Piše Ian Tataj

Kulturni recidivizam: Papirnato vs digitalno

Ian Tataj / Sajam knjige u Istri (Snimili Milivoj Mijošek / Glas Istre / Duško Marušić Čiči)

Ian Tataj / Sajam knjige u Istri (Snimili Milivoj Mijošek / Glas Istre / Duško Marušić Čiči)


Mjesec hrvatske knjige je možda iza nas, ali ovaj je studeni za Istru neka vrst Mjeseca knjige istarske.

Ako netko traži knjige, ovih nešto više od tjedan dana, u Puli će ih zasigurno naći, i to na tisuće. Naravno, počela je desetodnevnica knjige – Sa(n)jam knjige, na kojemu se, o čemu puno podrobnije piše kolegica Vanesa Begić, može naći na stotine tisuća knjiga. Bilo to zavičajnih, nacionalnih, regionalnih, ili međunarodnih autora i izdavača, ima ih na doslovne palete. U tom departmanu trebalo bi definitivno čestitati zapravo ne toliko brojčanoj koliko očito srčanoj ekipi iz Sa(n)jam knjige. Osim toga, predstavljeno je više knjiga u Puli; Zbornik Histria i prijevod knjige o Lodovicu Rizziju. Na predstavljanju prijevoda knjige Franka Wiggermanna na talijanski, Centro di ricerche storiche di Rovigno pobrinuo se osigurati bez naknade knjigu za sve prisutne na predstavljanju.

S druge strane, predstavljen je i digitalizirani Jadranski zbornik – svi su zbornici sada dostupni na internetu, i to u preglednom pdf-u. To je istraživačima izuzetno potrebno. Mnogi bi istraživači radije pregledavali literaturu i izvornu građu osobno, no ipak, za istraživanje su bitne i brzina i dostupnost neke knjige, što je umnogo lakše u digitalnom obliku. Digitalizacija izvora je već u tijeku mnogo godina, no i to je dug i tediozan posao, ali na sreću, kada se posloži sva građa u digitalne arhive, »to je to«. Na Zapadu, digitalizacija je u punom je zamahu, a mi smo tek negdje napola – u Hrvatskoj, a ne nužno u Istri. U Istri je stanje puno bolje; mnoga građa je već dostupna – mnoga još čeka Državni arhiv u Pazinu da pozavršava s tim procesom; uz to što se i skoro sve povijesne novine mogu naći na stranici ino.hr – a za ono što se Istre tiče, a čuva se u mnogih drugim svjetskim arhivima, tu je opet Internet, i inozemni arhivi. Sve je to dostupno istraživačima u beskonačnim količinama uz par klikova – a istraživač ponekad može u određenoj knjizi tražiti samo jedan pojam – što Internet, odnosno »search« funkcija dozvoljava. Altroke palete knjiga...

No, to je što se tiče istraživača. Što se tiče čitanja književnosti, koja se čita »od korica do korica«; beletristike, »prljavih« romana i poezije, gledajući unazad, rijetko se pamti nekoga tko bi izabrao iskustvo i dojam čitanja fizičkog, uvezanog, papirnatog izdanja neke knjige, sa buljenjem u ekran. I tu, naravno, ima okolnosti gdje se putem mobitelja ili Kindle aparata – (stroja?) može pristupiti literaturi bilo gdje, a stane u džep. Nekolicina avidnih čitača mi je priznala da posežu za tim alatom kada naprosto ne mogu uzmati knjigu sa sobom na putovanja i slično.

Govorimo o skoro paralelnim univerzumima. S jedne strane, pristup internetu dozvoljava (dokle god imamo internetski pristup) da se gotovo neograničeno gostimo znanjem, a knjiga – predmet u ruci, mora se fizički i pojedinačno pribaviti, te onda negdje skladištiti. Možda je trend digitalizacije, započet na Zapadu i razvijenom Istoku, počeo i kada se uvidjelo da prostora naprosto više nema – jer, metar kvadratni u Europi (da ne spominjemo Japan), plaća se doslovno kao nekoliko unci zlata! Nažalost, i u Hrvatskoj kupiti prostor od 2022. godine nije više lako; a onda od tog toliko vrijednog prostora, posvetiti nekolicinu kvadrata knjigama, postaje svojevrsna investicija.

Digitalno nas je doba dakle postavilo u svojevrsnu dilemu. Lakoća dostupnosti protiv realnog - fizičkog. Svima se negdje u pozadini uma krije ono pitanje »što li će biti s knjigom?« A gdje je onda još i ono drugo pitanje – uključivanje mladih u kulturu čitanja i znanja?! Zasigurno postoji mjesta za kompromis. Svaka knjiga i djelo može postojati u oba svijeta, fizičkom i digitalnom, a čitanje online je možda usporedivo pornografiji, koja se nikada neće moći mjeriti sa »pravom stvari«. Tiskovine bi trebale, a nadam se, i mogu, ostati zauvijek s nama, i pokazati svoj »recidivizam« i prgavost, modernoj tehnologiji unatoč. Kvragu, nekoć se knjige prepisivalo ručno, a tiskarski stroj nije uništio, no samo unaprijedio knjišku industriju, mada su mnogi pisari bili ogorčeni.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater