VIVA LA POLA!
Pobjedonosni duh iskovan u neiscrpnom entuzijazmu: Legendarni njujorški Agnostic Front nastupio u dvorištu pulskog Rojca
(Snimio Mladen Radić)
Legende su još jednom potvrdile zašto su legende, njujorški Agnostic Front u ponedjeljak navečer opet se ukazao u Puli, ovaj put u dvorištu Rojca gdje su nastupili u sklopu festivala Viva La Pola! Uz njih na bini su svoju snagu pokazali Stepped Out iz Splita, Ciroza Jetre iz Zagreba, Žulj iz Rijeke i pulske Scimmie.
Njihov način
Na koncerte nekih bendova ide se jer se voli taj pravac, no u slučaju Agnostic Fronta, bez obzira što se radi o legendama hardcorea, na njihov koncert se ide jednostavno da bi se uživalo u glazbi kao takvoj, neovisno o definicijama i ladicama u koje će se ona svrstati. Prvi koncert njujurških glazbenika, u tadašnjem Uljaniku, bio je takav da me ostavio da želim još, a vjerujem da nisam bio jedini. Sada sam to i dobio. Nije stvar samo do glazbe, žestine, snage i tog neiscrpnog entuzijazma nego je i stvar u jedinstvenoj atmosferi, pozitivi koja se rađa iz te energije unatoč tome što su tekstovi politički nabrijani, ljuti, tmurni, upozoravajući... Ipak, iz tog nemira rađa se jedan pobjedonosni duh koji je prisutan u njihovim pjesmama i itekako je bio vidljiv na koncertu u Puli. Tu je i taj osjećaj zajedništva zbog kojeg je pjevač Roger Miret pozvao publiku da se približi pozornici te ih zamolio da se okrenu oko sebe i rukuju se s osobom koja im je najbliža i sprijatelje se.
Koncert je počeo i završio pjesmama Franka Sinatre iz zvučnika i to prvo "New York, New York", a onda "My way". Između toga zaredao je napad glazbenim oružjem s Rogerom Miretom za mikrofonom i Vinnijem Stigmom na gitari, čije je prijateljstvo izdržalo više od 40 godina. Minutom šutnje odali su počast prije nekoliko dana preminulom Lou Kolleru iz Sick Of It All, a čestitali su i rođendan svom bubnjaru Dannyju Lamagni. U bendu su još i basist Mike Gallo i gitarist Craig Silverman.
Publika je vrlo raspoložena i u jednom trenutku počinje nositi Stigmu na ramenima, iako Miret moli da ga spuste, no to traje kratko. Stigma će kasniju u jednoj pjesmi preuzeti i glavni vokal. Pogo ispred bine počinje od prve sekunde, i polako se taj promjer širi, no Miret pokušava taj efekt još pojačati.
Prijatelji
- Želim da nitko ne ostane miran, želim da svi budete u pokretu i da tresete glavama!, poručuje im, iako njegov glas koji prodire iz snažnih zvučnika nije uvijek lako razaznati. Možda to nije niti toliko bitno jer tu su ubojiti gitarski rifovi i snažan ritam bubnjarskog seta. Osim o politici i nepravdi, Agnostic Front pjevaju i o prijateljima i prijateljstvu, a njihov koncert prilika je da se dobro ispušete. "Je...no ste sjajni, hvala!", poručuje još jednom.
Kraj stiže s "Blitzkrieg Bop" koja je ujedno vrhunac i simbolični epilog odličnog koncerta na kraju kojeg su okinuli i jednu zajedničku fotku s publikom. Na kraju, možda malo prekratko, ali ipak više nego jako. Vrijedilo je opet doći, vidjeti ih i čuti i na koncu, pukom slučajnošću, rukovati se Vinniejem Stigmom. "Hvala što se došli", govori mi iako se nikad prije nismo sreli. Nema frke, vidimo se i idući put.
