Ako je i prošla koncertna godina na području Pule i bliže okolice nešto pokazala, onda je to da nisu uvijek nužni spektakularni koncerti u prostoru poput Arene da bi se vidjelo i čulo nešto kvalitetno. Unatoč izostanku nekih razvikanih imena, prošla je godina sa svim svojim pandemijskim ograničenjima podarila neke odlične koncerte. No, da bi se njih otkrilo, trebalo se malo potruditi i izaći iz zone svakodnevnog jadikovanja i krenuti u potragu.

Počnimo od jazza i 3. Backstage Live Pula festivala te njegovog organizatora Dražena Kokanovića koji je 2020. zbog pojave korone morao odustati od ideje da u Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula dovede imena kao što su FORQ i Antonio Sanchez Special Quartet with Donny McCaslin, Miguel Zenon & Scott Colley. Učinio je to zato prošle godine, a program je pojačao s Danom Tepferom i njegovim triom te Adamom Nusbaumom i bendom koji je izvodio glazbu slavnog blues buntovnika Lead Bellyja. Tepferu, koji je nastupio sredinom rujna, Pula se toliko dopala da je htio ostati još koji dan, a dojmila ga se i reakcija publike. Forq su pokazali kako zvuči jazz rock fuzija u pomalo retro stilu, a Sanchez i prijatelji, kojima se u jednoj pjesmi na pozornici pridružila Sanchezova supruga Thana Alexa, inače hrvatskih korijena i pravim imenom Thana Pavelić, održali su koncert o kojem se idućih dana pričalo. Bio je to Sanchezov drugi posjet Puli, prvi je bio s Patom Methenyjem, tako da njegova kvaliteta nije bila upitna, ali ono što je s kolegama te srpanjske večeri napravio u Puli, premašilo je najoptimističnija očekivanja, ne samo zbog nevjerojatne glazbe, nego jednako i zbog uzavrele atmosfere u kazalištu.

Jazza je u pulskom kazalištu bilo i izvan Backstage Live Pula festivala, i to s domaćim snagama, pa je Vedran Ružić predstavio album "Forbidden Live". Jazz se svirao i na Danteovom trgu gdje je prebačen šesti ljetni Pula Jazz Festival, a uz pulske jazzere, kvartet Nenada Mirta te pjevačicu Jasminu Makotu iz Italije je došao Luca Donini 4et. Koplje u trnje nije bacio ni JazzIstra Orchestra koji je nastupio ispred novouređenog Arheološkog muzeja Istre te je koncert posvetio skladbama rovinjskog jazz pijanista Kristiana Terzića, koji je te večeri nastupio s njima. Spomenimo i da se jazz opet svirao u Balama u sklopu Last Minute Open Jazz Festivala na kojem su nastupili Ratko Divjak Quartet, Tango Appassionato i još neki bendovi i izvođači, a festival bi iduće godine trebao doživjeti neke koncepcijske promjene.

Sviralo se opet i u dvorištu Rojca pa su se u dvodnevnoj glazbenoj manifestaciji Radio Rojc Live Sessions predstavile nove snage, bendovi nemanja i Seine, Ivan Grobenski te Klinika Denisa Kataneca. U jednoj večeri krajem proljeća publiku su u dvorištu Rojca protresli Let 3 i Psihomodo Pop, a samostalni koncert početkom srpnja održali su Hladno pivo koji su trebali prvobitno nastupiti na Kaštelu. Iako nisu iz Pule, ova tri benda dio su pridruženog pulskog inventara jer je sigurno da godina neće proći da barem nekog od njih ne vidimo na nekoj od gradskih ili prigradskih pozornica. Iako je iz Rijeke, dio pulske scene na neki način je i bend Jonathan koji se zahvaljujući svojim vjernim fanovima udomaćio u Puli, a prošlog ljeta nastupili su u dvorištu Rojca s tajanstvenim elektronskim duom Nipplepeople koji je također stekao odanu publiku u Istri. Dvorište Rojca opet je bilo okupljalište ljubitelja i izvođača klasičnog rocka do eksperimenata, pa je tako krajem kolovoza održan 12. AudioArt.

