Antikvarijat
Dobra štorija je magnet za sve: Mihael Lučić u Vodnjanu predstavio svoju kolekciju starina
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
"Čovjek mora dobro poznati povijest, da bi mogal živeti u budućnosti. A Vodnjan ima bogatu povijest", riječi su kojima razgovor o svojoj fascinaciji poviješću i Vodnjanom, u konobi punoj antikviteta, otvara Mihael Lučić, zvani Miha. U Ulici Castello u Vodnjanu, nasuprot palače Bettica, odnedavno je prolaznicima otvorio vrata dijela svoje privatne kolekcije.
Legenda kao poveznica
Kolekcionar i staretinar, ljubitelj umjetnosti i povijesti, doselio se u Vodnjan prije godinu dana, a sada je odlučio s javnošću podijeliti svoju strast i obogatiti ponudu gradu. "I gostima moramo dati nešto da vide, da nije sve u novcu i prodaji."
- Ja sam se tu doselil iz okolice Fiume. Iz Rijeke. Zapježalo nam se tu, delamo sa starinami, antikviteti i umjetnine. Skupljam i vidim da je Vodnjan pun potencijala. Ima duboku povijest i jako puno toga za ponuditi. Čak je i jena lepa priča, legenda, ka nas povezuje. Legenda kaže da je kućica Majke Božje Trsatske, kad je krenula na putovanje u Loreto, stala u Vodnjan kod crkve Madona della Traversa. Tamo su bile neke cisterne od vode, verovatno su zeli vodu i šli naprid. Tako da je i to povezano sa Rijekun, priča Miha.
Kroz kolekcionarsku strast, koja pokriva šire područje, od uporabnih predmeta do umjetničkog izričaja, čovjek uči, širi znanja, vidi kako se živjelo prije sto godina. A zapravo se živjelo gotovo pa isto, kaže Miha. Na katu iznad konobe, gdje čuva još antikviteta, nekada se nalazio bar. S prozora je pogled na gotičke prozore palače Bettica u kojoj je u to vrijeme bila banka. Sve u Vodnjanu podsjeća na to kakva je društvena sila bio Vodnjan.
Dobar dio kolekcije odnosi se na uporabne i umjetničke predmete iz Istre, ali sve mu je više u fokusu upravo naslijeđe Vodnjanštine. Sakuplja razglednice Vodnjana i sve predmete koje pokazuju nekadašnju trgovačku moć ovog grada, poveznice zaleđa i mora.
Kutijica, maketa zvona, knjiga...
- Imam dosta toga lokalnog iz čega se vidi ča je svega bilo. Trgovina je cvjetala, puno je bilo radnji, sve su živo tu proizvodili. Vodnjan je bio centar jer je na dobroj poziciji, priča Miha i usput pokazuje malu okruglu kutijicu za lijekove. U njoj su vodnjanski apotekari prodavali ljekovite praške.
- Jako interesantno. Piše: Farmačija Benardelli - Dignano d’Istria. To je jedna sitnica, ali je povezana s Vodnjanom. Tu se sve proizvodilo, sve su imali, bili su samodostatni, kaže Miha.
Čuva Miha i jedan unikatni lokalni biser: u drugoj prostoriji nalazi se drveni model najvišeg istarskog zvonika, kampanila Svetog Blaža u Vodnjanu, sagrađenog 1883. godine. Uz maketu je kartica ispisana rukom, na kojoj se navodi vlasnik (samo prezimenom) - Defranceschi. Osim povjesničara Carla i Camilla te umjetnika Giulija iz poznate obitelji De Franceschi s Pazinštine, asocijacija vuče i na izvjesnog Cristofora de Franceschija iz Vodnjana, kojeg u jednom članku o vodnjanskom zvoniku spominje novinar Silvio Forza. Cristoforo de Franceschi je, naime, sredinom 19. stoljeća sudjelovao u nabavi zvona za stariju verziju zvonika. Ta su starija zvona kupljena doprinosima mještana.
Kolekcija svetih medaljica
Puna je kuća povijesti Bumbara. S ponosom Mihael pokazuje i knjigu Domenica Rismondija "Dignano d’Istria" iz 1937. godine. Davno sam imao prilike držati tu knjigu u rukama, ali u puno lošijem stanju. Mihin primjerak je kao nov. Kažu da je nekada svaka bumbarska kuća, koja je držala do sebe, imala tu "bibliju" Vodnjana na vitirini. U oko upada i kolekcija značaka za okvire predratnih bicikala. Najviše je oznaka Bianchi i Legnano, marke bicikla koje su dizale gospodarstvo Istre i standard istarskog čovjeka.
Miha posjeduje i veliku kolekciju svetih medaljica.
- Mislio sam napraviti izložbu medaljica tu u muzeju (palača Bettica, op.n.) ili u crkvi. Jako puno je tu potencijala, turistički bi to trebalo malo dignuti na neki nivo. Imam i stare ambalaže maslinovog ulje ke su koristili u vrijeme Italije. Lepa ponuda za izložbu da bi se prezentiralo ljudima kako je to bilo pakirano, kaže Lučić. Pogled u konobi fiksiran je na metalne kantice za ulje. Jedna od njih, sa špinom, nosi reklamu uljare Sasso, koja postoji i dana danas.
Dobra štorija je magnet za sve
Mihina priča skreće na mogućnosti Vodnjana danas i neiskorištene turističke perspektive.
- Interesantna je povijest, bogat je kraj i dobra pozicija. Centralna Istra, sve je blizu, samo bi trebalo privući ljude poviješću i događanjima i kuhinjom, autentičnom. Evo, tu je mjesto Salvela... zdravlje... tu je odlično maslinovo ulje. Na Vodnjanštini su sigurno neke posebne podzemne vode, neka energija postoji tu jer nisu sve te crkvice bile bez veze podignute. I prekrasni zalasci sunca, do mora si za pet minuta. To nema nigdje, samo treba ljudima otvoriti oči i ponudti gostima autohtone kolače, jela, maslinovo ulje..., govori Miha u carstvu antikviteta. I treba ponuditi štoriju – priču - povijest, jer dobra štorija je magnet za sve.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
