„Glavni motiv zašto počinjem raspravu s ratnom poviješću Istre bio je, među ostalim, moj doprinos drukčijem sagledavanju povijesti, koja se ne sagledava linearno", rekao je povjesničar dr. sc. Darko Dukovski, predstavljajući preksinoć u Zajednici Talijana svoju knjigu "119. brigada Hrvatske vojske u Domovinskom ratu 1991. – 1995.“ Uz njega, djelo su predstavili urednik Davor Gregorović, sveučilišna prvostupnica filologije i prevoditeljica knjige na talijanski jezik Tamara Petrović Turković te predsjednik udruge „Klub 119. brigade HV-a" Roberto Fabris.

Dukovski je pojasnio da u napise o nacionalnoj povijesti, posebno Domovinskog rata, „ulaze mitologizirane događajnice koje se nisu smjele takvima dogoditi“.

"Ovo je na neki način poveznica od današnjeg vremena do doba kada su naši preci sudjelovali u ratovima i na koji način su se odnosili prema tome. Ja uvijek držim do toga da narod u Istri nije ratnički narod, nego sjedilačko ruralno i gradsko stanovništvo, ali je činjenica da su se kroz milenijsku povijest ovdje događale stvari koje su ulazile u kolektivnu svijest i neke stvari su još i danas prisutne u nama kroz usmenu predaju. Ovdje je pregled svih istarskih ljudi koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, koji su svjesno i savjesno obavljali svoje ratne dužnosti kako bi Istra ostala kakva jest“, naglasio je Dukovski.

Promocija je započela minutom šutnje za sve umrle pripadnike 119. brigade. Gregorović je uvodno pozdravio razvojačene i umirovljene pripadnike 119. brigade HV-a, obitelji poginulih pripadnika, ranjene pripadnike i ratne zapovjednike, potpredsjednicu Županijske skupštine i predsjednicu pulske Zajednice Talijana Tamaru Brussich, kao i zamjenika pulskog gradonačelnika Bruna Cergnula.

Trajan zapis ratnog puta

Brussich je pozdravila okupljene u ime istarskog župana Borisa Miletića, istaknuvši da je u redovima 119. brigade HV-a bio popriličan broj pripadnika talijanske nacionalne manjine. Također se u ime Zajednice zahvalila na prijevodu knjige na talijanski jezik, čime je knjiga dobila na dodatnoj vrijednosti isticanjem pripadnosti prostoru na kojemu je i nastala.

„Istarskoj županiji je veliko zadovoljstvo biti dionikom publikacije ove monografije koju je i sufinancirala. Ona je lijep poklon svim članovima, ali i svim ljudima dobre volje, a i trajan zapis vašega i našega ratnog puta, priča o jednog slavnoj generaciji koja je podnijela teret borbe za samostalnu Hrvatsku“, prenijela je Brussich poruku župana Miletića.

Cergnul je kazao da mu je velika čast što je mogao biti prisutan na mjestu na kojemu se govori o ratnom putu kojeg iznimno cijeni, a posebno što je o tome izdana monografija na talijanskom.

Urednik monografije Davor Gregorović, ujedno i moderator promocije, predstavio je životopise sudionika koji su dali svoj doprinos pri stvaranju i realizaciji ovog vrijednog djela.

„Kao uredniku monografije, pripala mi je istodobno čast, muka i zadovoljstvo da zajedno s autorom Darkom Dukovskim i Robertom Fabrisom iznesem povijesnu faktografiju o doprinosu 119. brigade hrvatske vojske u Domovinskom ratu s ciljem da ratna sjećanja istrgnemo zaboravu, uz kvalitetnu valorizaciju uloge postrojbe. Naravno da je to bio nezahvalan posao kada o tome govore sami sudionici, puni emocija i osobnih naboja, no trudili smo se na sve načine izbjeći subjektivnost“, rekao je Gregorović. Kao najveći problem s kojim se za uređivanja susreo istaknuo je protek vremena koji je objektivno smanjio pronalazak relevantnih izvora povijesne građe i autentičnih svjedočanstava jer su neki ključni akteri iz tog razdoblja preminuli.  

