Autohtone pasmine
Istarska koza pred izumiranjem: "Ljepotice koje se kupaju u pepelu" još uvijek imaju šansu
(Arhiva Glasa Istre)
Autohtona istarska koza ugrožena je hrvatska pasmina. U Istri ih ima tek nekoliko stotina pa je veliki naglasak na njihovoj zaštiti i revitalizaciji. Koliko su one snalažljive u prirodi dokazuje i primjer da nakon što pobrste obrezane grane masline i nakon što ih vlasnik zapali, one se okupaju u pepelu, baš kao što su i ljudi nekad činili. Ekipa HRT-a posjetila je farmu Davida Trenta, jednog od uzgajivača istarskih koza.
Gospodin David svakoga dana prije i nakon posla odlazi na svoju malu farmu istarskih koza, koje ga s veseljem očekuju.
- Nalazimo se u Galižani, na jednoj maloj farmici istarskih koza koje su na ovoj farmi od 2005. Počeli smo s jednom ili dvije koze, i sad smo došli na jedno 30-ak istarskih koza. To je jedan hobi, znači kako svatko ima svoj hobi tako je i meni hobi kozarstvo, s njima se družim svakodnevno ujutro i navečer, rekao je David Trento za HRT.
Kaže kako nekog velikog profita od uzgoja koza nema, ali tu je zadovoljstvo, pogotovo za ove domaće autohtone životinje.
- Htio bih napomenuti da problemi u uzgoju koza su što nemamo dovoljno ispaše. Nemamo neke velike parcele da bi one bile non stop vani. Znači moramo ih hraniti sijenom. Nemamo neku veliku mogućnost pripusta već su stalno u zatvorenom, ali kad sam ja ovdje mogu ih uvijek pustiti van. Ima ovdje i divljači i svega pa ne mogu biti vani bez nadzora, kaže gospodin David.
Važno je napomenuti da kozama, kao i ljudima, zubi narastu samo jednom, stoga je potrebno brinuti se da ih ne polome i očuvaju što dulje.
Koze su, kao i ostale domaće životinje - preživači. Hrana i čista voda moraju im uvijek biti dostupne, a jednako tako i sol. Sol je dodatak u hranidbi kako bi se osiguralo normalno funkcioniranje njihova organizma, a to su najčešće vitamini i minerali.
- Imamo balu sijena gdje one imaju konstantno hranu. Kad su gladne mogu si uzeti hranu, nije da čekaju da ja budem s njima da bi mogle jesti i plus imaju sol koju isto konstantno moraju imati jer ako iznostavimo sol nekoliko dana, one će naglo doći na sol i porazbijati si zube. A koza bez zubi ne može živjeti, kaže gospodin David.
Tijekom godina razvio se problem kod uzgoja te je pasmina istarske koze sve rjeđa. Uzgajivači razmjenjuju jarčeve i biraju točno vrijeme parenja kako bi što više mladunaca opstalo. Sve koze na Davidovu imanju umatičene su i imaju svoj DNK zapis koji se čuva u banci gena. Jednako tako, kako bi se povećala njihova brojnost, gotovo da i nema proizvodnje - ni mlijeka, ni mesa.
Trenutačno u Istri ima 7 uzgajivača, a uza sav taj napor i trud, nadaju se da će kroz nekoliko godina spasiti ove ljepotice od ugroženosti i povećati njihovu brojnost.
Cijeli prilog dostupan je ovdje.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
