Sektor povremenog prijevoza putnika jedan je od najpogođenijih korona krizom, a u prvom valu pandemije prihodi tog sektora pali su od 95 do 98 posto, što znači da su prijevoznici jedno poprilično dugo razdoblje morali pronaći načina kako preživjeti s minimalnim prihodima, odnosno u mnogim slučajevima i bez njih. Svoj apel za pomoć i spašavanje djelatnosti koja hrani brojne obitelji i generira značajan broj radnih mjesta slali su na niz adresa, a on je djelomično urodio plodom u ožujku ove godine kad je s Vladom postignut dogovor da im se isplati jednokratna financijska pomoć i omogući reprogram leasinga. Naime, istek moratorija i vraćanje obaveze plaćanja dospjelih anuiteta i kamata leasing kućama za mnoge bi prijevoznike bez sumnje označilo i kraj njihovog poslovanja.

Velika rupa

Malo zraka neki su od njih uspjeli udahnuti u turističkoj sezoni, no radilo se o prihodima kojima je nakon dugotrajne suše tek malo sanirana velika rupa koja je u međuvremenu nastala u financijama tih poduzetnika. Branko Golojka, vlasnik obrta za autobusni i kombi prijevoz Volte iz Buzeta, kaže da povremeni prijevoz od izbijanja pandemije Covida u ožujku 2020. godine praktički i ne postoji, te da poslovanje prijevoza u ovom trenutku živim održava tek prijevoz školske djece. Sve ostalo, kaže, stoji.

Država je autobuserima izašla u susret kroz isplate minimalnih plaća za zadržavanje radnih mjesta, no koliko god ta pomoć bila dobrodošla, ona jednostavno nije dovoljna da bi se zadržali vozači autobusa koji su u mnogim europskim zemljama danas vrlo tražena roba.

- Bez prihoda koji će nam omogućiti da im isplaćujemo pristojne plaće mi jednostavno gubimo bitku s tržištem radne snage i nemamo više alata za zadržavanje radnika. Mladog čovjeka danas ne možete zadržati s plaćom od četiri tisuće kuna, što znači da svaki od nas mora pronaći način kako i u ovoj situaciji kad nemamo posla osigurati pristojnu plaću jer ćemo u protivnom ostati bez vozača. Ako oni odu, a novih nema, onda nam ni oporavak tržišta neće ništa značiti jer neće imati tko odraditi taj posao, kaže Golojka.

Zasad, dodaje, uspijevaju funkcionirati zahvaljujući nekim drugim obiteljskim biznisima s kojima se koliko-toliko pokušava premostiti ova kriza u djelatnosti prijevoza, no ni to se, kaže, ne može protezati u nedogled.

- Za sada sve stoji i sve je na čekanju, ali ako se brzo ne pokrenemo ili ne dobijemo pomoć, bojim se da će neki morati odustati od ovog posla. Kurijere ne mogu biti parkirane unedogled jer tako čak i brže propadaju nego kad se voze, ističe naš sugovornik u čijem se voznom parku nalazi devet autobusa nabavljenih u vrijeme kad je, kako kaže, bilo milina raditi taj posao.

Situacija u kojoj se nalaze povremeni prijevoznici bila je tema i u Studiju 4 HRT-a u kojem je gostovala Višnja Marin iz Inicijative povremeni prijevoz putnika koja je kazala da i uz reprogram leasinga mnogi prijevoznici ne uspijevaju spojiti kraj s krajem, te da se grčevito bore za opstanak svog poslovanje. Kriza u tom sektoru prouzročila je nezapamćene probleme, kazala je Marin dodajući da je onima koji se ne nalaze u njihovoj koži teško shvatiti ozbiljnost dubioza u kojima su se mnogi od njih našli bez svoje krivnje.

- Leasing kuće su do sada pokazivale nekakvo strpljenje, ali kriza predugo traje i njihovo je strpljenje polako pri kraju, upozorila je Marin. Novi reprogrami se sve teže odobravaju, rekla je, navodeći kako u tom pokušaju zadnji put nije uspjela ni njezina tvrtka. Jednokratna pomoć države odobrena u ožujku još im nije isplaćena, a ona iznosi sedam tisuća kuna po autobusu, odnosno 3,5 tisuća kuna po kombi vozilu.

- Da bismo, nakon što je više od godinu dana bio parkiran, autobus sigurno izveli na cestu, moramo ga odvesti na servis, registrirati i zamijeniti mu gume. To je trošak od minimalno 40-50 tisuća kuna, ako nije bilo kvara. A pomoć je sedam tisuća, te nam ni ona nije isplaćena, kazala je Marin.

Blokirani računi

Njezina će tvrtka ove godine zabilježiti 75 posto pada u odnosu na poslovanje u normalnim godinama. "Povremeni prijevoz je sto posto u hrvatskom vlasništvu i sve su to mladi sposobni i poduzetni ljudi koji su i dosad uspjeli poslovati u teškim uvjetima. Država mora imati strategiju što želi s povremenim prijevozom u budućnosti, što želi stimulirati, kako želi da naše tržište izgleda i želi li zadržati naše radnike. Tvrtka našeg ranga u Sloveniji je do sada dobila nekih sto tisuća eura državne pomoći, a u Austriji i Njemačkoj je ona iznosila nekoliko milijuna kuna. Nama je odobreno sedam tisuća kuna za cijelu godinu po jednom autobusu. Mislim da može i mora bolje od toga", istaknula je Marin.

Vinko Darojković iz udruge Autobusi HR kazao je kako se procjenjuje da je u ovom trenutku petini povremenih prijevoznika blokiran račun jer ne mogu ispunjavati svoje obaveze. "Država nas je u ovoj krizi pustila na milost i nemilost tržišta, a mi plivajući u tom burnom oceanu uporno tražimo ruku spasa i zamah koji će nam omogućiti da nekako ipak isplivamo iz svojih problema", kazao je Darojković, zaključujući da se radi o poslu od kojeg u Hrvatskoj danas živi pet tisuća obitelji i koji generira 20 tisuća radnih mjesta, koja bi, ako se nastavi ovim smjerom, uskoro mogla biti izgubljena.

Povezane vijesti

• Slovenski i hrvatski prijevoznici traže OTVARANJE SVIH GRANIČNIH PRIJELAZA
• HUP: Uskoro gašenje prvih nerentabilnih autobusnih linija
• Udruga hrvatskih cestovnih prijevoznika: Moguće iskazivanje građanskog neposluha.