Usred pjesme "Red Right Hand" Nick Cave popeo se na leđa ljudi u prvom redu. Jednome od njih zafrkantski je dobacio samo: "Pati!", a zatim nastavio neumorno pjevati dok ga je publika nosila gotovo do sredine partera. S njim je pjevala cijela Arena.
Kada se napokon vratio na pozornicu, 68-godišnji Cave nije tražio predah. Iz publike je izvukao mladića koji mu se nakratko pridružio za mikrofonom, a pjesma je nastavila rasti. Izlazak među ljude nije djelovao kao unaprijed pripremljen dio predstave, nego kao prirodan nastavak odnosa koji je Cave gradio s publikom od prvih minuta koncerta.
Nick Cave (Snimio Nikola Pušonjić)
Takva je bila čitava prva od dvije pulske večeri Nicka Cavea and the Bad Seedsa – neposredna, silovita, emotivna i neočekivano duhovita. Cave nije odrađivao uvježbani spektakl. Bio je potpuno prisutan, slušao je publiku, obraćao se pojedincima i neprestano reagirao na ono što se događalo ispred njega.
Koncert je trajao dva sata i 40 minuta, a dupkom puna Arena dočekala je bend i na naknadno dodanom terminu. Prvotno najavljeni nastup 5. kolovoza rasprodan je za samo pet dana, nakon čega je otvoren dodatni datum, 4. kolovoza. Na kraju je rasprodan i on, pa Cave and the Bad Seeds u Puli nastupaju pred dvije pune Arene.
Negdje na dvije trećine koncerta Cave je publici rekao:
– Ako sutra bude upola dobro kao što je danas, bit će super.
Večer je točno u 21 sat otvorila "Get Ready for Love", eksplozivna gospel-punk propovijed u kojoj Cave sudara religijski zanos i ironiju te ljubav prikazuje kao čudo koje nam često promakne dok smo zaokupljeni svakodnevicom.
Nakon prve pjesme obratio se amfiteatru ispunjenom do posljednjeg mjesta.
– Pozdrav Pula, jebeno je vruće ovdje. Ajmo svi puhati prema meni.
Nick Cave (Snimio Nikola Pušonjić)
Arena ga je poslušala, a prvi od brojnih spontanih Caveovih trenutaka izazvao je smijeh i glasan pljesak.
Uslijedile su "From Her to Eternity", "Train Long-Suffering" i "Wild God". Bad Seedsi tako su u samo četiri pjesme povezali četiri desetljeća svojeg stvaralaštva, od sirove energije prvog albuma do ekstatičnog zvuka aktualnog "Wild Goda".
Već je taj početni niz pokazao da ovo neće biti večer rutinskog nizanja najvećih hitova. Stare pjesme nisu izvučene iz arhiva zbog obavezne doze nostalgije. Izvedene su kao i novi materijal, s osjećajem da se još uvijek, upravo pred publikom, mogu promijeniti, raspasti i ponovno sastaviti.
Nakon "O Children" stigao je "Tupelo", Caveova biblijska i grmljavinska mitologija Elvisa Presleyja. "Carnage", "Joy", "Rings of Saturn" i "Bright Horses" potom su koncert odvele prema tišim, nježnijim i duhovno nemirnijim predjelima njegova opusa.
Nick Cave (Snimio Nikola Pušonjić)
Prije "Bright Horses" Cave je procijenio da publiku ipak treba pripremiti.
– Ovo je jedna spora pjesma, ali ovo je Pula, vi to možete podnijeti.
Mogla je. Velika Arena u tim trenucima nije djelovala kao prostor koji treba osvojiti glasnoćom. Cave je mogao sjesti za klavir, spustiti glas i pustiti pjesmu da sama pronađe put kroz gledalište.
Iako je Cave neizbježno bio u središtu pozornosti, sinoćnji koncert pokazao je i golemu snagu sadašnje koncertne postave Bad Seedsa.
Uz Cavea na vokalu i klaviru, nastupili su Warren Ellis na violini, gitari i sintesajzerima, Jim Sclavunos na bubnjevima i udaraljkama, George Vjestica na gitari, Larry Mullins na bubnjevima, udaraljkama i klavijaturama, Colin Greenwood iz Radioheada na basu te Carly Paradis na klavijaturama.
Nick Cave (Snimio Nikola Pušonjić)
Posebnu boju pjesmama davao je četveročlani prateći zbor koji čine Janet Ramus, T Jae Cole, Wendi Rose i Miça Townsend. Njihovi vokali nisu služili kao ukras, nego su bili jedan od ključnih elemenata zvuka, osobito kada su se pjesme pretvarale u spoj rock koncerta, gospela i zajedničkog obreda.
Uz Cavea se ipak posebno isticao neumorni Warren Ellis, njegov dugogodišnji suradnik i glazbeni brat. Prelazio je s violine na gitaru i sintesajzere, dodavao prateće vokale, plesao, poskakivao na stolcu i gudalom razvlačio pjesme sve dok se nije činilo da će ih potpuno rasporiti.
