Inatom do Inata i do zvijezda

(Snimila Vanesa Begić)

U povodu nedavne 40. obljetnice rada Dramske radionice INAT bilo je vrlo emotivno. Ta je Dramska radionica, u četrdeset godina djelovanja, okupila brojnu djecu i mlade iz Pule i okolice, neki su tu dolazili koji mjesec, neki koju godinu, neki su odlazili, dolazili i vraćali se, a sada žive svugdje po svijetu. Ima i onih koji su profesionalni glumci, koji se i dalje bave (povremeno) umjetnošću, kao i onih koji su u posve drugim vodama. No, svi se slažu u jednome - tu su se susreli s najboljom mogućom pozitivnom energijom koja im je u tom trenutku bila potrebna, te vidjeli i kako se s malo rekvizita i sredstava može kvalitetno raditi.

Branko Sušac, Šandor Slacki stariji i danas nažalost pokojni Vojislav Stojković Stole imali su tu viziju i u teškim vremenima, kada je mladima, posebno tijekom ratnih devedesetih, to bilo svojevrsno utočište, način da skrenu misli s teških tema i da rade nešto korisno i pozitivno. Što ih je dijelom i oblikovalo.

Pri tome su se mnogi od njih prisjetili i prostora u kojima je INAT djelovao, prije sadašnjeg prostora u zgradi Rojca, koje im je već neko duže vrijeme sjedište - kako za školu glume, tako i za predstave.

Svi od reda navode da su im prijašnji prostori, premda su bili neatraktivni, a neki i prilično neuvjetni, posebice po današnjim mjerilima, puno značili te davali energiju, motivaciju za daljnji rad, za kreativnost i za stvaranje.

Prostori u kojima je djelovao INAT, kako vele nekadašnji članovi, bili su u Scaglierovoj ulici, blizu Rock Caffea, potom u prostorima nekadašnjih jaslica u usponu iz Ulice Sergijevaca, pa na Punti, a svaki od tih prostora imao je svoj šarm, vele, pa i u svojoj ružnoći, neuređenosti, kao što su nekada veliki umjetnici počinjali svoje karijere u prostorima koji nisu baš zračili svojom ljepotom i sjajem, ali zato su imali jednu drugu ljepotu, sjaj i značaj - ljude i njihovu energiju. Svojevrsni pozitivni inat koji navodi na rad i na stvaranje.