Iako je aktualni pulski stradarij "na snazi" više od trideset godina - uz izuzetke dodavanja pokojeg novog naziva ulicama prema imenima osoba koje su nedavno preminule, a ostavile su značajan doprinos gradu i njegovom razvoju, prisjetimo se kako je sve to krenulo.

Ranih devedesetih komisija u kojoj su bili profesor emeritus Miroslav Bertoša, arhitekt Attilio Krizmanić, "radnik-intelektualac", kako se sam nazivao, Bruno Flego, vrstan poznavatelj pulskih prilika Giuseppe Orbanić, svi danas nažalost pokojni, te akademik Robert Matijašić, a koju je imenovala tadašnja Skupština Općine Pula odlučila je o nazivima pulskih ulica, parkova i drugih površina. Već su tada članovi komisije istaknuli da stradarij nije puko nabrajanje ulica, već da je to i važan dio kulturne i povijesne baštine jednoga grada, da se time čuvaju i povijest i kulturno nasljeđe. U međuvremenu, Bruno Flego je dobio svoju ulicu nedaleko od rodne kuće, kod Medulinske ulice.

Prisjećajući se povijesti Pule, mnogi su povjesničari i razni drugi eksperti govorili kako je Pula kao grad više puta tijekom povijesti bila zaboravljena, to je bio ranjeni i zaboravljeni grad, a nikada nije imao tako mali teritorij kao sada. Otkako je ukinuta tadašnja Općina Pula, grad je "siromašniji" za sve okolne teritorije. Već je prije dvadesetak godina naglašeno da je, primjerice, područje Pješčane Uvale iznimno bogato toponimima, a sve njegove ulice imaju naziv Ogranak. Iz naše arhive, prisjetimo se da je prilikom jedne od javnih rasprava vezano za tu problematiku, jedna gospođa kazala da bi htjela da ulica u kojoj živi nosi ime Pabla Picassa.

Prisjetimo se, ovom prigodom nekih od zanimljivosti vezanih uz nazive što su, prilikom kreiranja stradarija, govorili poznati povjesničari i poznavatelji povijesti. Također, žalosno je, a protekom vremena i neminovno, da ima sve manje poznavatelja pulske povijesti, toponomastike, većina najvećih znalaca nije više, nažalost, među nama i većinu se podataka i vijesti traži s raznih grupa na društvenim mrežama.

Primjerice, zona koja se u posljednje vrijeme puno spominje, Monumenti, se ispravno zove Mulimenti, što navodi i Kandler, prema etimologiji i toponimiji mlinova (mulini a vento). Šećući malo dalje, na drugi kraj grada, recimo da je Vrtlarska ulica pod tim nazivom poznata još od 1952. godine, a ranije je to bila Ulica Livade, Via al Prato Grande, Via al Prato te Via al Campo Marzio. Sve donekle slične etimologije budući da je povezivala niz vrtova u Velom polju, između Medulinske i Premanturske ceste do Lakvere u Škatarima.

Odlazimo opet do sasvim suprotnog kraja grada i toponima Fižela, koji se javlja u pisanim izvorima još od 13. stoljeća i to u raznim oblicima. Neki od oblika u kojima se taj toponim javljao bili su Fisella, Fisela pa i Finisella.

Povezane vijesti

• Defile po Giardinima, školski sendvič i pokretne stepenice
• Avionske priče. O sarmi i kajmaku. Možda
• Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar