NAJNOVIJE



GIANLUCA DRAGUZET, DOBITNIK 1. NAGRADE OCJENJIVAČKOG SUDA 50. FESTIVALA MIK-a

RADIŠAN, SKROMAN I SVESTRAN: Vidim se doma u svojoj Istri, ne vidim se nigdje drugdje

| Autor: Mladen RADIĆ
Gianluca Draguzet (Milivoj MIJOŠEK)

Istra mi nudi sve što mi treba. Previše sam povezan s obitelji i previše je cijenim da bih pustio sve. Ovdje mogu bilo kada priskočiti obitelji u pomoć. Doma imam super ekipu, svoje Barbance i onda mi je bio logičan slijed pustiti te "zagrebačke snove" da radim u nekom uredu, u nekoj firmi. Poželio sam se vratiti doma da pomažem roditeljima i drugima kojima je to potrebno, i na kraju da ostvarujem svoju budućnost tu - jer svoju budućnost vidim jedino u Istri, rezolutan je Gianluca Draguzet

Gianluca Draguzet mladi je pjevač iz Kujići na Barbaštini koji je na netom završenom festivalu Melodije Istre i Kvarnera osvojio prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda za izvedbu pjesme "Lipča su njena oka dva" autora Bruna Krajcara i Daniela Načinovića. No, glazba nije jedino područje njegova interesa, već je priča o ovom radišnom, skromnom i svestranom 22-godišnjaku puno bogatija i zanimljivija.

Gianluca Draguzet ove je godine peti put nastupio na MIK-u, ali bio je to prvi put da je osvojio prvo mjesto, i sve je to i potvrda one stare uzrečice da se trud isplati. Prvi put je na MIK-u nastupio 2013. s pjesmom "More" kada je osvojio 3. nagradu žirija, a veliki uspjeh stigao je ove godine.

Moskva, New York, London…

- Svaki trud se kad-tad isplati pa se tako i ovaj isplatio. Volim MIK i ovo mi je veliko priznanje. Uvijek se čovjek nada nečem, ali presretan sam, jer ovo je najveća nagrada u mojoj karijeri i prva takva nagrada u životu. Joso Butorac je pobijedio na MIK-u što se tiče publike u primorsko-kvarnerskom kraju, a ja sam osvojio nagradu žirija, a opet sam Istrijan, tako da je ispalo pola-pola, kaže Draguzet koji zahvaljuje svojoj obitelji na podršci.

Glazbu za pjesmu "Lipča su njena oka dva" napisao je Bruno Krajcar, a tekst Daniel Načinović. Obojica su mu obiteljski prijatelji pa mu je s njima bilo i lakše raditi. S Krajcarom je, kaže, već bio snimio pjesmu za MIK "Istra mi je sve na svitu".

- Iskreno, nisam imao u planu ove godine otići na MIK. Krajcar me natjerao zajedno s mojim roditeljima, i pjesma je tako oživjela i zaživjela u radijskom eteru, a struka je to prepoznala, kaže Draguzet koji se pjevanjem bavi od prvog ili drugog razreda osnovne škole.

Krenuo je kao dijete na festival Mali veliki mikrofon u Buzetu koji više od 20 godina okuplja sve mlade pjevače iz Istarske županije i šire. To je bio put koji ga je potom vodio na Grobničku skalu i onda MIK kojem se konstantno vraća.

- Volim pjevati na čakavici, ona mi itekako znači i trudim se da ljudi, pogotovo mladi, sve više tu čakavicu poštuju i slušaju. Ako je mi koji je izvodimo zaboravimo, onda će se zaboraviti i u radijskom eteru, tako da na ovakav način ona ostaje kroz pjesme, i to je ono bitno, kaže Gianluca Draguzet, koji čakavicu govori doma u Kujićima.

Završio je osnovnu glazbenu školu u Puli, svirao je klavir, nakon čega je otišao u srednju školu u Pazin - na Pazinski kolegij. Zanima ga pop glazba a kaže da voli slušati r'n'b, hitove 70-ih, 80-ih i 90-ih, voli Olivera, pa i Nirvanu, Stevieja Wondera, a Internet mu omogućava da svaki mjesec otkrije nešto novo što će slušati.

