piše oriana španić

Maškare i veštit za feštu

Arhiva G. I.

Arhiva G. I.


U zraku se osjeća dolazak proljeća. Bademi stidljivo pokazuju svoje prve cvjetiće. Visibabe se kočopere ispod još ogoljene hrastove krošnje, jaglaci na prozoru služe mojoj mački za vježbanje finih motoričkih radnji, čitaj preskakanje preko njih, stavljanje šapica u zemlju, naravno uz kopanje kandžama, na moj užas.

Le manine scoincidono nel nostro paese con la primavera. Nema više topola, osim još par na početku Vallelunge, ako nisu srušene za potrebe novog parkinga.

Iz promatranja me trgne zvono na vratima. Maškare su došle. Nemam im ništa za dati osim par jabuka i nešto sitnoga. Nisam ih očekivala. Nekako se taj običaj u Šijani izgubio.

A bio je gušt spremati se za maškare. Većinom se odijevala iznošena obuća i odjeća, nije bilo tkanina za šivanje kostima, stavljali su se slamnati šeširi ili marame na glavu, a znali smo i na satu likovnog izrađivati maske za lice. Išlo se od kuće do kuće i svi su davali, bilo jaja, kobasice, bombone ili novac. Vrata su nam bila svugdje otvorena.

Na Pust se obavezno jelo kobasice, bile su zamotane u krug (muraj), u podne se radila frita na kušine (kruh se narezao na fete, namočio u jaja i frigao, obilno posipao šećerom), za večeru je bio rižot s domaćom kokošom, kiseli kapuz i kokošja juha (kako je to bilo masno). Postojala je uzrečica “Neće imati sriče oni ki za Pust ne ubije kokoš”.

Za Pepelnicu bi se pošlo na mašu. Padre bi svakome po glavi posuo pepeo blagoslovljenih grančica maslina od prošlogodišnje Uličnice. Pepeo se blagoslovio svetom vodom i nakadio tamjanom. Volim miris tamjana, pogotovo njegovu “sposobnost” neutraliziranja mirisa naftalina. Veštiti za feštu i miris naftalina, da ne pričam o mirisu krpa namočenih u ocat za peglanje hlača.

Često znam otići u Pravoslavnu crkvu svetog Nikole, San Nicolo dei Greci na početku nekadašnje Gupčeve ulice, danas Castropole, kupiti tamjan i baciti zrna po električnoj ploči. Pravoslavna crkva i paljenje lojanica, nikada šibicom ili upaljačem.

Candela con cera d’api, voštanica koja je uvijek imala posebno mjesto u kontatoru i miris voska…

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater