Nekako sam, generacijski, uspio doživjeti tračak duha vremena kada su ljudi s naše strane granice odlazili u Trst po proizvode koje nije bilo moguće naći kod nas. Kasnih 90-ih još smo kupovali artikle do kojih je kod nas bilo teže doći, uglavnom tehniku. U povratku autobusom za Pulu, prilikom prelaska dvije granice, sakrili smo kutiju s proizvodom između jakne i mene, na sjedištu uz prozor. Nisam više siguran je li strah mojih roditelja od carinske kontrole tada bio a opravdan ili je to bio samo refleks nekih prijašnjih vremena...

"Trieste, Yugoslavia"

O jugoslavenskom periodu i odlasku u Trst snimljen je 2017. dokumentarni film u koprodukciji "Trieste, Yugoslavia", redatelja Alessia Bozzera. Nije to priča o nikad ostvarenoj Sedmoj republici, već nostalgičarski dokumentarac o jednostavnijim vremenima kada su Jugoslaveni morali putovati preko talijanske granice za komadić kapitalističkog raja, a Piazza Ponterosso bila najveći shopping centar na Balkanu i postala mitsko odredište svakog građanina Jugoslavije.

(Foto: Arhiva)

U 1970-ima i 1980-ima predmet koji je simbolizirao ovaj mit bile su traperice (jeans, farmerice), kakvih u Jugoslaviji nije bilo. Tijekom tih godina milijuni Jugoslavena putovali su barem jednom ili dva puta godišnje u Trst u veliki shopping. Trst je bio sjecište kapitalističkog zapada za naše i komunističke egzotike za Tršćane, kako se kaže u dokumentarcu. Film je mozaik priča i svjedočanstava s obje strane granice pomoću kojih se gledatelja prisjeća na te zanimljive godine, a govori o švercu, emancipaciji i modi.

(Foto: Arhiva)

Film obiluje snimcima i fotografijama s Ponterossa prepunog našim kupcima, u autorstvu samih Tršćana. Kako govori Giorgio Vetta, tada još filmski amater, snimao je kupce jeans traperica, ne sluteći da će snimci jednoga dana postati povijesni dokument. Slično kaže i fotograf Silvano Kapelj koji je snimio mnoštvo ispred štandova, mjenjačnica i na ulasku u autobuse, kojih je na tršćanskoj Rivi znalo biti parkirano na stotine. Autobusi su dolazili iz cijele Jugoslavije nakon cjelodnevnih vožnji, a rastuća srednja klasa mogla si je dozvoliti privatni prijevoz u vlastitom "Fići".

Rifle i Minas kava

"Ajme tuka, koga ja vodim na put? I ona [Bepina] će mi ići u šverc?", dio je komičnog dijaloga pred carinikom oko prijevoza valute u lirama preko granice u jednoj epizodi "Našeg malog mista". Osim valute, švercali su se, za nazad, i kupljeni proizvodi. Tršćani intervjuirani u dokumentarcu prisjećaju se scena žena kako pod suknjama na noge navlače četiri ili pet pari "farmerki". Robna kuća mode Giovanni bila je hram jeansa. Zbog marke Rifle (eng. puška), sve su traperice nazivane rifle. Na logotipu je kauboj u žutoj košulji i traperica, analogan Texu Willeru, liku iz istoimenog popularnog stripa.

(Foto: Arhiva)

Pored Ponterossa bila je i prodavaonica Darwil u kojoj su se prodavali zlato, lančići, ogrlice, satovi, statusni simboli za Jugoslavene. Još jedna luksuzna roba koja se kupovala u Trstu i krijumčarila preko granica bila je kava, tada popularnih talijanskih marki Minas i Cremcaffè. Istrani su se pred mnoštvom Jugoslavena, zahvaljujući svojoj blizini talijanskoj granici, mogli hvaliti odlaskom na kavu u Trst. Svi su čuli za espresso, ali samo česti posjetitelji Trsta znali su, a i znaju dan danas, što znači naručiti un capo.

Povezane vijesti

• Priča o jednoj od mnogih nestalih Pula: ZABORAVLJENA ČETVRT SV. POLIKARPA
• CIVILNI HIDROAVIONSKI PROMET U PULI Prije 88 godina: Od Pule do Venecije avionom za 50 minuta
• Pulski aerodrom bio je važna točka lovačke avijacije u najzapadnijem dijelu protuzračne obrane Jugoslavije. BIO JE I ŠTIT TITOVE REZIDENCIJE NA BRIONIMA