Obično kada se netko bavi glazbom znači da već ima nekog u obitelji tko je pjevao ili svirao, a kod Draguzeta ta tradicija ide s mamine strane pa mu nona pjeva u crkvenom zboru u Labinu, a nono pjeva povremeno na vjenčanjima.

U planu je i CD čime bi se, kako kaže, zaokružila jedna priča, prije svega zbog svih autora i onih koji su uključeni u projekt. Za pjesmu planira i spot koji bi trebao biti snimljen na jesen.

Glazba je tek jedno od područja u kojem je Draguzet aktivan. Kada ne pjeva on studira, radi kao konobar i nosi tanjure u restoranu Boccaporta koji vode njegovi roditelji, radi honorarno na Radio Puli i piše kolumne za Glas Istre, a to nije sve. Unatoč tome, niti se hvasta kako previše radi niti zbog toga kuka. Dok priča djeluje smireno i skromno.

Trenutno piše završni rad budući da je na trećoj godini na Visokoj školi "Edward Bernays" u Zagrebu gdje studira komunikacijski menadžment tako da će uskoro biti prvostupnik odnosa s javnošću. Kada ne piše završni rad, radi za Rocks&Stars festival u Cave Romane u Vinkuranu, također u struci gdje se bavi marketingom i PR-om, a trenutno traju pripreme za svečano otvorenje festivala.

Voli i putovati, uživa u tome pa se jednom godišnje počasti nekim putovanjem. Tako je prošle godine bio u Moskvi na polufinalu Svjetskog prvenstva u nogometu kada su igrale Hrvatska i Engleska, otišao je do New Yorka i u London gdje mu brat studira kojeg posjeti kada nađe vremena i nađe jeftinu avio kartu.

Kolumnist Glasa Istre

Oni koji redovito prate naš list, znaju da se Draguzet jednom tjedno javi sa svojim komentarima u kolumni koju piše. Za to je angažman dobio od glavnog urednika Glasa Istre Roberta Franka.

- Napisao sam jedan tekst na fakultetu koji se zvao "Svaderi hodi ma doma dojdi" u kojem sam govorio da bi mladi ljudi trebali ostati u Hrvatskoj, kako nam nije toliko loše samo moramo s pozitivnije strane gledati, jer ako je ovdje loše, onda je svugdje loše, jer svugdje ćemo naći nešto loše. Ne žive ljudi vani toliko bolje, možda imaju više šoldi, ali mislim da smo mi puno sretniji u globalu. Počeo sam pisati o tome, ljudi su to dobro prihvatili, pa je Frank tražio da napišem još, i onda sam nastavio pisati kolumne o temama koje su me zaintrigirale, "zapalile" ili je to nešto o čemu ja mislim, odnosno želim iznijeti moja razmišljanja za koja bih htio da ih drugi pročitaju, kaže Draguzet.

Zašto se odlučio vratiti doma? Nakon tri godine studija razmišljao je što će dalje, hoće li ići ostati u Zagrebu, ali kako je dobio sve te poslove i toliko mu se stvari otvorilo u Puli, bilo mu je logično da ovdje pokuša upisati diplomski studij nakon tri godine u Zagrebu.

- Vidim se doma, ne vidim se nigdje drugdje. Zagreb me malo umara, a Istra mi nudi sve što mi treba. Previše sam povezan s obitelji i previše cijenim obitelj da pustim sve. Ovdje mogu obitelji priskočiti bilo kada u pomoć. Imam super ekipu doma, svoje Barbance i onda mi je bio logičan slijed pustiti te "zagrebačke snove" da radim u nekom uredu u nekoj firmi. Poželio sam se vratiti doma da pomažem roditeljima i bilo kome treba, i na kraju da ostvarujem svoju budućnost tu, jer svoju budućnost vidim jedino u Istri, rezolutan je on. Što bi ipak bilo da mu netko ponudi dobro plaćen posao u struci, na mjestu osobe zadužene za odnose s javnošću, uz dobre uvjete, ali pod uvjetom da bude u Zagrebu, negdje izvan Istre ili Hrvatske.

