Boško Petrović poseban pečat ostavio je u Grožnjanu gdje su ga prozvali "dobri duh grožnjanskog jazza". Tu je 1999. godine utemeljio festival Jazz is Back!, koji je devet godina kasnije Europska jazz federacija proglasila najboljim europskim boutique jazz festivalom
Legenda hrvatskog jazza, vibrafonist Boško Petrović (Snimio Marko Miščević/Cropix)
Kada se trenutno u medijskom prostoru nagađa tko se i što krije iza inicijala AP i ŠČ "ubacimo" još jedan inicijal, BP. I očekujem da mnogi neće znati pravi odgovor pa otkrijmo odmah: iza inicijala BP krije se Boško Petrović, najvažniji glazbenik u povijesti hrvatskog džeza, koji je volio Istru i koji je u Istri stvarao. Upravo danas, 18. veljače, Boško Petrović, Bjelovarac, slavio bi 88. rođendan.
Što li sve svestrani BP nije bio: svirao je vibrafon, harmoniku, bubnjeve, glasovir, bio je skladatelj, vođa sastava, producent, promotor, diskograf i jazz edukator.
U nabrajanju njegova stvaralaštva, spomenimo da je osnovao popularni jazz sastav Zagreb Jazz Quartet, da je bio vlasnik B.P. Cluba u Zagrebu, u kojemu su nastupali brojni svjetski glazbenici, da je vodio mnoge radijske i televizijske emisije, organizirao glazbene festivale, a istodobno djelovao kao producent i pedagog. U svijetu je BP bio najpoznatiji hrvatski jazz glazbenik. Svirao je i prijateljevao s legendama svjetskog jazza.
Poznavatelji njegova lika i djela napominju da je Boško prije svega bio B.P. Club. Bio je to jedan od najboljih jazz-klubova u svijetu. Klub je bio Boškova dnevna soba, prostorno malen, ali se mnogo fantastičnoga u njemu dogodilo - puno velike glazbe, puno velikih ljudi. On je od svog kluba, zadimljenog zagrebačkog podruma, napravio kultno mjesto.
Svoj puni glazbenički format dosegnuo je sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća, kada je pronašao svoj instrument - vibrafon, roštilj kako ga je nazivao, odnosno "kućanski aparat", kako ga je deklarirao carinik.
Poseban pečat ostavio je u Grožnjanu gdje su ga prozvali "dobri duh grožnjanskog jazza". Tu je 1999. godine utemeljio festival Jazz is Back!, koji je devet godina kasnije Europska jazz federacija proglasila najboljim europskim boutique jazz festivalom. Bio je i voditelj Ljetne jazz škole Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu koja je iznjedrila mnoge glazbenike. Bogato znanje o jazzu, kako o sviranju, tako i o povijesti glazbe, rado je dijelio te svesrdno pomagao mladim glazbenicima organizirajući im koncertna gostovanja i snimanja.
Njegov je rad s polaznicima glazbene škole u Grožnjanu bio zapanjujući. To njegovo glazbeno nasljeđe neće utihnuti, jazz-škola nastavlja s radom.
Boško Petrović rado se prisjećao i vraćao u Grožnjan. U jednom je intervjuu kazao: "U to su vrijeme u Grožnjanu, Momjanu i Vrsaru živjeli slikari, kipari i glazbenici koji bi se nalazili uz koncerte, uz izložbe slika. Uvijek bi se za stolom okupili vrhunski umjetnici. Nismo morali čekati Korzo kavanu u Zagrebu ili Kavkaz. Imali smo to tamo, na licu mjesta, uz malvaziju i pršut. Tada je biti tamo bilo vrlo inspirativno".
Na upit kako je nastala njegova popularna skladba "Nebo nad Grožnjanom", odgovorio je: "Ona je dio suite u tri stavka 'Istra u mom srcu' koju sam napisao 1970., poslije nekoliko ozbiljnih razgovora s pokojnim profesorom Slavkom Zlatićem, velikim znalcem autentične, da ne kažem autohtone istarske glazbe. Često smo zajedno sjedili u Grožnjanu, gdje je imao predavanja i razgovarali o tome. Zanimljivo je da glazbu koju mi iz Zagreba, a da ne govorim oni iz Berlina, smatramo istarskom, dakle glazbu u kojoj su glavni instrumenti sopile, dvojnice, roženice, mih, oni razdvajaju na dva tipa. Jedno su kanti, balade koje se pjevaju, a drugo su balle, bale con noi, plesovi, i to je živahnija glazba. To su uz mene svirala dva veterana: Mato Špada i Martin Glavaš.
"Trebali smo ići u Lugano na jazz festival. Zovem ih sav sretan i velim: - Čuj, 15. rujna idemo u Lugano na četiri dana.
- A, Boško, nećemo moć.
- Što nećete moć?
- A nećemo moć, to je septembre.
- Si, septembre.
- Aaaaa, berba je. Ići ćemo kad to napravimo.
Njihov je prioritet bio u onome od čega žive - zemlja", zaključio je Boško Petrović.
Bio je prvi, prije nego je postojao termin world music, etno džez, tradicionalna glazba, svirao s istarskim sopilašima, pisao glazbu nadahnutu istarskim melosom.
Petrović je ispričao i kako je nastala još jedna njegova popularna skladba s istarskim melosom "Green Lobster Dream" (San o zelenom jastogu). "Išli smo na večeru kod Ede Murtića koji u Istri ima ljetnu rezidenciju i koji je obznanio da će za objed biti jastog. Dok smo dolazili zafrkavali smo se u autu - sad će jadni jastozi platit glavom, odnosno repom, račun našem sastanku. Tada mi je palo na pamet da su junaci u crtanim filmovima Mickey Mouse - miš, Šiljo koji je zapravo konj, Pluton koji je pseto, Pajo Patak - patak, Tom i Jerry - mačak i miš, a da u nekoj glavnijoj ulozi nema 'Lobstera', jastoga. On je, ako je uopće u priči, uvijek na stolu, na tanjuru. Išao sam dalje u toj improvizaciji i zamislio 'Lobstera' koji je sad u toj mojoj verziji još i zelen - znači totalno out. To je tužaljka, blues koji priča o odbačenom, zanemarenom 'Lobsteru' koji sanja da će jednog dana postati glavni junak, kao što svi mi sanjamo - jednog dana. Najdraža mi je verzija koju je snimio pokojni Ernie Wilkins sa svojim Almost Big Bandom, a koju je uživo na Montreux Jazz Festivalu izveo Richard Boone, odličan američki trombonist i vokalist. Kroz onomatopeje be bopa - šubi dubi du - napravio je fantastičnu priču".
Boško Petrović, zna se, bio je čovjek od slavlja i užitaka. Unatoč tomu, nije imao neprilika sa zdravljem pa je svojedobno sam izjavio: „Živim dosta veselo, a ako želim biti autentičan jazz-glazbenik, onda mi je to i u opisu radnog mjesta. Prestao sam pušiti, a kada sam pitao liječnika što je s vinom, rekao je: 'Naravno da vino možete piti, ali samo dobro!'. Rekoh: 'Onda super jer, doktore, pijem samo dobra ili odlična vina'. Ali, za to što ove godine koje vozim nisu ostavile toliko traga na meni presudna je i genetika".
Boško Petrović utemeljio je u Novigradu 1995. godine festival Music Nights Novigrad. Velika glazbena scena na Velikom trg, Piazza Grande. Za produkciju albuma "Blues at Piazza Grande" Petrović je 1977. dobio Porina. Mediji su ovaj festival proglasili najvećim blues festivalom na Mediteranu.
Od kolovoza 2011. godine Prolaz/Passaggio Anguillara Veneta u Novigradu nazvan je Boškovim imenom. S obzirom da je na tom trgu volio održavati koncerte, nadjenuo mu je ime "Jazz corner of Istria", parafrazirajući naziv čuvenog njujorškog jazz lokala Birdland koji je i Jazz corner of the world.
"Na ovom trgu Boško je nastupao posljednjih nekoliko godina u povodu Dana grada, stoga namjeravamo svake godine na taj dan ovdje organizirati gostovanja vrsnih jazz glazbenika. Također, tu će se i u drugim terminima i dalje organizirati jazz koncerti", rekao je prigodom imenovanja Prolaza Boška Petrovića gradonačelnik Anteo Milos.