Svjetlana Prkić je profesorica, coach i savjetnica za bračne i partnerske odnose. Bavi se coachingom od 2012. godine, a edukacijama više od 20 godina. Kroz coaching praksu i savjetovanje pomaže pojedincima i parovima u ostvarivanju njihovih osobnih i profesionalnih ciljeva. Od 2020. godine u fokusu njezinog profesionalnog rada je savjetovanje iz područja seksualnosti. Završila je dvogodišnju edukaciju iz područja seksualnog zdravlja pri Hrvatskom društvu seksualnih terapeuta. Autorica je tri programa osobnog razvoja JA sam OK, ti si OK, Priče o braku i seksu i 50 nijansi mene. Živi i radi u Puli.

- Savjetnica ste za partnerske bračne odnose i seksualno zdravlje. Kako objašnjavate činjenicu da ste jedina u našem bližem okruženju?

To je relativno novo zanimanje na našim prostorima, a u Hrvatskoj nas ima 20-tak, većina mojih kolegica i kolega stacionirana je u Zagrebu. Ja sam treća generacija savjetnika za seksualno zdravlje, educirani seksualni terapeut, a to je jedan od razloga zašto Istra nema nikog osim mene, jer sam se prva na to odlučila i privela tu edukaciju do kraja. Trenutno radim pod supervizijom i imam puno posla, jer suprotno uvriježenom mišljenju da je seksualnost tema o kojoj ljudi ne bi rado govorili moja praksa to demantira. Javljaju mi se i muškarci i žene, jer su svjesni da je ono što gledaju, slušaju, vide oko sebe, daleko od onog što imaju doma i žele naći način kako da se bolje osjećaju, kako u svom tijelu, tako i u odnosu s partnerom. Kako inače, ali i tijekom seksualnog čina.

- Je li to i razlog što ste se odlučili na ovaj smjer, jer tu postoji potreba za pružanjem pomoći i savjetovanjem, a do sada kod nas nije postojala adresa za takav tip problema?

- Prije ovoga sam se kao savjetnica za partnerske i bračne odnose, (relationship coach), znala naći u situaciji da se, kad dođu klijenti i kad krene razgovor o tome kako žive, kao jedna od tema nametne i seksualno funkcioniranje para. I onda saznajem da je jedan par nezadovoljan dinamikom seksualnih odnosa, dok drugi par ima kvalitetne partnerske odnose, ali se nakon dugogodišnje veze pomalo gubi intenzitet, a obično jedan od partnera želi nešto mijenjati. Često se znalo desiti da ja, kad se pojave pravi problemi te vrste, ne znam što bih s tim. Bilo mi je sasvim prirodno i normalno, ukoliko želim biti maksimalno kompetentna, završiti edukaciju da bih im mogla pružiti adekvatnu uslugu. U našem je poslu jako važno da se educiramo da bi što kvalitetnije pomogli našim klijentima. Zbog toga, iza svega onog što radim, mora postojati određen period edukacije, supervizije, oglednih prezentacijskih slučajeva, kako bih i sebe mogla doživjeti kao nekoga tko stoji iza onoga što radi, to mi je jako važno.

- To što smo seksualne odnose "pridodali" na kraju, čini se kao ozbiljan previd, budući da oni nekada znaju biti i presudni za opstanak braka. Možemo li reći da su vrlo važan dio odnosa?

- Parovima koji se zaljube seks je u početku nešto što se dešava spontano, ali to ne znači da i kod njih nema teškoća. Ima. I to zbog te nekakve anksioznosti oko izvedbe, a to se posebno odnosi na muškarce. Međutim, u životu prolazimo kroz razne faze u vezi, jedna od faza bude, rekla bih, "uštimavanje para" u svim segmentima, ne samo u seksu. Neki parovi te razlike uspiju kvalitetno iskomunicirati i integrirati u vezu, dok neki ne uspiju. Kod tih parova kod kojih je kvaliteta partnerskih odnosa sve slabija, kod kojih razlike sve više dolaze do izražaja, koji sve češće zapadaju u duboke krize, a koje se ogledaju u tome da se više i ne svađaju, već da odnos više i ne postoji, u tom slučaju nema ni seksualnog života. Ukoliko par ne uspije doći do integracije u smislu: kad sam dobio drugu osobu, dobio sam paket u kojem je sve ono što mi se sviđa, ali i ono čime nisam baš najzadovoljniji, tu se dešavaju problemi u domeni bliskosti, intime i seksualnosti. Tu trebamo razlikovati tri stvari: biti blizak s nekim znači osjetiti duboku privrženost i osjetiti povjerenje da sam s nekim tko me neće ni na koji način ugroziti. Mnogi parovi imaju tu bliskost. Međutim, kad govorimo o intimi, ona se percipira kao seksualni odnos, ali kad govorimo o intimi para, riječ je o kapacitetu da se predstavimo i pokažemo svom partneru u svoj, svojoj ranjivosti. Na taj način možemo iskomunicirati i taj dio seksualnosti kojeg se možda sramimo, ne usuđujemo ga se verbalizirati, a za kojeg ni sami nemamo objašnjenje zašto je to tako. Tada smo često u tim našim partnerskim odnosima u tom tzv. vanilla seksu (op. n. obični, konvencionalni seks). Funkcioniramo na način kako se od nas očekuje, a to se posebice odnosi na žene, premda i na muškarce koji žele partnericu, kako se ono kaže, "s kojom će provesti veći dio svog života". Tada im nije prihvatljivo da ta partnerica voli neke kinky stvari, da je možda zanima oblik upražnjavanja seksualnosti u kojima su prisutne i druge osobe, da ne govorimo o poliamoričnim odnosima, gdje ljudi daju dopuštenje, unutar jednog braka ili veze, da se i prema nekim trećim osobama razviju ne samo seksualni, nego i emotivni afiniteti.

Povezane vijesti

• Ukrajinski predsjednik "umoran" od skandala s Trumpom
• Grlić Radman: Hrvatska je zagovaratelj približavanja Ukrajine EU-u
• Plenković Ukrajini izrazio podršku na europskom i reformskom putu