On je tkalac, ona krojačica
Ulica u Vodnjanu koja odiše tradicijom: Ne samo da tkaju, šiju i dizajniraju nego i šire optimizam
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Pusta ulica, nekada poznata po bezbrojnim butižinima, opet je živnula: s proljećem se šminkaju postojeći lokali, ali i uređuju i useljavaju neki novi, koji su već dugo zapušteni. Već danima tako pažnju privlači i izlog bivše mesnice na samo početku ulice kod Place.
U hladan prostor unesena je gotovo kućna atmosfera, intimni kutak odiše tradicijom i toplinom, a umjesto hladnih bijelih pločica krase ga tkanine pastelnih boja, stari šivaći strojevi i zarazni optimizam Tatjane Zadražil.
Replike kostima za Kaiserball
Sa suprugom Sejadom Azirajom uredila je zapušteni prostor stare mesnice i otvorila u njemu tkalačko-šivačku radnju. Ovi novi Vodnjanci javili su se na natječaj Grada Vodnjan kroz program "Proent" i unajmili gradski prostor na 20 godina s poticajnih pet godina oslobođenja najamnine.
- Ljudi su nas odlično prihvatili i stalno nam netko dolazi. Imamo baš dobar kontakt s domaćima. Posla ima, uvijek je aktualno da se neki komad odjeće prepravi ili skrati, kaže Tatjana. Obiteljski obrt A design bavi se tkanjem, šivanjem, dizajniranjem, oblikovanjem, tretiranjem tkanina... Sejad je tkalac, Tanja krojačica, zajedno stvaraju svoje jedinstvene kreacije. Da bi lakše dočarali čime se sve bave kažimo i da oblače mažoretkinje iz Zaprešića i zbor Kuje iz Ližnjana, izradili su replike kostima za Kaiserball, izrađuju haljinice za prvopričesnike vodnjanske župe...
No, ovo nije samo obična krojačka radnja. Tanja i Sejad su oni tipovi koji svoj profesionalni zanos i optimizam šire i na zajednicu i daju joj novu vrijednost.
- Planiramo radionice jer ima jako interesa za tkanjem i šivanjem. Spontano je došlo do suradnje s Pučkim otvorenim učilištem Vodnjan. Šivali bi na starim mašinama koje uglavnom dobivamo od mještana, tako da i svaka mašina ima svoju priču. Za tkanje trenutno raspolažemo s četiri tkalačka stana, kaže Tatjana.
Supružnici su se doslovno zaljubili u Vodnjan!
Nakon života i rada u Zagrebu i tri godine provedene u Puli, već su godinu dana u podstanarstvu u Vodnjanu. Sada traže i kuću kako bi se skrasili ovdje. Kad bi bilo 20-ak takvih entuzijastičnih parova lako bi Trgovačka zaživjela nekadašnjim dinamičnim životom.
- Mislim da bi ih i moglo biti. Jer javljaju nam se ljudi, pitaju nas kako smo došli do prostora, kakvi su uvjeti. Imamo i prijatelje koji bi rado iz Zagreba preselili u Vodnjan. I za njih tražimo nekretnine koje bi im bile zgodne. Dakle, nešto se događa. Vodnjan je zanimljiv, kaže Tatjana.
A i oni su zanimljivi Vodnjancima: prolaznici pogledavaju novouređeni prostor, djevojčice proviruju, zanima ih što se ovdje zbiva. Najavila im se i jedna srednjoškolka da bi rado od njih učila šivati. Baš se osjeti da su kliknuli s ovom sredinom.
Spontane inicijative
Dok razgledavamo interijer, Tatjana skreće pozornost na starinsku komodu s ogledalom i ormar. To je namještaj iz kuće blaženog Miroslava Bulešića iz Čabrunići, a dobili su ga od njegove familije. S ponosom pokazuje i mali tkalački stan u izlogu.
- Imam sina Filipa s Down sindromom. Pohađa Centar za rehabilitaciju u Puli, a inače radi baš na ovom tkalačkom stanu. Ono što izradi je naša proizvodna linija "Moja Filipica". To je rezultiralo i time da ćemo sudjelovati na sajmu tradicijskih obrta u Balama sa Centrom te pripremamo i buduće radionice s korisnicima.
To su te inicijative koje se spontano događaju kao što se dogodila i suradnja POU-om Vodnjan po pitanju radionica, zaključuje vedra krojačica Tatajana Zadražil.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
