Malo tko nije čuo za već kultnu Konobu Marino u Gračišću koja je nadaleko poznata po svojoj gastronomskoj ponudi, ali i ambijentu koji osvaja na prvu. Bilo je to nekoliko dana nakon poznate gračaške smotre vina nakon koje se ovaj krasni gradić oporavlja od slavlja. Stigli smo u ovo inače mirno mjesto po oblačnom, tmurnom vremenu, međutim, toplina ognjišta i decentno uređen interijer odmah nas je ugrijao.

Nakon smrti supruga Marina 2011. godine, po kojem konoba i danas nosi ime, hrabra žena Svetlana Buljan tada se našla u teškoj situaciji s dvije malodobne kćeri, Tinom i Nikolinom, ali uporna, nastavila je uspješno voditi ovaj ugostiteljski objekt.

Otvorili prvog dana proljeća 1992.

- Koliko mi je bilo teško ne mogu vam opisati. Bio je to šok, puno kriznih situacija, ali nisam htjela gostima pokazati tugu i žalost. Jako teško, zato sam osam godina kasnije, 2019. morala uzeti pauzu i dala konobu u najam, kaže nam Svetlana koja se ipak nakon kraće stanke vratila u ugostiteljske vode, sada kada su kćeri odrasle. "Djeca su na kraju ti pokretači, jer se moraš trgnuti", dodaje.

No, vratimo se počecima konobe.

- Početkom 90-ih smo suprug i ja krenuli uređivati staru derutnu kuću njegova oca. Dio je bila ruševna kuća, a dio štala. Tada još nismo razmišljali o otvaranju konobe, pošto je suprug radio u turizmu, u umaškom Kompasu. Prvotna misao je bila da uredimo kušaonicu vina, ali ipak na prvi dan proljeća 1992. godine otvorili smo konobu, kaže susretljiva Svetlana.

Prava istarska konoba u drevnom gradiću (snimio Anđelo DAGOSTIN)

Bilo je tada ratno stanje, vrlo loše vrijeme za pokretanje novog posla. Slab promet. Još je i suprug vrlo brzo dobio poziv za ratište, gdje je bio više od godinu dana. Nisu praktički ni otvorili ugostiteljski objekt, a već su razmišljali o njegovu zatvaranju. Upornost se isplatila te su se od 1995. godine stvari počele poboljšavati. Godinu ranije pokrenut je festival istarske kuhinje s kobasicama, a te, 1995. dobivaju nagradu za najbolje kobasice u Istri. To je bio snažan podstrek za naprijed.

Gračišće se zadnjih godina probudilo

- Istarske domaće kobasice s kapuzom su i dandanas zaštitni znak konobe Marino, nastavlja Svetlana. Otkriva nam da kobasice prije pečenja na gradelama kratko kuhaju u vinu i vodi. U ovoj se konobi mogu probati proizvodi lokalnih proizvođača: pršut, ombolo, panceta, sir… Istarska maneštra s kostima od pršuta ovdje se kuha po četiri-pet sati. Od tjestenine nude fuže, makarune, raviole i njoke s gulašem od divljači, onda s gljivama i tartufima… Ljetnih mjeseci u ponudi je pohano meso ili ono s roštilja.

Ovomjesečna ponuda fritaja - s gljivama, pršutom i parmezanom, s hmeljem te vazmenim lukom (snimio Anđelo DAGOSTIN)

Gračišće se kao mjesto posljednjih godina i desetljeća dosta promijenilo nabolje. Popločane su ulice, uvedena infrastruktura, kuće se obnavljaju. "Prije desetak godina si mogao gol hodati po Gračišću i nitko te ne bi vidio, a danas je sasvim druga priča", slikovito nam objašnjava Svetlana koja je ujedno i predsjednica Ceha ugostitelja Udruženja obrtnika u Pazinu. Kao i drugi ugostitelji ističe problem nedostatka radne snage: nitko se ne javlja za posao. Hvali dobru suradnju s Turističkom zajednicom središnje Istre.

U sklopu gastronomske manifestacije Šetimane fritaja središnje Istre, koja traje do 30. travnja, Konoba Marino iz Gračišća odlučila se za ove izvrsne fritaje: fritaju s hmeljem, s vazmenim lukom te s gljivama, pršutom i parmezanom, sve po prihvatljivih šest eura. Preporuka je da se gosti pravodobno najave konobama koje sudjeluju u ovoj gastro-manifestaciji. Konoba Marino radi od ponedjeljka do subote od 14 do 22 sata, nedjeljom i praznikom od 13 do 22 sata, a srijedom su zatvoreni.

Kolekcija kapa, starog alata i posuđa

Konoba Marino redovno sudjeluje i u drugim lokalnim gastronomskim manifestacijama poput Jeseni na pijatu, Dana mednih delicija i Draga nam je zima dok kapuza ima, ali gostuje i dalje po Hrvatskoj i inozemstvu. Nedavno su svoja kulinarska umijeća predstavili u Beču.

Brojne kape vise pod stropom - kako je počelo više ne pamte, ali im stalno stižu nove (snimio Anđelo DAGOSTIN)

Zanimljivo je da je upravo u Konobi Marino u Gračišću pokrenut Festival usne harmonike koji se održava trećeg vikenda u svibnju, a ove godine proslavit će 25. obljetnicu. Također, u ovoj konobi održan je i prvi Festival istarskih maneštri. Vrlo dražesna manifestacija koja se idućih godina odvijala na lokalnom placu, sada se, nažalost, nakon korona-perioda, nije obnovila. Bilo bi lijepo ponovno je pokrenuti.

Osobitost Konobe Marino su i brojne kape različitog dizajna koje vise pod drvenim stropom. Na desetine i desetine kapa s raznim natpisima, čitava kolekcija. Kako je to počelo nije posve jasno, ali kako su gosti uvidjeli tu neobičnu pojavu, i sami su počeli donositi kape. Ima i mnogo drugih detalja, pogotovo starinskog ordenja, alata, posuđa.

Specifični detalji u interijeru (snimio Anđelo DAGOSTIN)

Šetimane fritaja središnje Istre do konca travnja

Osim Konobe Marino, u manifestaciji Šetimane fritaja središnje Istre sudjeluju još tri konobe. Konoba Dišpet u Zajcima kraj Pićna, koja je otvorena od četvrtka do nedjelje od 13 do 23 sata, nudi fritaju sa šparogama i pršutom, proljetnu vege fritaju te fritaju s pancetom i tikvicama, sve po 5,30 eura. Konoba Jelenić, radnim danima otvorena po najavi, a subotom i nedjeljom od 13 do 22 sata, odlučila se za fritaju s pršutom, odnosno pancetom, zatim s vazmenim lukom ili medvjeđim lukom, s kobasicom, s maslačkom i divljim radićem te fritaju sa šparogama, sve po cijeni od osam eura. Tomažova konoba u Voštenima kraj Svetog Lovreča, otvorena od utorka do četvrtka po najavi, a od petka do nedjelje od 13 do 22 sata, nudi fritaje sa šparogama i pancetom, sa špaletom i mladim lukom, s tartufima te s kobasicama i rukolom, sve također po osam eura.