Anđa Marić je Zvijezda. I to zato što ova bivša manekenka i glazbenica koja je prije 10-ak godina oboljela od multiple skleroze zrači energijom i ima takvu karizmu kakvu imaju samo zvijezde. I upravo je ta snaga, volja i iskričava energija ono čime pobjeđuje nepobjedivo. Kada se pojavila na vratima labinske knjižnice da bi promovirala svoju najnoviju knjigu, unatoč hodanju uz pomoć štapa, podigla je ruke u zrak i svojom aurom i karizmom kakvu imaju samo iskrene osobe očarala labinsku publiku.

Vitka, odjevena u cvjetnu šarenu haljinu s tenisicama na nogama u svojoj četrdeset i šestoj godini i dalje izgleda kao manekenka. No, kada je počela pričati svoju tešku životnu priču o kojoj piše u svojoj zadnjoj knjizi nikoga nije ostavila ravnodušnim. Jer ona je borac, dakle fajterica, ali i frajerica. Da, to je možda stvarno prava riječ za nju.      

Urušavanje života nakon dijagnoze

- Zamislite, Anđa je manekenka, TV voditeljica, pjevačica, majka i onda vam se odjednom dogodi da vam se oduzmu svi ti vaši identiteti. Bila je voditeljica, prestala je voditi jer više nije mogla govoriti, prestala je biti manekenka jer više nije mogla hodati, prestala je biti pjevačica jer više nije mogla pjevati, prestala je biti mama... Počela je voditi jednu ozbiljnu bitku za skrbništvo nad svojim sinom. I sad, zamislite da se sve ono na čemu počiva vaš život jednostavno sruši zbog bolesti. Ostanete bez vašeg osobnog identiteta, kazao je uvodno Anđin izdavač Neven Kepeski pokušavajući predočiti labinskoj publici njezin početak borbe s multiplom sklerozom na predstavljanju njezine knjige “Moja revolucija u 365 dana”.

Četvrta je to Anđina knjiga koja govori o svim stanjima kroz koja je prolazila u jednoj godini. U lijepo oblikovanoj knjizi tako nalazimo transkripte videa koje je Anđa Marić objavljivala na svom YouTube kanalu. I dok su neke od tema o kojima je govorila u knjizi obrađene i razrađene - njih 75 možete pogledati na svom pametnom telefonu uz pomoć priloženog QR koda.

- Nakon dugo godina odlučila sam napokon izaći iz svog autoimunog ormara u kojem sam se skrivala od života, jer me bilo sram što sam slaba i trebam pomoć… Odlučila sam se u svom životu pojaviti svakoga dana bez obzira na to kako se osjećala. Odlučila sam živjeti i pričati svoju novu priču o pobjedi i uspjehu koji sam sanjala, istaknula je Marić u predgovoru knjige.

- Trebate život igrati s kartama koje ste dobili i praviti se k'o da ste baš te karte htjeli. Tako razmišljaju pokeraši, i ja sam pokupila taj način razmišljanja i, pogledajte kako mi dobro ide, prvo je što je poručila publici na promociji nakon koje smo iskoristili priliku za mali razgovor.

Hrabrost nije odsustvo straha

- Knjigu ste naslovili Revolucija, no ona je na neki način Vaša osobna evolucija?

- To je moja revolucija jer se moje istupanje i pojavljivanje u životu pretvorilo u neku mini revoluciju. Sve je više ljudi koji su se odlučili zauzeti za sebe. Otuda naziv revolucija, a to je, zapravo, moja osobna evolucija. Jako sam sretna jer je ranjivost supermoć. Tek kad nekom pokažeš svoje nedostatke, ta te strana vidi u pravom svjetlu i kaže "Sad te vidim, sad te volim sad mi se sviđaš zato jer si stvarna i ja zbog toga imam dozvolu biti točno onakav kakav jesam. Ne moram biti savršen".

- Na promociji ste rekli da se čovjek treba pogledati u ogledalo jer je ondje Spasitelj?

