Nisu moje pjesme baš tako jednoslojne - frontmen Psihomodo popa Davor Gobac
Četiri desetljeća su na sceni, no i dalje ne misle stati. Njihov album "Digitalno nebo" osvojio je Porina za najbolji rock album, a od njih i dalje dolaze pjesme koje su otkačene kao i na početku karijere koja je vrlo uspješna. Oni su Psihomodo pop, a u kojoj su trenutno fazi ispričao nam je njihov frontman, legendarni Davor Gobac.
- Snalazite li se na tom "digitalnom nebu", u promociji na netu, imate li koristi od tih novotarija, jeste li prihvatili to kao dio posla ili vam je i dalje malo strano?
- Imamo menadžericu koja se brine za te digitalne mreže i ona je u to ufurana skroz. Naša publika nije toliko po mrežama kao ova mlađa publika, ali imamo taj dio PR-a i svakako smo prisutni, a s druge strane izdajemo i vinile.
- Objavili ste "Digitalno nebo" kao vinil, blue edition. Kako je to prihvaćeno? Je li vinil prodan?
- Cijela priča je sigurno došla do nekoga jer je sve izreklamirano po mrežama i imali smo promociju. Svirali smo i mali koncert u Medici, bio je i štand, a dalje nisam provjeravao koliko se ploče danas prodaju, navodno više nego CD-ovi za koje znamo da se uopće ne prodaju, ha ha.
- Kupujete li i dalje ploče?
- Ja slušam, imam gramofon, čak sam i kupio par zadnjih reizdanja Ramonesa gdje ima i CD-ova i ploča. Imam i novih ploča, a imam i naše, dosta smo ih izdali, pa su i prošli i pretprošli album bili na vinilu.
- Znači, Ramonesi su i vam dalje inspiracija?
- Pa da, Ramonesi, Stonesi, Beatlesi i Sex Pistolsi, to je moja generacija.
- U pjesmi "Digitalno nebo" spominjete kraj. Odnosi li se to na nešto određeno ili ste to ubacili samo tako?
- Ne znam, baš mi je dobro zazvučalo, malo kataklizmički kada sam rekao "Foršpani suludo idu, a zapravo je kraj". Mi se svi trudimo, a sve propada na nekom globalnom nivou... To mi je dobro zazvučalo pa sam to tako stavio.
- Ali je li ta pjesma, odnosno stih nastao prije korone ili nakon korone?
- Prije.
- Znači, osjećali ste da će se nešto dogoditi?
- Ne, nego već tada kada si gledao vijesti svijet je izgledao grozno, a sada s koronom izgleda još gore. Ne dešavaju se dobre stvari, te klimatske promjene, ratovi, kapitalizam je podivljao...
- Usprkos tome imate i pjesmu s naslovom "Sve će biti u redu", no jeste li nakon što se ova situacija pogoršala razmišljali da nikad više nećete nastupati i da ćete na duže vremena morati "okačiti gitare o klin"?
- Jesam, ali kaj možemo? Možemo izdržati koji mjesec, da se ne radi, da se preživi, a onda ćemo morati početi raditi. Nadam se da će se do proljeća ili ljeta iduće godine normalizirati stanje.
- Što vam je Plan B?
- Ja ću se javno zapaliti na Trgu republike, ha ha, umjesto Džonija.
- Niste baš poznati po tome da se palite na trgovima, ali znali ste se, ako se dobro sjećam, skinuti na glavnom pulskom trgu. Kako danas gledate na to vrijeme?
- To me tada zabavljalo, drag mi je to period, baš je bilo veselo.
- No danas imate sina koji se također bavi glazbom. Jeste li mu ikad davali savjete bilo u stilu "budi lud" ili "nemoj nikada raditi stvari koje sam ja radio"?
- Ne znam. Mi smo čak i snimili neke pjesme tu zajedno, on svira bubnjeve i gitaru... Pričamo dosta o glazbi, ne na način koji si ti pitao u stilu "budi lud" ili "nemoj biti lud". Pričamo o tome...
- Imate li i slične glazbene ukuse? Slušao sam njegove pjesme, dosta vam liči i zvuči kao vi, čini mi se i da njegov bend svira sličan stil.
- Jedan dio nam se preklapa – Ramonesi, punk, on voli Beatlese pa i Floyde, a s druge strane dosta sluša i heavy metal i žešću mjuzu koja mi nije mrska, ali je ne slušam toliko.
- Jedan od singlova s novog albuma je i "Banana" koja zvuči dosta jednostavno. Je li bila jednostavna i za snimiti?
- Ta mi je pjesma pala na pamet na šanku kada sam se s frendom nekaj zezal i odmah sam skužil kak bi trebal ići tekst koji je zaprav' nabrajalica. Dosta je brzo izletila iz nas, malo smo je aranžmanski završili s našim producentom Skansijem. Zaprav je to jedna šala, ja sam čak i citirao jedan stih iz "Suli, suli, bane, bane" na kraju kada pjevam "Ako nećeš pustiti druge koji južno voće ljube".
