PIŠE ORIANA ŠPANIĆ

Marš na Učku i vojnički grah

Ilustracija (Arhiva)

Ilustracija (Arhiva)


Prvi maj je uz Dan žena praznik koji najviše volim, praznik koji daje onaj poseban touch mojoj osobnosti. Prvi maj i Puhački orkestar Grada Pule s budnicama. Polaganje vijenaca na spomen- ploču palim radnicima na Portarati. Besplatni autobusi Pulaprometa koji voze do Šijanske šume. Na centralnom platou zbor "Matko Brajša Rašan" i "Podignimo uvis čela, mi heroji rada svoga".

Nakon nastupa zbora, vojnički grah s kobasicom. Marš na Učku i moj prvi vojnički fažo. Nisam bila aktivni sudionik, ali sam jedne godine dočekivala omladinke i omladince na Poklonu, kao logistika, reklo bi se danas. Zahvaljujući maršu, naučila sam kuhati fažo. Naravno da nikad nije tako dobar kao onaj iz kazana, ma pašabile je.

Kupnja bilega fažola (cannellini) ili, ako ga ni, šarega (borlotti), slatke mljevene paprike na gradskoj tržnici. Nedostaju mi tetovački prodavači graha, paprike, lubenica, niska osušene bamije. Možda mi najviše nedostaje njihov grah tetovac za gravče na tavče u zdjelama od terakote.

Namakanje graha od sat vremena u hladnoj vodi da se struktura zrna ne bi oštetila. I vječna dilema - stavlja li se sol istovremeno s fažolom ili kasnije? Kaže meni kuhar: mala, sol stavi odmah jer sol pojačava okus i sprečava da se zrno raspadne pri kuhanju.

I zapoštaj: nikada zapršku u fažo, jer ne kuhamo zbroštulanu juhu (prežganu). I ne šparaj na fažolu, vajk najbolje zrno. Suho meso, panceta, kobasica, lovor, češnjak i fantazija okusa na stolu, iako ni konzerve "29. novembar" nisu bile loše instant rješenje.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum