Veličana akcija spašavanja
Čita(j)mo Istru: Tjednik Istra o najtežoj rudarskoj nesreći u Raši 1940. godine
Ulaz u raški rudnik
U rudniku u Raši dogodila se 28. veljače 1940. godine velika rudarska nesreća uzrokovana eksplozijom metana, koja je odnijela živote 372 rudara. Polovica rudara poginula je trenutno, dok su ostali podlegli ozljedama ili trovanju plinom. U to vrijeme, rudnici u Raši smatrani su jednim od najmodernijih u Europi, ali je pretjerana eksploatacija ugljena, uz zanemarivanje sigurnosti radnika, dovela do brojnih nesreća.
Ministarstvo korporacija u Rimu toga dana dobilo je poruku u kojoj je stajalo: "Jutros u 4.45 u rudniku Raša u komori 1 je vjerojatno tijekom paljenja mina došlo do eksplozije ugljene prašine koja je prouzročila eksplozivni val i jaču pojavu ugljičnog monoksida koji se proširio na sva radilišta komore 1 te u obližnja radilišta komore tri. Spasilačke ekipe počele su odmah pružati pomoć te su dosad pregledale 14.,16. i 17. horizont i izvukle šezdeset poginulih i stotinjak uglavnom lakše ranjenih. Treba još pregledati 15. horizont komore 1, a operacija je u tijeku. Opći uvjeti u podzemlju su dobri jer nisu primijećeni požari nego samo manji odroni nekih hodnika koji ipak dozvoljavaju pristup radilištima. Danas je u cijelome rudniku obustavljen rad, a vjerojatno će biti sutra nastavljen, osim u komori jedan. Uslijedit će tehničko izvješće".
Rad je, izuzev na stradalim radilištima, nastavljen 4. ožujka.
O RUDARSKOJ TRAGEDIJI NA DRUGOJ STRANICI TJEDNIKA
Točni uzroci nesreće nisu nikad utvrđeni. O nesreći se malo pisalo, uglavnom je veličana akcija spašavanja. Doskora je nesreća pala u zaborav, iako se radilo o najvećoj rudarskoj nesreći u tadašnjoj Italiji. Financijska pomoć koju su dobile obitelji nastradalih rudara, prikazivana je kao izravna Mussolinijeva pomoć.
Prolistali smo što je o ovoj strašnoj nesreći pisao glasilo "Istra", Saveza jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine. Nismo ispravili niti komentirali objavljene tekstove o nesreći. Reći ćemo ipak da se ne možemo oteti dojmu da je nesreća minorizirana, kao – ništa strašno, sve je O.K., štetu ćemo sanirati, obitelj podmiriti, poginulo je 86 rudara (trebalo je još dodati "samo". Sve će umiriti i podmiriti dobra ruka državne vlasti.
Redakcija "Istre" objavila je podatke službenih institucija, nije mogla ništa ni uzeti ni dodati. Ipak ili međutim: informacija o strašnoj rudarskoj nesreći objavljena je tek na drugoj stranici. Štoviše, nijedna informacija vezana uz rudarsku tragediju u Raši nikada nije u "Istri" ugledala svjetlost dana na naslovnici!
Što je dakle zagrebački tjednik Istra pisao u rudarskoj nesreći u Raši ili Krapnu? Slijedi kronologija.
POGINULO OSAMDESET I ŠEST RUDARA?
Informacija je objavljena pod naslovom "Strašna nesreća u raškom ugljenokopu". U strašnoj nesreći, koliko se moglo ustanoviti, poginulo je 86 rudara, dočim ih je preko stotinu što lakše, što teže ranjenih. Do nesreće je došlo uslijed eksplozije plina u dubini od 280 metara. "Medju rudarima, koji su kopali u blizini velike dvorane horizonta 31, u kojoj je uslijedila eksplozija, nastala je panika i oni su se razbježali na sve strane po pokrajnim hodnicima. Odmah nakon eksplozije priskočili su pomoćni odredi a tehnički stručnjaci pretražili su cijeli rudnik, da ustanove ne prijeti li opasnost i drugim rovovima. Na izlazu iz rovova bilo je na stotine žena i djece, koji su, čuvši za katastrofu, očajno čekali vijesti o onima koji su se u to doba nalazili u rudniku".
Tjednik dalje piše da je "sva Istra veoma potištena zbog te strašne nesreće, jer u Istri takorekuć nema sela koje nema nekog od svojih na radu u ugljenokopu". Čitatelji također saznaju da je među ranjenima i poginulima najveći broj rudara iz južne Istre (br. 10, 7. ožujka 1940.).
U idućim brojevima "Istra" objavljuje informacije što Vlada kani poduzeti, pa tako piše da je "izdala nalog da se za siročad poginulih odmah osnuje konvikt u kom će se besplatno školovati i postaviti djecu na noge". Zavod za pomaganje unesrećenih na radu, pak, doznačio je obiteljima poginulih 300 tisuća lira.
POKOPI I ZADUŠNICE
U raznim mjestima i selima održane su zadušnice za poginule rudare. Tjednik je objavio imena poginulih iz Lindara, to su Eduard Stihović i Aleksandar Fabris; iz Gračišća Franjo Milanović; iz Pićna Viktor Rettenari (Vretenar), Vjekoslav Belušić i Josip Oljan; iz Sv. Lovreča Pazenatičkog Božo Janko i Petar Matošević; Tinjana Antun Antolović, iz Pule Dominik Božuško, Šmarja kod Kopra Dragutin Hrvatin; iz Kanfanara Martin Pavletić i Martin Koren, iz Rovinjskog Sela Jakov Šimončić (br. 11, 11.III. 1940.).
U Lanišću je, pak, pokopan Antun Brajko, koji je ostavio ženu i sedmero djece, najstarijemu je bilo 15 godina, a najmlađem jedva godina. Pokopu je prisustvovalo veoma mnogo naroda. Obitelj je dobila pomoć od 400 lira.
Tjednik je u dvobroju 12-13 objavio samo broj nastradalih rudara i iz kojeg su mjesta, bez navođenja imena: iz Pazina 3, Tinjana 4, Gračišća 4, Pićna 8, Tupljaka 3, Kršana 7, Šumbera 8, Sv. Petra 1, Kringe 7, Kanfanara 4, Vodnjana 6, Pule 4, Barbana 2, Prnjave 3, Šajini 2, Sv. Marije 1, Raklja 2, Žminja 9, Cere 1, Sv. Ivana 1. Sv. Vinčenta 9, Sv. Martina kod Labina 29, iz Ripende 2, iz Labina (domaćih) 12, a stranaca 50.
Naknadno su identificirana dva rudara: Viktor Matas pokojnog Ivana, 38 godina star, iz Kršana, te Mavro Juša, pokojnog Aleksandra, 31 godinu star, iz Svetog Petra ob Nadiži, Slovenija (br. 14, 4.IV. 1940.).
Sve su mrtvace koje su prepoznali prevezli u rodni kraj, a one nepoznate pokopali su u skupni grob na groblju u Labinu. Mjesto gdje se dogodila eksplozija nije još točno ustanovljeno. Dnevna produkcija je sada za polovicu i više manja, nego prije kad je iznosila oko 2.400 tona čistog ugljena. Prije nesreće radilo je u rovovima oko 6.000 radnika dnevno u tri grupe oko 8 sati. Otpust je zatražilo 1.600 radnika, a 1.500 radnika nije se vratilo na posao.
PAPA ZA SIROČAD 10 TISUĆA LIRA
Zanimljiva informacija objavljena je iz Poreča: "Odmah nakon rudarske katastrofe u Krapnu stigao je na lice mjesta porečki biskup Trifun Pederzolli, koji je nakon toga podnio izvještaj papi (op. Pijo XII.). Papa je odgovorio lijepim pismom i poslao za siročad poginulih 10.000 lira (br. 12-13, Uskrs, 1940.).
U istom broju tjednik objavljuje također zanimljivu informaciju, sada iz Pazina: »Odmah nakon rudarske katastrofe u Krapnu pala je izjava da će za siročad poginulih rudara biti otvoren konvikt u kom će se tu djecu besplatno othraniti i školovati. Novine su par dana zatim donijele vijest da će pazinski konvikt koji je svojedobno bio izgradjen za djake hrvatske gimnazije, a kasnije pretvoren u konvikt "Fabio Filzi", sada biti pretvoren u sirotište za siročad raških rudara. Sada međutim javljaju da će se zasada djecu smjestiti u Poreču i Puli, a u pazinski konvikt da će ih dovesti kasnije, kada konvikt bude dogradjen i proširen".
Čitatelji će uskoro saznati da će otvorenje konvikta u bivšem đačkom domu u Pazinu uslijediti 24. svibnja, bit će primljeno oko 150 djece i nosit će ime "18. novembra" na uspomenu dana kada su svojedobno bile proglašene sankcije skoro svih svjetskih država protiv Italije prigodom njena ulaska u rat s Abesinijom (br. 20, 16.V.1940.).
