Vlado je odmah rekao Igoru što misli o svemu tome. Po šljunku je, od svoje kuće, propješačio do suprotne strane vale i našao ga kako ovdje provlači kablove. U tijeku su bile posljednje pripreme za subotnje otvaranje beach bara. Da neće to tako ići, rezolutan je bio Vlado. Jer da će glazba koju će puštati DJ, u nedostatku geomorfoloških prepreka, baš je tako rekao, kao po cesti preko mora doputovati do njegove kuće i apartmana.

Vlado je zamislio kako mu te subote dolaze Gunter i Brigitte, ili Francesca i Paolo. Još umorni od puta, popit će s njim tek jednu bisku pa se povući na spavanje. A u sobi? Ždupci ždupci, tresu se stari prozori od glasne muzike. Ne, ne, on ima "devet cijelih šes" na Bukingu, jer ovdje gosti pronalaze mir i tišinu.

Pokušao je Igor; rekao mu da neće to tako svaki dan, da će smanjiti u ponoć. Vlado nije htio ni čuti, i nije ga zanimala ni "autentična gastronomska ponuda" ni njena istarska nota. Ni koktel s maslinovim uljem, ni mliječni frape od bijelog tartufa. Nije popustio ni kad mu je Igor ponudio 10 posto popusta za goste apartmana. Ma kakvi. Neće od toga biti ništa! I tako je u vali krenuo rat.

Prvi je, razumije se, potegao Vlado. Iskopao je neku proceduralnu nepravilnost za terasu, pa to prijavio inspekciji. Ali tamo su, pošto je bio već kraj lipnja, svi bili na godišnjem. Onda je primijetio da je Igor posjekao jedno stablo kako bi tu ugurao kemijski zahod. To je prijavio aktivistima, jer oni rade i po ljeti.

Već su sljedećeg dana pred beach barom izvjesili svoje transparente, a Igor zabilježio rekordno nizak promet. Odlučio je ne ostati mu dužan. Platio je nekome da mu s raznih IP adresa bombardira apartmane negativnim recenzijama. Okupio lokalne pijance i plaćao im tamo noćenja, a njihov se smrad tu zadržavao i dugo nakon što bi otišli.

Krepana mačka koju je jedan mučki pustio u ormaru mogla se osjetiti sve do beach bara. Zbog toga se Vlado udružio s jahtašima, koji su se u vali također sidrili zbog mira. Jedne su večeri bakljama i signalnim raketama gađali ugostiteljski objekt i skoro ga zapalili.

U ratu je prošla sezona, i zbog rata se početkom rujna beach bar već zatvarao, a gosti prestali puniti apartman. Tog se oblačnog dana Vlado po šljunku prošetao do suprotne strane vale, pa našao Igora kako mota kablove. Susreli su im se pogledi, spojio ih ugostiteljski neuspjeh. Da nije nijednom probao njegov koktel s maslinovim uljem, dobacio mu je Igor. A Vlado rekao da bi on radije bisku.

I tako su nazdravili, jednom, dvaput, cijelu bocu. Ma daj onu, onu… mrmljao je Vlado već pijan. A Igor točno znao koju. Pojačao je do kraja, i uskoro su zagrljeni lelujali uz note Alenove pjesme. Glazba je, u odsustvu geomorfoloških prepreka, putovala kao po cesti priko mora, i tamo se odbijala se o prozore praznih apartmana.

Povezane vijesti

• Fritule Dubai
• Ja sam Pantera!
• Svojoj voljenoj