"Rožica, Marija, Đema, Cicolina, Tonka, Zdenka…", nabraja nam Ivan Mofardin poimence svoje koze dok hodamo po krškom pašnjaku kraj sela Hrboki na Barbanštini, nedaleko od njegove male farme koza Bovidae. Svaku svoju miljenicu prepoznaje po njenim karakteristikama, meketanju i zvonu oko vrata.
Ovaj 35-godišnji Puležan koji se posljednjih sedam godina bavi kozarstvom život u gradu u potpunosti je zamijenio šumom, a svoje društvo i okolinu - kozama. Danas na svom gospodarstvu ima stado od stotinjak muznih koza, 13 kozlića i četiri jarca. Društvo im prave i četiri psa čuvara te dvije udomljene mačke.
Sve je, naime, počelo kada je prije sedam godina u stanu na Monte Zaru othranio nekoliko "beba" na dudu. S kozama, udomljenim psima i mačkama te ruksakom na leđima, otišao je živjeti u šumu.