Lastavice, lastavice, gdje si bila? U dalekom svijetu. A što si nam donijela? Proljeće na repu. Stigle su, te ptice koje su između ostalog pomogle generacijama osnovne škole “Neven Kirac” kojima je fiziku predavao profesor Fažo Krsto, da nauče i shvate formulu   G = mg.

Te ptičice koje su, kad nisko lete, znak dolazeće kiše. Prije kiše povećana je vlažnost zraka, krila insekata su otežana od kapljica vode. Zbog toga nisko lete i lastavicama služe kao slasan obrok.

Kabinet fizike je, između ostalog, profesoru služio i kao parking za njegov bicikl. Crni Bianchi muški bicikl, s Brooks sicom, koji bi ljeti znao prekriti pamučnom krpom. Na hlačama je ljeti uvijek imao štipaljke da mu nogavice ne bi zahvatio lanac, a zimi gamaše. Bicikl koji mu je služio ne samo kao prometno sredstvo, nego i vrhunsko edukacijsko pomagalo. Uz njegovu pomoć svladali smo gradivo, od Newtonovih zakona gibanja, trenja do momenta sile.

Jedan takav bicikl naučila sam voziti. Stavila bih nogu na pedalu, a drugom se odguravala. Premala sam bila da se prebacim preko šipke, i onda sam se jednog dana odvažila, uzela majčinu bijankicu i do dan danas se svakodnevno vozim. Zračnica se često znala probušiti. Nije bilo druge nego izvaditi je i staviti je u kadin s vodom. Na mjestu gdje je puštala označilo bi se lapišom, odrezalo sa starog budela i zalijepilo. Luciano Valčić, san ti konkurencija. Emotikon velikog osmijeha.

Raindrops keep falling on my head

But that doesn't mean my eyes will soon be turning red

Crying's not for me

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera