Brojna publika
"Osjećam se kao da sam iz Pule": Vladimir Arsenijević gostovao u pulskoj Gradskoj knjižnici
(Vanesa Begić)
Pred brojnom je publikom u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula gostovao Vladimir Arsenijević, jedan od najistaknutijih suvremenih srpskih pisaca, dobitnik NIN-ove nagrade i autor brojnih romana, eseja i kolumni. U razgovoru s inspiriranim i dobro pripremljenim Andreom Matoševićem bilo je govora o književnosti, ali i o iskustvu generacije kojoj Arsenijević pripada, o društvu i politici, javnom angažmanu, kulturnom prostoru regije te ulozi književnosti u vremenu novih podjela i nesigurnosti.
Program je organiziran u suradnji s pulskim Pododborom Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, a financiran je sredstvima Grada Pule i državnog proračuna preko Savjeta za manjine Republike Hrvatske.
Nakon pozdravnih riječi Ive Lanča Joldić u ime Gradske knjižnice i čitaonice Pula, Paole Orlić, pulske pročelnice za kulturu i civilno društvo te Milene Joksimović, predsjednice pulskog Pododbora Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, a koja je naglasila da je i Dragan Velikić, čiji se životni put također veže uz Pulu, poput Arsenijevića, dobitnik nagrade NIN, počeo je vrlo sadržajan program.
Arsenijević se prisjetio svog pulskog djetinjstva u Vitezićevoj ulici te kazao je da se osjeća kao da je iz Pule, iako je tu živio od rođenja 1965. pa sve do 1971. godine, kada je otac dobio premještaj za Split, gdje je završio prvi osnovne, te potom su išli put Beograda. Govorio je i o svojoj traumi u drugom osnovne kada su ga ismijavali zbog istarskog naglaska, te kako je doživio kolektivno nasilje od razreda te o lošem iskustvu s drugaricom/učiteljicom. No, o tome nije rekao ništa roditeljima nego mu je misija bila naučiti taj jezik.
-"Kada dođem do Pule, mislim da mi može biti kao da sam odavde, ili pak mogu opušteno zalutati", naveo je.
Nije moglo izostati niti pitanje o nasilju, o napadu neposredno prije nego što je dobio Zlatnu Arenu za najbolji scenarij u hrvatskoj manjinskoj koprodukciji na Pulskom filmskom festivalu, i to za filma "Tri tjedna kasnije" iliti u originalu "Tri nedelje posle". Kazao je da je nastojao razumjeti odakle toliko nasilja, jer sve maske odavno su pale, a osvrnuo se i na protekla nasilje i epizode u njegovoj zemlji. Govorio je o o tekstu New York Timesa o vezi između fudbala, huligana, mafije i "vrha", no malo tko je bio u Americi zainteresiran za taj članak, a u Srbiji se toga dana "desio" Kosta.
Govoreći o nasilju koje je doživio, kazao je da ima sina od 36 godina, dobio ga je s 25 i teoretski bi mu ti napadači od 16-ak godina mogli biti i unuci te da ne razumije zašto ti mladi nemaju cilj, nemaju pametnija posla u petak navečer, zašto se ne zabavljaju s djevojkama.
Bilo je govora i o mnoštvu jezika u Srbiji kao dio svakodnevice, od dostavljača/kurira iz Burundija, sa Šri Lanke, iz Nepala, činjenici da zubni tehničari i vozači odlaze put Njemačke, o "popunjavanju" tih rupa, o velikoj kloaki, važnim datumima za srpsku povijest, kada se mislilo da će se nešto promijeniti, a nije, kada je nakon što je svrgnut Milošević nastavljena ta "kaša koja traje do danas", ali da unatoč svemu lošem oko nas, čovjek ipak ima razloga da se veseli te da je dobro njegovati dobre odnose.
Govoreći o svome filmu, kazao je da je to bilo vrlo emotivno, film je inspiriran stvarnim događajem kada školski razred tri tjedna nakon samoubojstva razrednog kolege odlazi na izlet, a na sahrani su bile tek dvije djevojčice iz razreda. A iza tog tragičnog slučaja stoji nasilje i maltretiranje.
Bilo je, dakako, govora i o brojnim drugim temama.
Arsenijević nije samo pisac. Kao kolumnist, publicist i kulturni djelatnik desetljećima se otvoreno bavi društvenim i političkim pitanjima, kritički govoreći o nacionalizmu, ratnom nasljeđu, političkim prilikama i odgovornosti pojedinca prema društvu. Njegov angažman posebno je vidljiv kroz rad regionalnog književnog udruženja i festivala KROKODIL, koji promovira književnu suradnju, dijalog i povezivanje umjetnika i publike u regiji. Njegove knjige, prevedene na više od dvadeset jezika, obilježile su književnost prostora bivše Jugoslavije, a njegovo pisanje od početka je snažno povezano s vremenom u kojem nastaje.
