Bili smo u selu Križanci na Žminjštini iz jednostavnog razloga što u svom imenu nosi križ, koji je pred Uskrs bio u središtu pozornosti svekolikog kršćanskog svijeta. Selo se nalazi u općini Žminj, na 360 metara nadmorske visine kojima prolazi 45 paralela, idealnom geografskom položaju. Živjeti i boraviti na 45. paraleli privilegija je jer se smatra da su klimatski uvjeti u tom pojasu najugodniji za život. Okolna su naselja Pamići, Orbanići, Jurići, Matijaši, Krničari, Zabrežani, Krajcar Breg, Pifari i Kresini.

Bili smo, dakle, u selu Križanci, jedno od trideset i tri naselja općine Žminj, poznato istarsko raskrižje. Došli, vidjeli i uglavnom ostali paf!

Dojmovi su pomiješani i uzburkani. Selo je lijepo, a da je uredno, nije. Ima lijepih kuća i uređenih okućnica, ali i onih koje to nisu. Tu je mozaik svega i svačega, a ponajviše, barem meni, avetinjski izgledaju olupine, zahrđale karoserije vozila koja se nikada više neće pokrenuti, ali bi ih trebalo maknuti. Karoserije grozno pobacane kojekuda, najviše u jednom dolcu.

Križanci su, reklo bi se, ogledalo mara i nemara, performans sela koje to više nije, ali još nije dosegnulo razinu oku ugodna okoliša. Bez uvrede: ružno pače koje će se jednoga lijepoga dana premetnuti u labuda ljepotana.

Križanci imaju javnu rasvjetu, pored kuća kante za selekciju smeća, natkrivenu autobusnu čekaonicu, asfaltirane putove do svojih domova, ali i makadamske putove do novih zdanja na rubu sela. Vidio sam i gnojnicu i vile, zapravo kuće za odmor. Turizam se, dakle, uselio ili useljava u Križance. Nisam, međutim, vidio ljude, selo prazno. Toliko sam puta kružio po selu u potrazi za ljudima da sam u šali rekao, javit će netko policiji da selom kruži sumnjivi crni automobil.

Neću prežaliti da se tri nonice koje su kušeljale pred kućom nisu htjele fotografirati. Bio je to pravi prizor Gervaisove pjesme "Tri nonice", koje su pred kućom stale i kritikale. Vjerujem da ove tri nonice pred kućom u Križancima nisu nikoga kritikale, ali nisu udovoljile mojoj molbi.

- Mogu li vas litratat?, pitam, a one u hipu svaka svojim poslom.

Čudno, nisam čuo lavež pasa, "glazbena" kulisa svakoga sela, a bilo je lijepo, oku milo i srcu drago, vidjeti dva njegovana tovara. Specifični udarci čekića po željezu dolazili su iz bravarije, rekli bi industrijskog Robinzona u selu čiji žitelji rade zemlju i uzgajaju lozu, voće i povrće za vlastite potrebe. Vlasnik bravarije je Radovan Križanac, a u poslu smo zatekli sina Luku. Luka kaže da posla ima, u selu više nema prodavaonice, a osnovaca ima desetak. U školu putuju u Žminj. I kada su nonice počele zbrajati koliko ima školaraca, jedna je mudro rekla: "Napišite da ih ima desetak!"

Bili smo presretni kada smo naišli na ugodne sugovornike Ivana i Mariju Križanac na kućnom broju 23. Ivan se upravo vratio iz Žminja, nije daleko, kaže, dva kilometra, a Marija, na upit kako je, fali li im ča, odgovara: "Neka bude zdravlja, mladosti više ni. Nikad smo bili črni, a sad nan je sve črno. Sve nas je manje. Od korone je poli nas umrlo, mi se para, pet od njih."

Barba Ivan kaže da u selu ima dosta obitelji Križanac, ali manje nego nekada. U selu je nekoliko kuća za odmor, uredili su ih "naši" ljudi. I na znanje: selo ima 26 kućnih brojeva s time da neki brojevi imaju dodatak a, b, c…

Povezane vijesti

• Za uskršnju košaricu od 650 do 1.600 kuna
• Uskršnji blagdani: U Istri se očekuje 55 tisuća noćenja
• Talijanima i Nijemcima Istra omiljeno odredište za kratak blagdanski odmor