NAGRADA 5 LIRA DNEVNO
Predstavnici vlasti sjatili su se u rudarsku Rašu, koju je strašna nesreća zavila u crno. Došao je i tajnik fašističke stranke Muti zajedno s ministrom Host-Venturiem. Oni su se na licu mjesta osvjedočili o radu i životu rudara, te su predložili Mussoliniju da se počevši od toga dana svim istarskim rudarima osim redovite nadnice ima plaćati još i posebna nagrada od 5 lira dnevno. Sam puljski prefekt došao je u Krapan da donese rudarima ovu ugodnu vijest. Sišao je u rudnik i pregledao strojeve.
Tjednik »Istra« piše da su rudari izjavili "da će ubuduće podvostručiti svoj rad i da će nastojati iskopati još i više ugljena nego što im je propisano".
Usto, središnja uprava rudnika, koja se do tada nalazila u Trstu, prenesena je po nalogu tajnika Mutija u Krapan, da bi na taj način "uprava bila u što neposrednijem kontaktu s rudarima i da bi bolje vidjela njihove potrebe (br. 18, 4.V.1940.).
SVRSISHODNA DOBROTVORNOST
Pisanje zagrebačkog tjednika "Istra" o rudarskoj nesreći u krapanskom ugljenokopu u veljači prije 85 godina zaključimo svojevrsnim komentarom pod naslovom "Svrsishodna dobrotvornost":
- Težina nesreće, koja je zadesila istarski puk prigodom eksplozije u raškom ugljenokopu, prikazuje se danomice znatnijom. Mnogo je istarskih gradića i naselja dalo svoj prinos životom rudara našega roda i koljena razornoj moći prirode; mnoge je prije reda pokrila rodna zemlja, mnoge obitelji zavila u crno i lišila hranitelja.
Mora se ipak priznati da nije uzmanjkala dobrotvorna ruka državne vlasti. Obećan je u prvi mah osnutak posebnoga konvikta za odgoj i obrazovanje djece unesrećenih, a zatim se spomenulo namještenje njihovo u zavode, koji već postoje, i koji će se eventualno za nje i proširiti. Razlika nije bitna, gesta je svakako lijepa i hvalevrijedna.
Djeca su oteta gladi u roditeljskoj kući i majčinom plaču i naricanju u pozitivnom im govoru, a dospjela ovamo ili onamo, uživat će. Naravski u državnom jeziku, — dostojan uzgoj prema novom školskom humanizmu, koji je preodlični zastupnik talijanske vlade, ministar Bottai, umio onako sjajno veličati prigodom nedavnoga svoga posjeta Beogradu i Zagrebu — prema humanizmu, od kojega se traži i očekuje "obaranje svih ograda medju ljudima iste zemlje, slom svih posebnih barijera" (br. 15, 11.IV. 1940.)
PROGRAM PROIZVODNJE UGLJENA
Društvo "Azienda Carboni Italiani", koje je vlasnik rudnika ugljena u Istri i Sardiniji, hoće da u 1942. godini podigne svoj kapacitet na 4 milijuna tona, a do 1944. čak na 6 do 7 milijuna tona godišnje. U tu svrhu povećalo je svoj kapital od 300 na 600 milijuna lira. Prema izvještaju društva vidi se da ono cijeni količinu ugljena u svojim nalazištima na najmanje 300, a možda i 500 milijuna tona, što znači da bi uz dosadašnje iskorištavanje mogla kopati još skoro sto godina. (br. 22).
ARSIA DOBILA GRB
Novo rudarsko naselje Arsia, koje je do nedavne rudarske katastrofe brojilo skoro 10.000 stanovnika rudara, dobilo je svoj gradski grb. Grb se sastoji od štita nad kojim je kruna s pet krakova, a razdijeljen je na dvije polovice. U gornjoj polovici nalazi se na sredini liktorski snop na plavom polju. Donja polovica razdijeljena je opet na dvoje. U lijevom polju nalazi se žitni klas, a u desnom ulaz u rudnike i nad njime kramp (br. 17, 1940.).
OTVARANJE RUDARSKE ŠKOLE
Komesar za emigraciju i kolonizaciju podnio je Mussoliniju prijedlog o osnutku centralne rudarske škole, koja bi se podigla u Istri u ugljenokopnom području uz Rašu. Ta bi škola imala zadaću odgajati nove generacije rudara i ugljenokopača, te podizati i povećavati tehnički i produktivni kapacitet rudarskih radnika za potrebe talijanskog narodnog gospodarstva. Škola bi bila prvenstveno praktična, a svrha bi još bila da stvori probrani kontingent najmanje 2500 vrsnih rudara, kojima bi bio osiguran rad u raškom ugljenokopu, a kasnije prema potrebi i u drugim rudnicima u Italiji ili njezinim kolonijama.
Radovi oko podizanja zgrada za tu školu počet će u mjesecu ožujku (br. 9, 1940.).
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
