere. Ima i novih stvari koje triba skratiti ili prikrojiti. Posla nikad ne fali, svojim dalmatinskim dijalektom kaže krojačica Zora, koja je prije 40-ak godina sa svojim Brankom iz šibenskog zaleđa došla na sjever Istre i tu pronašla svoj drugi dom. Kad smo je zamolili za fotografiju, odmahnula je rukom i rekla da je ona žena od igle i konca, a ne od slikanja te nastavila kratiti hlače koje su bile za šivaćom mašinom.
Nekoliko prostora dalje u samom kutu tržnice uz ugostiteljski objekt smjestila se ključarska radnja Ante Krpana, još jedan obrt sa starim zanatom koji odolijeva modernim trendovima.
(Snimio Zvonimir Guzić)
- I svetom Petru je netko trebao napraviti ključeve, u šali će Ante o starosti svoga zanata ističući da posla ima naročito u proljeće pred turističku sezonu kad se pripremaju apartmani i hoteli jer brava ima puno, a ključa uvijek fali.
U zatvorenom prostoru tržnice je i ribarnica Nelba gdje nas dočekuje uvijek raspoložena prodavačica Karla.
- Danas je prvi dan da smo otvoreni nakon novogodišnjih praznika. Siječanj je uvijek potrošački dosta "tih", jer se ljudi istroše za Božić i Novu godinu, tako da ne očekujemo neki veći promet. Ponuda je uvijek ista, imamo nešto ribe iz ulova prvenstveno divljih brancina te nešto ribe iz uzgoja. Ovaj mesec je zabrana lova na srdelu tako da nje trenutno nemamo u ponudi, rekla je Karla i istaknula da ribu najviše kupuju stranci, dok je platežna moć naših ljudi relativno slaba za cijene ribe.
(Snimio Zvonimir Guzić)
Na otvorenom dijelu tržnice, gdje se inače nalaze brojni štandovi, ponuda je bila izložena tek na onome OPG-a Jadranke Kozlović. Kako nam je ispričala Jadrankina kći Valentina, tijekom zimskih mjeseci na otvorenom dijelu rade samo njih troje. Trenutačno su se dogovorili da na tržnicu dnevno dolazi samo jedno od njih.
- Sada je razdoblje kada je promet najslabiji pa nema smisla da svi troje stojimo ovdje cijelo vrijeme. Ovako smo na tržnici svaki treći dan, a svi kupci ionako dođu kod onoga tko je tada prisutan. Na taj način svi imamo više slobodnog vremena, a zarada je otprilike ista kao i kad bismo dolazili svakodnevno, objasnila nam je Valentina njihovu ekonomsku politiku.
U svakom slučaju, svi ističu da su uvjeti na tržnici puno bolji nakon obnove. Uz natkriveni otvoreni dio koji je zaštićen od kiše, na obodu su raspoređeni zatvoreni prodajni prostori koji štite i od hladnoće. Na samom krovu je izgrađena foto-naponska elektrana koja osigurava električnu energiju za cjelokupne potrebe tržnice. No, premda su uvjeti gotovo idealni, svi prodavači i kupci s nestrpljenjem očekuju dulje dane i toplije vrijeme koje će ponovno donijeti živost među štandove.