U redakciju Glasa Istre javila se gospođa Aleksandra Vučenović kako bi izrazila duboku zahvalnost djelatnicima Stacionara Labin. Istaknula je da nisu bili podrška samo njezinom partneru u njegovim posljednjim danima, već i njoj osobno, pružajući utjehu, razumijevanje i pažnju tijekom vrlo teškog razdoblja.

Pismo prenosimo u cijelosti:

"Želim javno podijeliti svoju duboku i iskrenu zahvalnost ljudima iz stacionara Labin koji su brinuli o mom partneru Bojanu u njegovim posljednjim danima.

Gubitak voljene osobe nešto je na što vas ništa ne može pripremiti. Bol, praznina i tišina koja ostane iza toga ne mogu se opisati riječima. Ali usred te boli, postoji i nešto na čemu ću zauvijek biti zahvalna — činjenica da Bojan u svojim posljednjim danima nije bio samo pacijent, već čovjek okružen pažnjom, toplinom i dostojanstvom.

Od prvog dana osjećala sam da tamo rade ljudi koji svoj posao ne rade samo profesionalno, nego srcem. Svaka riječ, svaki pogled, svaki mali znak pažnje imao je težinu i značenje. U trenucima kada sam ja bila slomljena, preplašena i izgubljena, oni su bili mirni, strpljivi i puni razumijevanja.

Posebno želim istaknuti doktoricu Helenu Vlačić koja je pokazala izuzetnu nesebičnost. Pazila je Bojana kao svog, s brigom koja je nadilazila dužnost. U njezinom pristupu nije bilo rutine — bilo je iskrene ljudskosti. Znala sam da je u sigurnim rukama, a ta sigurnost mi je davala snagu da izdržim ono što je dolazilo.

No, ono što me jednako dirnulo bila je empatija koju su pokazali prema meni. Nisam bila samo “posjetitelj”. Slušali su me, tješili me, strpljivo odgovarali na moja pitanja, razumjeli moje strahove i suze. U trenucima kada nisam znala kako dalje, pružili su mi riječ ohrabrenja, tišinu kada je bila potrebna i osjećaj da nisam sama. Ta ljudskost i suosjećanje ostat će mi zauvijek urezani u srce.

Olakšali ste mu posljednje dane. Dali ste mu mir. Dali ste mu dostojanstvo. A meni ste dali podršku, toplinu i utjehu u najtežem razdoblju mog života.
Ova zahvala nije samo formalnost. Ona dolazi iz srca žene koja je svjedočila koliko dobrota i suosjećanje mogu značiti kada je najpotrebnije.

Jer kada dođu posljednji dani, ne pamtimo aparate ni zidove — pamtimo ljude. A ja ću vas pamtiti po vašoj dobroti.

Hvala vam što postojite. Ono što ste učinili za Bojana i za mene nikada neće biti zaboravljeno.

Povezane vijesti

• Zagrepčani pljeskom zahvalili svima koji su im pomogli
• ZBOG KORONAVIRUSA U Hugo's baru u Max Cityju KONOBARIMA KOLEKTIVNI OTKAZ!
• "Cijela ekipa navija za pacijentov uspjeh": Topla zahvala čitateljice pulskoj bolnici i Odjelu neurokirurgije