nakon Plimnog vala na zapadU istre
Ribari upozoravaju da je lučka infrastruktura zastarjela, inženjeri da treba podizati rive, a meteorolozi kažu "Bit će to sve češće"
Svi stalno spominju klimatske promjene, ali nitko ne poduzima ništa na nekakvim zaštitnim mjerama kojima bismo ublažili štete, kaže savudrijski ribar Danilo Latin * Nove rive treba planirati barem 20 centimetara više no što su sada, sugerira građevinski inženjer Marko Martinčić
Rovinjska riva (foto CROPIX)
Zatvorena cesta kod Antenala, prekinut promet rovinjskom rivom, savudrijska luka pod vodom, na pulskoj rivi more u razini prometnice. Takve vijesti koje su jučer pristizale s terena diljem zapadne obale Istre ponavljaju se iz godine u godinu, pogotovo u ovo jesensko vrijeme. Plimni val, visoka voda, kako god zvali taj prirodni fenomen, gotovo svake godine plavi rive i lučka područja na zapadnoj obali Istre. Štete su ponekad velike, kako na kopnu tako i na plovilima u moru.
Ribari s kojima smo jučer razgovarali smatraju da je za sve krivo neulaganje u lučku infrastrukturu, kojoj je u mnogim istarskim mjestima nasušno potrebna modernizacija, ako ni zbog čega drugoga onda zbog činjenice da razina mora, uslijed klimatskih promjena, polako ali konstantno raste. Ističu da očito nitko ne smatra potrebnim zaštititi imovinu građana, u njihovom slučaju skupe brodove od kojih zarađuju za kruh.
Jučer, srećom, plimni val nije bio tako razoran. Izostao je jak vjetar koji u kombinaciji s visokom razinom mora može napraviti velike štete. Vlasnici plovila svaki put strahuju hoće li njihovi brodovi i barke ostati čitavi kad se dogodi ovaj prirodni fenomen. Savudrijski ribar Danilo Latin svjedoči da je jučer savudrijska luka bila doslovno potopljena, molovi su nestali pod 40 centimetara vode, more je prekrilo čitavo parkiralište i došlo do prvih stepenica obližnjeg restorana, a jedino vozilo koje je bilo parkirano na tom području plimni je val pomaknuo s mjesta. U Zambratiji je, kaže, u jednom trenutku skoro prekinut promet jer su valovi i plima prelazili preko ceste, dok je šetalište uz luku u Umagu bilo potpuno pod vodom.
"Smatram, iako nisam stručnjak, ali imam određenog iskustva na moru, da je sve to posljedica nebrige za lučku infrastrukturu. Umaški lukobran gotovo da više nema vidljivih velikih kamenih blokova koje su s godinama srušili jaki zapadni vjetrovi i veliki valovi. Srećom da nas je ovaj put pogodila samo visoka razina mora i da nije bilo jakog zapadnjaka. Da je bio zapadni vjetar, nastale bi milijunske štete. Jer bi stradali lukobrani, ceste, a u Zambratiji možda čak i pojedine kuće. Svi stalno spominju klimatske promjene, ali nitko ne poduzima ništa na nekakvim zaštitnim mjerama kojima bismo ublažili štete. Neke bi ceste mogle u potpunosti nestati nakon jednog jačeg vjetra u kombinaciji s ovakvom plimom", kaže Latin.
Godinama savudrijski ribari traže izgradnju lukobrana da ne strahuju za svoje brodove svaki put kad je loše vrijeme.
"Ministar Oleg Butković je lani na jednom skupu rekao da će nam, ako imamo gotov projekt, sutra biti dostavljena sredstva. No, Konzervatorski odjel uopće ne želi raspravljati o mogućnosti gradnje lukobrana. Pitao sam ih na koliko je metara od postojećeg rimskog lukobrana prihvatljiva izgradnja novog, na što su mi uporno ponavljali da nikakva gradnja ne dolazi u obzir. Oni se očito ne mogu staviti u kožu ribara kojima su njihovi brodovi sve u životu", ističe Latin.
I u Puli se godinama govori o potrebi obnove lukobrana izgrađenog još u doba Austrougarske. U posljednje vrijeme su se, doduše, intenzivirali razgovori o toj temi, ali još smo daleko od rekonstrukcije. Kao sigurna je najavljena jedino obnova starog dijela rive, ali ni tu nitko izgleda nije razmišljao o klimatskim promjenama i o tome što one donose. Naime, kako nam potvrđuje ravnatelj Lučke uprave Pula Dalibor Brnos, obnova tog dijela rive ne predviđa nikakvo podizanje obalnog zida, a razlog je, navodi, prometnica koja je u razini sadašnje visine obale. Ta činjenica definitivno predstavlja problem da se obalni zid podigne za potrebnih dvadesetak centimetara, potvrđuje građevinski inženjer i projektant novog dijela pulske rive Marko Martinčić.
- Naše su rive uobičajeno visoke oko 140 centimetara iznad srednje razine mora. Ja sam taj novi dio rive prilikom projektiranja dignuo na 165 centimetara iz jednostavnog razloga - povećanje razine mora se događa ubrzano, na što ukazuju mnogi međunarodni stručnjaci kad govore o klimatološkim promjenama. Nije teško stoga zaključiti da ono što su nekada bile uobičajene visine obalnog zida danas nije dostatno. Naravno, tu mislim na sjeverni Jadran, jer su oscilacije između plime i oseke u nekim drugim morima i oceanima daleko veće. Uglavnom, sada se pokazalo da novi dio pulske rive nije potopljen, dok je na starom more prešlo preko ruba. Rovinj ima i nižu rivu od pulske pa tamo plima uzrokuje još više glavobolja. Ali sva mjesta na hrvatskom dijelu Jadrana imaju problem s plavljenjem kad se dogode ovakve prirodne pojave. Što napraviti? Kuće ne možete dizati iznad sadašnje razine. Zato je vjerojatno da ćemo se s ovakvim plavljenjima susretati češće nego dosad. S druge strane, nove rive treba planirati barem 20 centimetara više no što su sada. No, sve to skupa neće ništa značiti ako za sto ili više godina razina mora bude toliko visoka da će potopiti neka mjesta uz more, upozorava Martinčić.
Dostavio nam je i analizu karakterističnih morskih razina u Puli koja govori da najviša razina mora dolazi do 145 centimetara, a najniža ide do minus 74 centimetra. No, razine plima i oseka, koje su poslužile za spomenutu analizu, praćene su od kasnih 60-ih prošlog stoljeća do otprilike 2000. godine. Pretpostavka je da danas najviša plima prelazi 145 centimetara, pogotovo kad se dogodi ovakav prirodni fenomen kakav je bio jučer.
Poznati istarski meteorolog Mario Grabar pak kaže da nije primijetio da je plavljenje obale zbog ekstremne plime nekakva učestalija pojava u današnje vrijeme.
- Događalo se to i prije 20, 30 godina, pa i prije. Znalo je zbog visoke razine mora u prošlosti biti velikih poplava u Fažani, na pulskoj rivi, u Rovinju, Umagu. More je ponekad u takvim slučajevima ulazilo čak i u kuće. Događa se to jednom godišnje ili jednom u dvije godine, a u Istri najviše na zapadnoj obali. Bez obzira na očite klimatske promjene, bilo je i u prošlosti dosta slučajeva takvih plavljenja. Najčešće se to događa u jesen, odnosno u studenom i prosincu kada su i najjače ciklone. Ova današnja (jučerašnja, op. n.) izrazito je duboka, kako bi rekli meteorolozi, s vrlo niskim tlakom, što je zapravo tipična jesenska situacija. To se potrefilo s jakim južnim vjetrom i plimom, zbog čega je razina mora bila izrazito visoka. No, najveće materijalne štete na zapadnoj obali ipak izazivaju zapadni vjetrovi i tramuntana. Valja međutim napomenuti da svi pokazatelji govore da se more polako diže. Doduše, radi se o milimetrima, ali i to malo sugerira da bi ovakve pojave ubuduće mogle biti češće, zaključuje Grabar.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