Sviralo se i na Kaštelu, u dvorištu Povijesnog i pomorskog muzeja Istre pa je krajem ljeta nevjerojatnu dobru glazbenu partiju dao Neno Belan sa svojim Fiumensima, no više od svega iznenadio je mladi Vinko Ćemeraš koji je došao sa svojim bendom Talvi Tuuli. Tim mladićima i jednoj djevojci trebat će još neko vrijeme da se usviraju, ali oni u Pulu nisu došli da bi se izvlačili na svoju mladost, nego da bi dali najbolje od sebe i to se vidjelo. Kao šlag na torti, Ćemeraš je odradio domaću zadaću i kao jednu od obrada u repertoar uvrstio "More dimboko, nebo visoko" Livija Morosina i tako demonstrirao kako se može publici dati do znanja da ju cijeni, bez da joj podilazi. A kada je izveo "Zrno i pijesak" pokazao je zašto se od njega mogu očekivati velike stvari.

Dok Ćemeraš mora svoju vjernu publiku koja će mu dolaziti na svaki koncert tek steći, jedan drugi bend s tim odavno nema problema. Bili su to Brkovi čiji su fanovi na koncertu na Kaštelu bili u stanju opijenosti dok su skakali na svaku pjesmu i reagirali na sve što bi im pjevač Shamso rekao, što je pak na koncu toliko dirnulo njega da više nije mogao skrivati koliko mu to znači.

Na Kaštelu, ali ovaj put ne u dvorištu nego na sjeveroistočnom dijelu poželjela je početkom rujna nastupiti Tamara Obrovac sa svojim Transhistria Ensembleom i u direktnom prijenosu predstaviti projekt "Transhistria deconstructed" no nebo koje se (još jednom) otvorilo tog dana, i to neposredno prije početka koncerta, nastup je odgodilo za nekoliko dana.

Antonio Sanchez Special Quartet with Donny McCaslin, Miguel Zenon & Scott Colley te Ćemeraš i Talvi Tuuli ušli bi u trijumvirat onih koji su prošle godine po nekom skromnom mišljenju održali najbolje koncerte u Puli, iako kvalitetnih nastupa nije nedostajalo. Treću trećinu ove selekcije čini trio LHD, odnosno basistica Lada Furlan Zaborac, bubnjar Hrvoje Zaborac i gitarist Dinko Tomljanović prekaljeni u Bambi Molestersima koji su početkom rujna nastupili na glavnom trgu Premanturi u organizaciji Udruge Fenoliga. Nije dovoljno biti dobar, treba biti poseban, ne nužno lud iako i to ponekad pomaže i treba pokazati da glazba nije samo glazba već je i emocija, ali ne ona sladunjava. U tom smjeru krenuli su te večeri LHD kojima je trebalo desetak minuta da malo uštimaju frekvenciju s publikom koju su onda uvukli u magičnu, gotovo mističnu atmosferu svojih instrumentala, sve uz Ladino hipnotičko održavanje kontakta s publikom.

Znači, bilo je dobrih koncerata, od nekih se glazbenika to i očekivalo, no neki bendovi uspjeli su iznenaditi one kojima očekivanja nisu bila prevelika. Konkretno, pulski Freaktion i labinski Restless sea koji su uz Marina Rožu početkom studenog na Portarati nastupili su u sklopu Gitarijade koja ovaj put nije bila natjecateljska, a očekivanja nisu bila prevelika jer se radi o vrlo mladim bendovima. Unatoč tome, pokazali su što znači kada se vjeruje u ono što se svira, neovisno o stilu, pa su njihove izvedbe te večeri izmamile pozitivne komentare i vratile vjeru u budućnost rocka u Istri. Naprijed, nove snage!

Pored lijepih stvari, bilo je ovo i zadnje ljeto u kojem je svirao klub Uljanik u kojem se u lipnju održala Roštiljarka s okruglim stolom i nastupom pet žestokih domaćih bendova. Sigurno je da će se nedostatak ovog kluba koji je desetljećima bio zborno mjesto mnogih izlazaka, pozornica mnogih koncerata pa i izložbi i performansa, tek osjetiti.

Povezane vijesti

• The Pretenders i Heaven 17 u zagrebačkoj Laubi 30. studenog
• Placebo sviraju na zagrebačkom stadionu Šalata 15. srpnja
• Eventim: Koronavirus bez utjecaja na prodaju ulaznica i organizaciju događaja