Prijevod na talijanski

Značaj zavičajnog prostora i razumijevanje suživota u Istri, po riječima Davora Gregorovića, dala je upravo Tamara Petrović Turković, kojoj je navedena monografija ujedno i prvi ovakav prijevod na talijanski jezik.

„Ovo je bio jedan velik izazov za mene i velika čast. Prevesti ovakvo djelo na talijanski jezik bio je velik posao, a prijevod je nastao u suradnji s profesorom Dukovskim. Bilo je tu jako puno istraživanja i iščitavanja, a zahtjevnost u procesu prevođenja bila je i tematika Domovinskog rata, ali i svjedočanstva prilagođena duhu talijanskog jezika. Ipak, najveći problem bilo je prevođenje vojne terminologije i činova za koje u talijanskom jeziku nema odgovarajućih pojmova, pa smo neke ostavili u izvorniku“ , pojasnila je Petrović Turković.

Fabris se prisjetio kako je uopće krenula priča o monografiji: „Većina nas je 1991. došla iz brodogradilišta Uljanik, Siporexa i Tehnomonta, okupili se postali vojnici. Kroz naš ratni put pokazivali smo kakvi smo ljudi i promicali kraj iz kojeg smo dolazili, ali smo i mnoge iznenadili svojom ljubavlju prema domovini. Znali smo da radimo pravu stvar, da branimo svoje ljude. Kao predsjednik Kluba 119. brigade stalno sam razmišljao hoćemo li nešto napraviti i kako, treba li nešto ostati iza nas, jer polako ljudi odlaze. Trebao se dogoditi klik. Kad smo odlučili krenuti u cijeli proces, cijelu noć sam mislio kako ćemo to izvesti, ali sam bio uvjeren da će nas i županija, i gradovi, i općine iz kojih potječemo sigurno podržati. Tako je i bilo. Prijevodom na talijanski jezik željeli smo pokazati da smo dio ovog kraja. Na samu monografiju mene je prije desetak godina potaknuo jedan pučkoškolac koji je pokušao napisati sastav o 119. brigadi, ali nije mogao naći nikakve podatke“. Fabris je istaknuo da nakon povratka iz rata pripadnici 119. brigade nikad nisu isticali da im je bilo teško, jer su htjeli svoje roditelje i obitelj osloboditi tog tereta.

Porota vremena

O cilju ove monografije nadahnuto je govorio urednik Gregorović:„Dosta me ljudi, tijekom terenskog istraživanja po Istri, pitalo kome posvećujemo ovu knjigu. Posvećujemo je tisućama anonimnih i samozatajnih pripadnika 119. brigade HV-a bez čije žrtve i odricanja, bez onih koji su u ratu poginuli, ranjeni i oboljeli i koji i danas trpe posljedice, bez samoprijegornog izlaganja hladnoći, strahu i protivniku, bez doprinosa svih obitelji povezanih u mislima s brigadom na ličkom bojištu i svekolike logističke potpore stanovništva i gospodarskih subjekata u domicilnim gradovima bojni, zasigurno ne bi bilo Pule i Istre kakva je danas ili kakva će biti sutra. Stoga je generacijska i intelektualna obveza i odgovornost pred “porotom vremena”, radi istine i oblikovanja simboličnih okvira identiteta, kako je govorio hrvatski književnik Ranko Marinković, pred urednikom i autorom ove monografije bila iznimna, na čemu sam u konačnici ponosan“.

Fotografije i svjedočanstva ljudi čiji je ratni put ovjekovječen u ovoj vrijednoj monografiji govore o periodu koji je ovim putem zatvorio taj dio života ovih hrabrih ratnika, ali ujedno i ostao podsjetnik na taj važan period novije istarske povijesti. Knjigu su financijski podržali Istarska županija, gradovi Buzet, Labin, Pula, Rovinj i Vodnjan te općine Bale, Barban, Fažana, Kanfanar, Kršan, Lanišće, Ližnjan, Marčana, Medulin, Pićan, Raša, Sveta Nedelja, Svetvinčenat i Žminj.

Povezane vijesti

• Knjiga koje povezuje dvije regije
• Život je sačinjen od "Kapi radosti"
• Predstavljena knjiga "Novi testament" tiskana u Urachu 1562. i 1563.