Ellisa je podjednako zanimljivo slušati i gledati. U jednom je trenutku krajnje koncentriran, u sljedećem dječački razigran, ali uvijek potpuno uronjen u ono što bend stvara. On i Cave pritom ne djeluju kao dvojica glazbenika koji samo savršeno poznaju dogovorene znakove, nego kao ljudi koji se, i nakon svih zajedničkih godina, još uvijek mogu međusobno iznenaditi.
Isto je vrijedilo za ostatak benda. Svaki član pjesmama je pristupao s pažnjom, ljubavlju i intenzitetom, a istodobno se vidjelo da doista uživaju u onome što zajedno stvaraju. Crno-bijele projekcije glazbenika dodatno su naglašavale njihove pokrete i međusobnu komunikaciju, bez potrebe za velikim vizualnim trikovima.
Jedan od posebnih trenutaka večeri pripao je pjesmi "Henry Lee", tradicionalnoj baladi o ubojstvu koju su Cave i PJ Harvey 1996. pretvorili u jedan od vrhunaca albuma "Murder Ballads".
Dionicu PJ Harvey u Puli je preuzela britanska soul-pjevačica Janet Ramus, poznata i kao Cookie, koja je tijekom ostatka večeri bila dio izvrsnog pratećeg zbora. Ramus nije pokušavala oponašati originalnu izvedbu, nego je u poznati duet unijela vlastiti glas i karakter.
Nick Cave (Snimio Nikola Pušonjić)
Nakon prigušene prijetnje "Henry Lee", "The Mercy Seat" otvorila je vrata jednom od najžešćih dijelova koncerta. Slijedila je "Papa Won’t Leave You, Henry", mješavina mračnog countryja, nasilja i crnog humora, a potom "Red Right Hand", tijekom koje je nestala i posljednja fizička granica između Cavea i publike.
Njihova komunikacija nije se iscrpljivala u velikim gestama. Cave je razgovarao s ljudima u prvim redovima i potpisivao knjige koje su mu pružali. Kada je kasnije stigla još jedna, uz smijeh je prokomentirao:
– Hej, došao sam održati koncert, ljudi.
Svejedno ju je potpisao.
U jednom se trenutku zahvalio publici, zastao i osvrnuo oko sebe, prelazeći pogledom preko kamenih tribina.
– Sjajno je biti na ovakvom... sjajnom mjestu.
Nakon "The Weeping Song" stigla je "Jubilee Street", pjesma koja iz kontrolirane napetosti postupno izrasta u jedan od najvećih Caveovih koncertnih udara. Glavni dio večeri zatvorila je duga, apokaliptična "Hollywood".
Nick Cave (Snimio Nikola Pušonjić)
Cave ju je najavio riječima:
– Ovo je posljednja pjesma večeras, ali duga je pa se ne morate brinuti.
Kada je Arena ipak odgovorila blagim negodovanjem, odlučio je publici objasniti što će se zapravo dogoditi.
– Ne, ne, sada još ta pjesma, a onda mi odemo, vi plješćete, pa se mi vratimo i još malo sviramo. To je jedna nova fora u rock’n’rollu, testiramo hoće li proći.
Prošla je.
Bend se vratio uz "City of Refuge", a iz publike je zatim stigao zahtjev za "Stranger Than Kindness".
– Hm, ne znam znamo li to svirati, ali dobro – odgovorio je Cave.
Naravno da su znali. Pjesma s albuma "Your Funeral... My Trial" postala je jedan od neočekivanih vrhunaca večeri i još jedan trenutak u kojem je koncert izišao iz unaprijed zadane putanje. Nakon nje uslijedila je "Nobody’s Baby Now".
Nick Cave (Snimio Nikola Pušonjić)
Za posljednju pjesmu bend je napustio pozornicu. Ostao je samo Cave.
– Well, now we’ll do a singalong – rekao je, sjeo za koncertni glasovir i odsvirao prve taktove "Into My Arms".
Nakon dva sata i 40 minuta punog benda, buke, punka, gospela, balada, mračnog countryja, apokalipse i rock’n’rolla, završetak je pripao jednom čovjeku za klavirom i tisućama glasova oko njega. Publika je pjevala s Caveom, a potom sama dovršila pjesmu. Cave ju je slušao, zahvalio se i otišao.
Bio je to zajednički rastanak nakon 21 pjesme i prolaska kroz više od četiri desetljeća glazbe, ali ni u jednom trenutku nije djelovao kao zatvaranje kruga jedne karijere.
Nick Cave (Snimio Nikola Pušonjić)
Cave je sa 68 godina na pozornici i dalje potpuno svoj: divlji, neumoran i emocionalno nezaštićen, ali istodobno šarmantan, duhovit i pažljiv prema ljudima pred sobom. Njegovu prisutnost nije trebalo zamišljati ni naknadno učitavati – stvarno je bio ondje, stvarno je uživao i stvarno je dao sve što ima.
Pulska Arena uzvratila mu je istom mjerom.