Valter Batel
Sve je krenulo na bijelom putu, a danas je Trka tradicija i zaštitni znak Barbana znan diljem Hrvatske i šire
Valter Batel (Snimio Milivoj Mijošek)
Valter Batel, član Izvršnog odbora Društva "Trka na prstenac", od 1983. godine aktivno je uključen u organizaciju te manifestacije.
- Od samog početka, najviše sam angažiran u održavanju trkališta na Gradišću. Prve dvije Trke održavale su se u Barbanu, na bijelom putu koji vodi prema Gradišću, a 1978. Trka na prstenac seli na Gradišće, gdje se i danas održava. Zanimljivo je da se sadašnje trkalište nalazi na dijelu povijesnog puta koji je, u mletačko doba, spajao Pulu i Labin, a sada ga organizator koristi kao alternativni put, kaže nam Batel, koji se prisjetio kako je to izgledalo prije više od četiri desetljeća.
- Na samim počecima, bilo je jako teško pronaći konje, a kako je Trka napredovala, tako su i kriteriji za sudjelovanje postajali puno zahtjevniji. Trebali smo brže konje, da uspiju stazu od 150 metara pretrčati do 12 sekundi, umjesto ranijih 13. Stoga smo 1987. godine kao Društvo odlučili nabaviti svoje konje, tako da smo iz Njemačke dopremili dvije kobile pasmine trakener, Adrianu i Paradu, koje smo smjestili u tadašnjem Horse centru Loborika. Te prve kobile bile su ponos Trke na prstenac. Dolaskom u Barban Adrianu je udomaćila obitelj Kancelar, gdje je oždrijebila Albu. Bilo je to jednog kasnojesenjeg jutra 1992. godine, pa je nazvana Alba.
Izgradnja štale na Mrzlici
Kod same nabave i izbora konja, jako puno su nam pomogli supružnici Miroslav i Juta Haber iz Rovinja, kao i veterinar Pavle Žerovnik iz Stancije San Marco kod Rovinja, čije smo konje jahali na Trci, a ujedno su nas educirali o uzgoju konja. Valja napomenuti i da je Juta Haber 1980. godine u Rovinju utemeljila farmu konja trakenera, pasmine koja je ušla na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine, kaže Batel, te dodaje da su kroz godine treninzi bili na raznim lokacijama - najviše u Poreču, u Zelenoj Laguni i u Lanterni kod Tara, na konjima koji su se koristili za turističko jahanje.
- Godine 1988. uspostavili smo kontakt s njemačkom udrugom trakenera u Neumünsteru u Njemačkoj, gdje se održavala Svjetska smotra trakenera, čiji smo gosti bili nekoliko sljedećih godina, i čiji su međunarodni suci Svjetske federacije 1993. godine došli u Barban ocijeniti tada čistokrvnu ždrebad trakenera, koje smo 1. srpnja 1991. smjestili u improviziranu štalu na Mrzlici.
Dovezeno je osam konja, kako naših, tako i drugih vlasnika, koji su tada sudjelovali na Trci. Kad smo dovezli konje u Barban, nismo bili svjesni koji nas sve izazovi očekuju u narednim godinama - oko nabavke hrane, usluga potkivača i veterinara, kojih je tada bilo izuzetno malo, pa smo primjerice koristili usluge potkivača iz Nacionalnog parka Brijuni, a morali smo i sami obavljati košnju i baliranje sijena, kao i brojne druge stvari, prisjeća se Batel.
Izgradnjom štale 1995. godine na Mrzlici, tada sa šest boksova, riješeno je pitanje smještaja konja, koje su do tada većinom držali vani na nekoliko ograđenih parcela, te iste premještali po potrebi.
- Vođeni željom daljnje promocije Trke, 1994. i 1995. uz veliku podršku Gospodarske komore Istarske županije, prisustvovali smo sajmu »Fiera cavalli« u Veroni, na kojem smo predstavili video prezentaciju Trke, kao i naših konja. Godine 1995., zahvaljujući pomoći Rade Buića, vlasnika ranča Libora u Ližnjanu, koji nam je osigurao konje, organizirali smo predstavljanje Trke na Sajmu turizma u Zagrebu, gdje su jahala naša dva konjanika u tradicionalnim istarskim nošnjama i s kopljima. Valja napomenuti da su to bila vrlo turbulentna, ratna vremena, a predstavljanje je bilo svega desetak dana nakon bombardiranja Banskih dvora.
No upravo s tim predstavljanjem, prepoznati smo na državnom nivou, i nakon toga smo dobili financijsku potporu Hrvatske turističke zajednice, te smo primljeni u redove Hrvatskih povijesnih postrojbi, nakon čega su članovi Društva "Trka na prstenac", 1995. godine, kao povijesna postrojba bili na postrojavanju na Oltaru domovine, u sklopu obilježavanja Dana državnosti Republike Hrvatske. Smotru je obavio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. U ljeto 2004. godine barbanski su konji i konjanici bili dio svečanog ceremonijala na Brijunima, povodom održavanja prvog Brioni Polo Classica, kaže Batel.
Od samih početaka, kad je bio veliki problem okupiti kako konje tako i konjanike, danas na Barbanštini ima više stotina konja, a i brojnih jahača.
- Početkom devedesetih, kad smo dovezli konje u Barban na smještaj stvorili smo temelje za ono što imamo danas - a to je da će se tradicija sigurno nastaviti. Jer, većina konjanika koji se danas natječu na Trci, upravo su tada, početkom devedesetih, prvi put došli u kontakt s konjima, naučili jahati, a nakon toga nastavili rad s mlađim uzrastima. Iako je kroz godine bilo i problema, sve smo ih prebrodili zahvaljujući entuzijazmu i pozitivnom duhu same manifestacije, te danas imamo čvrste temelje za edukaciju konjanika, mjesto za treninge, a uskoro kreće i izgradnja Konjičkog centra, koji će zasigurno dati novi zamah popularizaciji konjarstva na Barbanštini, kaže Batel, koji se prisjetio i kakvim se problemima Trka u počecima susretala.
- Svake godine nastojimo poboljšati uvjete na trkalištu Gradišće - naime, u početku je to bio travnati put, no dosta kamenit, a kroz sve ove godine, zahvaljujući velikom angažmanu Stanka Kancelara, došlo se do dobrih uvjeta što se tiče kvalitetne pjeskovite podloge 350 metara duge staze, koju smo navodnjavali. Sljedeći prioritet je izgradnja novih tribina. Naime, država Hrvatska dala je nedavno Općini Barban na upravljanje širi prostor oko trkališta, pa možemo krenuti s krajobraznim projektima i konkuriranjem za sufinanciranje iz EU fondova, što do sada nismo mogli, jer je trkalište bilo zapravo šumski teren pod ingerencijom Hrvatskih šuma, pojašnjava Batel.
Puno je truda i rada uloženo od same revitalizacije ove viteške igre 1976. godine, a danas je ona zaštitni znak Barbana, što je itekako utjecalo na gospodarski razvoj Općine i same Trke, kojoj su u sve većem broju počeli prilazili mladi.
- Svake godine imamo dvadesetak mladih kopljonoša, koji sudjeluju na treninzima i na Trci, a vjerujem da su neki od njih zasigurno budući konjanici. Oni koji će jednog dana startati na trkalištu na Gradišću, u desetak sekundi u galopu prijeći stazu od 150 metara, i gađati prstenac koji se nalazi na visini od 2,80 metra, rekao nam je Batel, i prisjetio se da su u počecima snalazili kako su znali, pa su tako napravili i lijevani prstenac.
- Veliku pomoć imali smo od organizatora Sinjske alke, koji su nam pomogli kod izrade koplja i prstenca, s obzirom da se prvih nekoliko trka trčalo s metalnim kopljima i gađao prstenac izrađen od tondina. Sinjani su nam čak 1986. godine poštom poslali paket, u kojem je bilo koplje raspiljeno u tri dijela, i to nam je bio uzorak za izradu našeg koplja.
Pjenušac "Prstenac"
Godine 2002. dizajnirao sam držač prstenca u obliku potkove, koja je danas zaštitni znak Trke na prstenac. Slobodno mogu reći da se potkova, koja bi mogla ući u Guinnessovu knjigu rekorda, nalazi na ciljnoj crti na barbanskom trkalištu na koju je obješen prstenac.
Kontinuirano radimo na poboljšanju uvjeta i same organizacije, a s obzirom na 50. obljetnicu, ove godine smo uložili dodatni trud da Trku obogatimo novim sadržajima, primjereno zlatnom jubileju, kaže Valter i dodaje:
- Trka je poticala oživljavanje i drugih barbanskih tradicija. U početku je veliko zanimanje izazvalo potezanje konopca, kasnije smo uveli staru narodnu igru pljočkanje, jedne je godine održana trka na magarcima, a najmlađi su se natjecali u trkama u vreći i na biciklima. Ugostili smo i prijatelje iz Brođanaca, koji su se predstavili izborom iz svog programa starih sportova.
Zanimljiv je bio i spoj tradicije i modernog šou biznisa. Svojevremeno su se u sklopu Trke održavali izbor miss Istre za miss Hrvatske, za miss Universe i konačno za miss Trke na prstenac. Vrlo su bile posjećene modne revije, a nastupili su i najpoznatiji pjevači u zemlji.
Svakako bi trebalo istaknuti vinogradarsku tradiciju Barbanštine, koje je potaknula Društvo "Trka na prstenac" na proizvodnju pjenušca "Prstenac", zaključuje Valter i nazdravlja: "Živjeli!"
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
