Kalvarija, prema latinskom calva: gola lubanja, ili Golgota, brežuljak je kraj Jeruzalema na kojemu je prema novozavjetnom zapisu razapet i umro Isus Krist.

Od ranobaroknoga doba Kalvarije se kao postaje križnoga puta uređuju u prirodi, simboličnog niza od četrnaest postaja koje slijede naraciju Kristove muke. Pobožnost križnoga puta (via crucis, via dolorosa) ima korijene u 4. i 5. stoljeću kada su hodočasnici u Jeruzalemu častili mjesta Isusove muke. Za one koji nisu mogli u Jeruzalem, franjevci su u 12. stoljeću podizali križne putove po Italiji, Španjolskoj i Francuskoj. Pobožnost se proširila po cijelom svijetu.

U Istri su Kalvarije podizane u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća. Rijetke su u obalnom dijelu, česte u središnjem dijelu Istre. Može se reći da gotovo svako veće mjesto u središnjoj Istri ima svoju Kalvariju: Beram (1901.), Boljun (1914.), Gračišće (1856.), Kringa (1876.), Paz (1885.), Pazin (1764.), Sv. Petar u Šumi (1880.), Tinjan (1896.) te Žminj (1728.) za koji se pretpostavlja da ima najstariju Kalvariju u Istri. Žminjska Kalvarija nedavno je s obnovom prometnice postala kružno raskrižje.

Zvonik crkve sv. Križa u Draguću

Impozantna Kalvarija, s postajama križnoga puta i osmerokutnom kapelicom, podignuta je na brežuljku iznad Pazina. Spominje se godine 1764., kada je završena barokna rekonstrukcija pazinske župne crkve sv. Nikole, pa 1837. i 1860. Te 1860. godine sagrađena je u historicističkom slogu kapelica prema projektu arhitekta Giuseppea Antonija Ciprijana.

Kapelica je u stvarnosti postala petnaesta postaja Križnoga puta, koji inače ima četrnaest postaja: 1. Pilat osuđuje Isusa na smrt, 2. Isus prima na se križ, 3. Isus pada prvi put pod križem, 4. Isus susreće svoju majku, 5. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, 6. Veronika pruža Isusu rubac, 7. Isus pada drugi put pod križem, 8. Isus tješi jeruzalemske žene, 9. Isus pada treći put pod križem, 10. Isusa svlače i napajaju žuči, 11. Isusa pribijaju na križ, 12. Isus umire na križu, 13. Isusa skidaju s križa i polažu Mariji u krilo, 14. Isusa polažu u grob.

Od brojnih župa u Porečkoj i Pulskoj biskupiji samo jedna za patrona ima sveti Križ, ona u Draguću, koja se spominje u 15. stoljeću. Ovo jednobrodno svetište u više je navrata dograđivano.

U općini Gračišće postoji naselje Sv. Križ s istoimenom crkvom, koja je sagrađena 1906. godine na mjestu ranije, od koje je sačuvan glagoljski natpis iz 1594. godine. Crkve sv. Križa nalaze se na groblju u Kožljaku, Butonigi, Prapoću kod Buzeta, u Rovinju kod nekadašnjih Vrata sv. Križa, u Rogovićima kod Tara, kod Tinjana i u Brestu na Ćićariji.

Ona u Vodnjanu, izgrađena 1468. godine, bila je sjedište Bratovštine bičevalaca (flagelanata), koji su se ritualno samokažnjavali na javnim mjestima bičevanjem do krvi. Postaje Križnoga puta: 1. Pilat osuđuje Isusa na smrt, 2. Isus prima na se križ, 3. Isus pada prvi put pod križem, 4. Isus susreće svoju majku, 5. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, 6. Veronika pruža Isusu rubac, 7. Isus pada drugi put pod križem, 8. Isus tješi jeruzalemske žene, 9. Isus pada treći put pod križem, 10. Isusa svlače i napajaju žuči, 11. Isusa pribijaju na križ, 12. Isus umire na križu, 13. Isusa skidaju s križa i polažu Mariji u krilo, 14. Isusa polažu u grob

Povezane vijesti

• Za uskršnju košaricu od 650 do 1.600 kuna
• Uskršnji blagdani: U Istri se očekuje 55 tisuća noćenja
• Talijanima i Nijemcima Istra omiljeno odredište za kratak blagdanski odmor