- Nikad ne reci nikad, ali mislim da ne bih prihvatio. Kad bih po mjesec ili dva bio u Zagrebu, bio bih koma i slušao bih istarske pjesme. Tu se osjećam sretno…, kaže.

Što njega kao mladog čovjeka peče, što bi volio promijeniti ili što bi pokušao promijeniti da mu netko da čarobni štapić?

- Da imam čarobni štapić… otvorio bih ljudima oči, samo da vide šire, da ne gledaju usko, da ne gledaju samo svoje probleme, da malo shvaćaju i druge ljude jer mislim da nam je razumijevanje ključ svega, jer kada bi se svi razumijevali i poštovali, mislim da bi bili sretniji. Mislim da nas ova sebičnost i gledanje samo svog posla globalno ne vode ničemu. Kada bi svi ljudi počeli shvaćati druge ljude, mislim da bi svi bili sretniji i uspješniji, smatra on.

Uživa u poslu

Ipak, s obzirom da pjeva i studira odnose s javnošću, pitamo se što bi htio biti u životu - pjevač, PR ili pak pjevač koji je sam sebi PR (da malo karikiramo)?

- Još uvijek ne znam što želim biti, odgovara iskreno, smiješeći se. Taj nas odgovor ne čudi, jer još je mlad. "Dan-danas se ne mogu definirati, ne mogu se vidjeti konkretno u nečemu i ne mogu se vidjeti da radim cijeli život jedan posao, zato radim više stvari jer mi to pruža zadovoljstvo. Volim i prati pijate i biti konobar, volim se baviti marketingom i festivalima, volim pjevati…", kaže Gianluca. U redu, pjevanje i marketing, ali zašto voli konobariti? Draguzet opet odgovara sa smiješkom.

- Čudno je to, ali ja sam s 12, 13 godina počeo raditi, pomagati ljudima i to je dio mene. Moji baka i djed i roditelji su svi ugostitelji, pa je to dio obitelji i dio mene. Kada ne radim dugo vremena onda mi to fali jer ima nešto u tome kada je gužva, kada je puno ljudi, to je nekakav adrenalin, ali istovremeno smiruje pa kada radiš takav posao ne misliš na neke stvari koje ti se stalno vrte po glavi, nego misliš na taj konkretan posao. Mene to oslobađa, objašnjava on.

S obzirom, da pored svega navedenog i honorarno radi na Radio Puli gdje pomaže Mauru i Jadranki u vođenju AT kluba, pitamo se ima li Draguzet uopće slobodnog vremena?

- Ništa mi ne traje po cijele dane, uzvraća on, ali priznaje da mu glava ponekad bude puna. Preko ljeta neće pisati za Glas Istre, jer kaže da voli biti temeljit i provjeravati podatke, ali tome će se vratiti na jesen.

Njegovi prijatelji također vide da uživa u tome što radi, ali i oni svi rade, a nitko ne radi samo jedan posao. Kako žive na selu, svatko od njih kada dođe doma s posla ili radi nešto na njivi ili nešto drugo.

- Odrastao sam na selu i ne znam kakvi su mladi u gradu. Kada živiš na selu onda nakon posla ne možeš uvijek odmarati pa ti netko kaže da moraš nešto pokositi ili napraviti nešto oko kuće ili na njivi. Svatko ima nešto svoje, netko ima masline, netko brajde, jedan od prijatelja ima konje… Kako sam odrastao na selu onda je to meni normalno, kaže Gianluca Draguzet koji za mlade i sve koji žive u Istri ima jednu jednostavnu poruku: "Poštujte se, cijenite druge, budite manje zavisni i kontenti tu kadi smo. Onda će nam svima biti bolje".


Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini
Webcams provided by webcams.travel add a webcam