Do početka devedesetih, svaki francuski automobil bio je prepoznatljiv po žutim glavnim svjetlima. Ova karakteristika nije bila slučajna; 1936. godine Francuzi su, u strahu od novog velikog rata, donijeli propis prema kojem sva svjetla na automobilima moraju biti žuta. Cilj je bio omogućiti lakše razlikovanje između prijateljskih i neprijateljskih vozila, budući da su Nijemci koristili klasična, bijela svjetla.

Međutim, 1993. godine, Francuska se morala prilagoditi propisima Europske unije, što je označilo kraj ere žutih svjetala. Od tada, nova vozila imaju standardna bijela svjetla, dok su žuta ostala dopuštena samo na oldtimerima, ako su originalno ugrađena.

Prednosti žutih svjetala

Žuta svjetla imaju veću valnu duljinu od plavičastih ili ljubičastih svjetala, što ih čini učinkovitijima u uvjetima magle, snijega ili kiše. Ova svjetla su prodornija i manje reflektiraju površinu ceste, što je razlog zašto ih neki proizvođači i dalje koriste kao svjetla za maglu. Iako se dugo tvrdilo da su žuta svjetla ugodnija za vozače koji im dolaze ususret, ta teorija nije znanstveno dokazana.

Pad popularnosti žutih svjetala započeo je s uvođenjem halogenih lampica, koje su zahtijevale poseban filtar, smanjujući njihovu efikasnost u noćnim uvjetima za čak 25 posto. Današnja svjetla, koja su standardizirana kao bijela, pružaju veću bistrinu i postala su nova norma u automobilskoj industriji.

Izvor: HAK Prometne Vijesti

Povezane vijesti

• Kolone na izlazu iz Istre i na Učki
• Pojačan promet prema Sloveniji
• Automobili sve pamte, pa i vašu brzinu. Policiji bi to jednog dana moglo biti dovoljno