- Nitko te neće spasiti. Nitko. Ljudi očekuju da će im netko pomoći, iščekuju da će ih netko spasiti. Kako se ono kaže: "Pomogni si sam i Bog će ti pomoći". I stvarno, ako tražiš Spasitelja on je u tom ogledalu. To je jedina osoba na koju možeš računati od prvog do zadnjeg dana svog života, Spasitelj koji će ti spasiti život si ti. 

- Vi ste to svojim primjerom pokazali i dokazali. Na štakama ste otputovali u Sao Paolo, Ameriku, Meksiko gdje ni zdravi ljudi ne žele putovati sami. Neki ne odlaze sami ni u kino, na izložbe ili kavu. Stoga je Vaše putovanje vrlo hrabro. Biste li to napravili prije?

- I ja sam kao mlada žena i majka u tridesetima bila puna nekih strahova i uvjerenja da sam se zeznula i napravila krivi odabir i da sam, nekako, zakasnila. I to su te ograničavajuće priče koje postaju narativ našeg života. U Meksiku sam od Courtney Runyon, djevojke koja je preboljela tešku paralizu i oporavila se, naučila da hrabrost nije odsustvo straha. Zapravo, trebaš biti hrabar dvije sekunde i onda te opet može biti strah. Hrabrost je osjećati strah i svejedno to napraviti.

Šteta bi bilo da propadne stvar

- Protuteža strahu je ljubav?

- To su jedine dvije emocije iz kojih se sve grana. Iz straha nastaje ljubomora, zavist, ljutnja, a iz ljubavi prijateljstvo, suradnja, razumijevanje, suosjećajnost. Kada te preplavi neki strah, moraš se zapitati što bi napravila ljubav i onda možeš odabrati ljubav prema sebi i ne terorizirati se bez veze. Tako to funkcionira.

- Kažete da Vam je sada, unatoč bolesti, život ljepši. Na koji Vas je način promijenila bolest?

- Kada bih ranije čitala o nekom invalidu koji je govorio "to je najbolje što mi se desilo", pomislila bih o čemu taj priča?! No sada to razumijem. To je ono što je Neven na promociji rekao dok je citirao pokojnog psihijatra Roberta Torrea koji je tvrdio da imamo dvije etape u životu. Prvo je životarenje, a poslije je pravi, istinski život. Ok, tu sam. Većina ljudi živi do 25. godine te se u jednom trenutku prestanu razvijati i do osamdesete godine čekaju svoj pogreb. Razmišljaju u stilu "ostario sam i prekasno je sad, ta su vremena prošla..." Uglavnom se vozim taxijem i promatram, slušam ljude koji govore da su cijeli život željeli biti nešto, ali su odustali od svojih snova i "kupili" priču da je prekrasno. I ja sam, kada sam oboljela, čekala da opet počnem živjeti iščekujući dan kada ću biti čila i početi živjeti. I ja sam odgađala - kada ću biti bolje, kada ću se bolje osjećati i onda se desila pandemija i potres u Zagrebu 2021. godine kada sam shvatila da mi je bolje da počinjem živjeti sada jer za tjedan dana možda uopće neću biti živa. Šteta bi bilo "da propadne stvar".

- U pandemiji ste, vjerojatno, počeli i snimati svoje videe?

- Točno. Na Uskrs prije dvije godine. Knjiga je transkript mojih 365 videa na Youtubeu. Jedan dan sam odlučila prestati se skrivati u svom autoimunom ormaru i pojaviti se u svom životu svaki dan, bez obzira osjećala se taj dan dobro, ili loše. To je pokrenulo cijelu lavinu, pobijedila sam svoj sram, povukla sam jako puno ljudi koji su mi počeli pisati "Hvala ti, ako možeš ti, mogu i ja". Zato se knjiga i zove moja revolucija. A onda me moj brat Jerko upoznao sa Nevenom kojemu se svidio moj tekst pa je njegova supruga Marina Dimić došla i pomogla da moj tekst koji je pratio moje videe oblikujemo u lijepu formu knjige.

- Neven je na promociji rekao da je ovo savršeni format koji može otvoriti ujutro uz kavu i guštati. Dakle, ona može biti "cofee table book" jer, osim što je iznimno korisna s puno mudrih savjeta te inspiracija za 365 dana, ona je i vizualno atraktivna.

- Tako nekako, a na svakoj stranici je i znak koji se može skenirati i odmah se uz taj dan i misao otvara i video. 

Pobjede nakon dugotrajnih borbi

- Osim ovih videa, trenutno radite na snimanju novih pjesama. To je opet Vaš bend Flare?

- Trenutno radimo četvrti singl. Flare smo samo Jerko i ja. Flare se raspao jer smo bili jako mladi, vodili su nas loši ljudi i bili smo baš ispred svog vremena. Ljudi tek sada kuže vrijednost i kvalitetu pjesama kao što su "Srebrni" i "Zaista" i zapravo cijelog albuma. Sjećam se kako su me tada u mojim ranim dvadesetima neprestano ispitivali što sam ja - manekenka, pjevačica ili voditeljica i govorili mi da ne smijem svaštariti i da se moram odlučiti samo za jedno, a ja sam znala još i pisati. Flare se raspao zahvaljujući lošem menadžmentu koji nas je popljačkao. Deset godina borila sam se na sudu s prvim menadžerom da dobijemo nazad Porina i Crnog mačka. Dobili smo spor i vratio nam je figurice, ali pare nikada. Jerko i ja radimo glazbu od rođenja i volimo to što radimo te glazbeno dobro funkcioniramo zajedno. 

- Izgleda da uvijek vodite dugotrajne bitke u kojima na kraju pobjeđujete. Tako je bilo s Porinom, ali i sa sinom za čije ste se skrbništvo dugo borili, a i vraća Vam se zdravlje.

- I sa glazbenom sam karijerom pobijedila jer opet mogu pjevati. Za mene ne postoji "ne", a upravo sam to naučila u manekenstvu. Tamo te nauče da, kada ideš na te castinge, nekada u jednom danu dobiješ deset "ne" jer si preružna, prestara, predebela. Ista takva ideš na drugi casting gdje se pak oduševe tobom. Tako sam naučila da "ne" ne mora značiti da je to konačan odgovor.

- Kažete da je stres okidač za bolesti.

- Da, kod svih je stres okidač svega. Disease (dis- ease) znači ispad iz našeg stanja balansa. Svake sekunde naše tijelo obavlja homeostazu. Popravlja se, odbacuje ono što ne valja. Naše je tijelo fascinatna mašina. Mi mu samo svojim mislima, strahovima i uvjerenjima šaljemo puno krivih i zbunjujućih naredbi. Zato meditacije tako dobro funkcioniraju jer kada se smiri um, onda tijelo kaže: "Konačno se maknula i sada idemo raditi ono za što sam stvoren da popravljam i uređujem i dovodim u balans i blagostanje". Slično je to situaciji kada se porežete, ali ne morate brinuti da vam rana neće zarasti.

Sve je u umu, jači je od tijela

- Puno ste radili na sebi što se može vidjeti na Vašim videima i čitati ovoj inspirativnoj knjizi. I to Vam je uvelike pomoglo. No jeste li sada na nekoj terapiji službene, konvencionalne medicine?

- Jesam, na terapiji sam za progresivnu mutiplu sklerozu. Vodi me dr. Vanja Bašić Kes u Vinogradskoj u Zagrebu. U MS centru u Vinogradskoj mi znaju reći "Gospođo Marić, svi pacijenti nam ne reagiraju tako dobro na lijekove kao Vi", a ja kažem da to znam, jer ne rade svi ovih 130 stvari koje ja radim uz lijekove. Jedna od tih stvari je vježbanje s osobnom trenericom više od dvije godine. Prije toga sam vježbala sama, jer bih inače atrofirala. Vježbam puno i to mi jako pomaže. Isto tako, kada u bolnicu dođem na terapiju, programiram tijelo da bude dobro i mislima aktivno sudjelujem u vlastitom izlječenju. Godinama radim na sebi, napredni sam student doktora Joe Dispenze, završila sam tjelesno orijentiranu psihoterapiju, osobni razvoj, svladala razne duhovne tehnike i razne modalitete rada na sebi i mindfulnessa. Jako puno znam o epigenetici, neuroplastičnosti mozga te o utjecaju misli na naše tijelo i zdravlje. Rezultat svih tih godina rada je moje današnje stanje. Na svom sam putu učila od mnogih učitelja, a jedna od njih je bila i Courtney koju sam pronašla na Facebooku i šokirala se njezinom pobjedom nad teškom autoimunom bolesti koja ju je paralizirala od vrata na dolje. Međutim, ona je nakon četiri godine postigla to što je planirala, a to je da je plesala na plaži. Sve je u umu, on ima potpuno nadmoć nad tijelom. Kad sam je vidjela rekla sam si: "Ej! Ako može ona, mogu i ja". I to je bilo to. Guglala sam je i vidjela da ima grupu potpore za oboljele od autoimunih bolesti kojoj sam se pridružila i tako smo se sprijateljile. Ona me potaknula da izađem iz svog auto i mnogo ormara i počnem živjeti pa me pozvala da dođem u Meksiko na more što je meni zvučalo jako privlačno jer je bilo vrlo izazovno. Pandemija je tek prestala, to je bio drugi kontinent i morala sam prijeći 11.800 kilometara. Odlučila sam krenuti na put i ostaviti za sobom svoju prošlost i stvarnost u kojoj živim neku nemoć. Taj me put promijenio jer sam si dokazala da za mene stvarno ništa nije nemoguće i baš tamo sam donijela čvrstu odluku da ću se vratiti i živjeti život punim plućima. Nazvala sam Jerka i rekla sam "Hej spremna sam, 'ajmo opet raditi glazbu". I tako smo snimili svoj prvi singl. Trenutno se na radiju vrte "Mali rituali", uskoro ćemo snimati i novi. Od tada se u mom životu promijenilo sve. Potpisali smo ugovor za dva nova albuma za Croatia Records, osnovala sam svoju online školu za osobni razvoj "Mala škola za veliki život", neki dan sam napravila i svoju prvu aplikaciju za rad na sebi za ljude koji tek počinju, jer me jako puno ljudi pita odakle da počnu i sa čime da krenu. Danas živimo u poplavi informacija i više nije važno samo znati nego je postalo važnije znati kako?! Trenutno sam na velikoj turneji po hrvatskim knjižnicama i predstavljam svoju knjigu, a uskoro sa mojom prijateljicom, spisateljicom Ingrid Divković pripremam radionicu "Putovanje srca" koja će se održati 22. travnja u Zagrebu. Tome se jako veselim jer je otvoreno srce najodgovornije za sve opće dobro, stanje našeg tijela i duha i ima izravne posljedice na kvalitetu naših života.

- Sa svojim iskustvom pokušaja, pogreška, posrtanja i uspjeha što biste poručila našim čitateljima?

- Da su oni pisci priča svoga života i neka ne budu sporedna uloga u svojim životima. Neka ne daju glavnu ulogu nekoj boleštini, nekoj situaciji… Život nije lagan, svašta se nepredvidljivog događa i, jednostavno, zašto predati svoju osobnu moć u ruke nečemu što nisi htio?! Mi svemu dajemo predznak dobro ili loše. Svi sami kreiramo svoju priču i stoga je važno pričaš li ti sebi priču u kojoj si glavni junak filma svog života i imaš moć da odlučuješ da li je nešto dobro ili loše.

Povezane vijesti

• Život je sačinjen od "Kapi radosti"
• Predstavljena knjiga "Novi testament" tiskana u Urachu 1562. i 1563.
• BOOKtiga: Bogat program za ljubitelje pisane riječi