- Na albumu ste obradili i jednu od najlegenedarnijih hrvatskih pjesama, a to je "Narodna" grupe Paraf. Je li postojao neki poseban razlog za to?
- Radio se cijeli album s obradama Parafa pa su nas pitali da to napravimo. Ja sam ta generacija, poznam ih. Tada smo imali punk bend Klinska pomora, a to je zbilja bio hit u to vrijeme. To je prva punk pjesma koja je iscurila, koliko se sjećam, da ju znaju ljudi. Baš nam je bio gušt to napraviti. Mislim, nama je to srodno, nije nam bio nikakav problem.
- A kako vam je snimati spotove? Čuo sam da ste navodno imali nekih problema kada ste u onoj trgovini snimali spot za "Leteći odred", da je posrijedi bila neka optužba za krađu, ako sam dobro razumio?
- Nije bila krađa, nego smo snimili u spotu kako krademo po dućanu. A i kaj bi mogli ukrast'? Mi smo sve one njemačke čokolade donijeli sa sobom, to oni nisu imali u dućanu.
- Volite li inače snimati spotove ili vam je greda ono namještanje i pripremanje?
- Kaj ja znam... Prvo me to u početku užasno zabavljalo, kao i danas, iako je dost' naporno. Volim snimati s Gonzom jer smo frendovi i kužimo se. On uvijek nekaj izvuče iz nas, pa ćemo sada snimati i novi spot za pjesmu "Red, rad i mir" koji će sigurno Gonzo raditi.
- Odlično. Tu bih pjesmu i ja odabrao. Zvuči malo ironično, ali niti tu nisam siguran ima li ta pjesma neku poruku koja je meni promaknula?
- To je zezanje – red, rad i mir u savršenoj zemlji snova. Sve je jasno...
- Pretpostavljam da Hrvatsku ne vidite kao zemlju snova?
- Ne znam. Taj tekst mi je dosta brzo iscuril i baš me zabavljal. Onda sam smišljal kaj bi zaprav' trebal biti refren i onda mi se svidio taj "red, rad i mir".
- Ta pjesma me baš podsjetila na "Narodnu", tamo se ironično spominje policija, a ovdje je red, rad i mir...
- Moja spika je drukčija. "Sjedim u fotelji, glođem pileći batak, lagano listam priručnik kako bezbolno postati patak", tako počinje pjesma.
- Vaše su pjesme dosta opuštene, ali čini mi se ponekad želite poslati poruku koja je politička, lagano angažirana?
- Ima toga, nisu moje pjesme baš tako jednoslojne.
- Postoji li neka pjesma koju ste napisali dok ste bili ljuti da ste s njom poželjeli nekome reći ono što ga spada?
- Bilo ih je više nego kaj misliš, ha ha. Jedna baš pankerska je "Gad" sa "Srebrnih svinja". To sam se oslonio na moj prvi bend Klinska pomora i napravio sam nekakvog Frankesteina od tog refrena koji je davno napisan, 1977. Iako baš sada s prijateljima koji su moje godište i išli su sa mnom u osnovnjak radimo neke demose gdje radimo pjesme Klinske pomore po sjećanju.
- Hoće li od toga biti album?
- Imamo namjeru. To bio pravi socijalistički punk iza željezne zavjese. Čak bih ostavio tekstove onak naivne kak' su bili.
- Mislite da ste se u međuvremenu uozbiljili? Kada slušam tekst "Banane" mislim da baš i niste...
- Ha ha! Mislim da je "Banana" jedno minimalističko remek-djelo. Fora je u tome da tamo sviramo nekakav surf punk na koji smo nalijepili brass linije. Da nisam napisal "Bananu" i takav tekst, nitko ga nikad ne bi napisal.
- Među svim tim ozbiljnim temama i pjesmama koje se čuju na radiju odjednom uleti jedna ovakva pjesma sa stihovima u kojima se nabraja razno voće, što može kod nekih izazvati razne asocijacije...
- Znaš kak se veli, sve je to vaša mašta. Ja samo nabrajam voće i okuse.
- Imali ste običaj na koncertima reći da ste "naučnofantastični bend". Zašto?
- Rekao sam da kada netko u Hrvatskoj 40 godina živi od toga da svira rock 'n' roll onda to više nije rock 'n' roll bend nego naučnofantasična skupina.
- Znači, vi osobno i ostatak benda uspijevate živjeti od koncerata, tantijema, prodaje albuma i sl.?
- Mi zaprav' živimo jedan lijep život uz svoju muziku i to je ono na kaj smo baš ponosni, da smo ovisni sami o sebi.