Čitati list "Corriere Istriano" u Sveučilišnoj knjižnici u Puli (dio godišta 1934.–1938. je i digitaliziran i dostupan na internetu) znači ulaziti u simboliku, nazivlje i način razmišljanja kojeg je fašistički režim želio ponuditi svojim čitateljima. Primjerice, događaji Drugog svjetskog rata obrađeni su način da čitatelj teško može razumjeti da su od 1942. sile Osovine počele gubiti rat
(Izvor: Sveučilišna knjižnica u Puli)
Dana 1. siječnja 1919., skoro dva mjeseca nakon ulaska talijanskih snaga u Istru, nakon kolapsa Austro-Ugarske i kraja Prvog svjetskog rata, u Puli počinje izlaziti pulski dnevni list "L'Azione". Taj list predstavlja svojevrsni kontinuitet talijanskih listova "Il Giornaletto di Pola" i "Il Gazzettino di Pola" koji su izlazili u doba austrougarske vladavine.
U uvodnom tekstu uredništvo obrazlaže potrebu za "jednim novim listom za jedno novo doba". Piše se o talijanskim domoljubnim temama, ali i o potrebi za stvaranjem zajedničkog fronta protiv rastuće plime boljševičkih revolucionarnih aktivnosti nakon Oktobarske revolucije. Kako godine budu prolazile, "L'Azione (od 1929. "Corriere Istriano") će postati jedini dnevni list u Istri, rame uz rame sa stvaranjem jednopartijske fašističke diktature.
Ove je novine osnovao odvjetnik socijal-reformističkih političkih svjetonazora, Antonio De Berti, a nakladnik je bilo društvo "Societa editrice L'Azione". Od 1921. list počinje surađivati s fašističkim pokretom u Istri. Doduše, u isto je vrijeme izlazio fašistički list "L'Istria Nuova" te se dolaskom fašizma na vlast ti listovi spajaju i nastavlja izlaziti samo "L'Azione".
Glavni direktor lista 1924. postaje Giovanni Mrach (kasnije promijenio prezime u Maracchi), jedan od glavnih predstavnika fašizma u Istri. Godine 1929. list mijenja ime u "Corriere Istriano" i biva glavni propagandni organ fašističke stranke u Puli i Istri do kraja Drugog svjetskog rata. Naime, u maniri nekakvog "istarskog Goebbelsa", Maracchi će sam pisati tekstove u listu, apologetizirati odluke Benita Mussolinija i komentirati aktualne događaje kroz prizmu fašističke vanjske i unutarnje politike.
Čitati list "Corriere Istriano" u Sveučilišnoj knjižnici u Puli (dio godišta 1934.–1938. je i digitaliziran i dostupan na internetu) znači ulaziti u simboliku, nazivlje i način razmišljanja kojeg je fašistički režim želio ponuditi svojim čitateljima. Primjerice, događaji Drugog svjetskog rata obrađeni su način da čitatelj teško može razumjeti da su od 1942. sile Osovine počele gubiti rat.
Giovanni Maracchi (Izvor: L'Arena di Pola)
Primjerice, porazi u prijelomnim bitkama nisu ni spomenuti, a za "Dan D" (iskrcavanje u Normandiji) pisalo je da se radilo o neuspješnoj savezničkoj diverziji na koje je odgovoreno "odlučnom" paljbom po Londonu. S druge strane, detaljno su opisani događaji iz siječnja 1944. u Puli, odnosno razorna saveznička bombardiranja. Svake godine oko 28. listopada list je naširoko obilježavao godišnjicu "Marša na Rim", uz popis "djela režima", izvedenih javnih radova u režiji vlasti.
(Izvor: Sveučilišna knjižnica u Puli)
List je značajan izvor i za mnoga ne-politička događanja, poglavito u Puli, ali i Istri. U novinama su često izlazili prijedlozi i diskusije oko uređenja javnih prostora, detaljno se pisalo o sportskim događajima, redovima vožnje međugradskih autobusa, željeznice, parobroda i hidroavionskih linija. U novinama su izlazile i novele u nastavcima, obavijesti o kazališnim predstavama, kino projekcijama, školskim događanjima i rezultatima humanitarnih natječaja.
Novine su isprva izlazile kao jedan list (obostrano tiskan, na dvije stranice), a kasnije, do prestanka izlaženja, na dva lista, s četiri popunjene stranice. U listu su izlazili inserti, kao što je glasnik Dopolavora ili glasnik mladeži okupljene u studentskoj organizaciji "Gruppo Universitario Fascista". Nakon 1938. poseban je prilog bio posvećen novom gradu, Raši, pod nazivom "Corriere di Arsia", s vijestima o pokušaju implementacije gradskog načina života u tome novom naselju.
(Izvor: Sveučilišna knjižnica u Puli)
Za kraj, unatoč malom broju stranica, novine su obilovale ilustriranim reklamnim materijalom, pogotovo usmjerenome ka promidžbi trgovina odjevnim predmetima, alkoholnih pića, kozmetici, medicinskih proizvoda i automobila talijanskih marki. Uredništvo je bilo u Ulici Sergijevaca, gdje od 1945., koristeći iste tiskarske strojeve, počinje izlaziti pro-jugoslavenski "Il Nostro Giornale".