registrirane 103 vrste kojima prijeti nestanak
Nevjerojatna knjiga o zdravom samoniklom bilju Istre: "Istra, na sreću, ima velike ekološki očuvane zone na kojima se još uvijek može brati"
Knjiga je tiskana u tisuću primjeraka
"Oprostite što vam nemam više za dat'", riječi su kojima su se stare istarske domaćice opraštale od svojih gostiju, uglavnom im dajući ono što su imale, ono što su same spravljale. A ono što su imale i znale, iako tada smatrano skromnim darom, danas bi mnogi plaćali suhim zlatom. Tradicionalna jela pripremljena od zdravih, svježe ubranih namirnica koje su same prikupljale u svojoj okolici, danas su itekako tražena roba. No, sjećanja među mlađim generacijama polako blijede.
Upravo ponukan takvim vlastitim sjećanjem na djetinjstvo provedeno u Istri, riznici raznovrsnog bilja i prekrasnog prirodnog bogatstva, te druženjima s majkom koja ga je odmalena vodila po okolici Pule ne bi li skupili zdrave jestive biljke za ručak, Claudio Pericin, danas umirovljenik sa švicarskom adresom, nedavno je dovršio i izdao impresivnu knjigu, točnije enciklopediju pod nazivom "Zdravo samoniklo bilje Istre".
Izdavač ove velebne knjige na talijanskom jeziku, koja je tiskana u tisuću primjeraka, je Centar za povijesna istraživanja iz Rovinja i to sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.
"Onaj tko zna bilje pripremati, zna dobro jesti, zna uživati u jelu i zna dobro uštedjeti", istarska je krilatica koja uvodi u ovaj zanimljiv sadržaj na nevjerojatnih 400 stranica.
Sve je započelo, kako kaže autor Pericin, jednim pitanjem koje mu je upućeno - Želi li voditi tečaj kuhanja sa samoniklim biljkama koje se mogu naći u Istri? Iako je ponudu u konačnici odbio, ipak ga je zaintrigirala da počne razmišljati i intenzivno prikupljati informacije o jestivim biljkama, poznatim i manje poznatim, koje se mogu naći u prirodi istarskog poluotoka, o njihovoj gastronomskoj ulozi, dobrobitima za ljudski organizam pa čak i o različitim nazivima za istu biljku u različitim dijelovima Istre.
Parafrazirajući jednu od Hipokratovih maksima "…Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek neka bude tvoja hrana" Pericin navodi da samoniklo bilje i njegovo korištenje u prehrani mogu imati odličan kurativni potencijal, pogotovo ako se kontinuirano koriste - što potvrđuju i brojne studije i to zbog elementa koje sadrže, a koji su neophodni našem organizmu poput vitamina, minerala, antioksidanata i ostalog.
"Ovom knjigom želim potaknuti ljude da izađu iz kuće, odu u potragu za biljkama, da ih prepoznaju, uberu i tako budu u izravnom kontaktu s prirodom, po mogućnosti već s buđenjem dana", poručio je autor, ali i upozorio da se ne beru biljke za koje postoji i mrvica nesigurnosti, da se ne beru pretjerane količine, već samo onoliko koliko je potrebno za osobnu konzumaciju te da se mijenjaju mjesta branja, pogotovo ako je riječ o rjeđim biljkama te da se svakako izbjegavaju urbane sredine i zagađena područja.
"Iako više gotovo da se i ne može brati kao nekad 'iza kuće', Istra na sreću ima velike ekološki nedirnute zone do kojih se može doći već malo izvan urbanih sredina. Pa ipak, samo u Istri su registrirane 103 vrste kojima prijeti nestanak i o tome treba svakako voditi računa", naglasio je autor.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
