one su tu
FOTO / "Tihi gospodari grada": Svojevrsni hommage buzetskim gradskim mačkama
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
U Zavičajnom muzeju otvorena je izložba fotografija "Tihi gospodari grada", svojevrsni hommage buzetskim gradskim mačkama osmišljen tijekom planiranja i oblikovanja kulturnog programa za Subotinu po starinski. Autorsko je djelo stručnog tima koji djeluje pri Pučkom otvorenom učilištu "Augustin Vivoda" Buzet, Dijane Kolaković Prodan, Saše Nikolića, Matije Nežića i Mirjana Flega. Riječ je o izložbenom projektu postavljenom s ciljem da kroz umjetnički i dokumentarni pristup osvijetli posebnu sponu između starogradske jezgre i njezinih četveronožnih stanovnika - mačaka. One kroz povijest pa sve do danas, samozatajno i neprimjetno, ostaju stalni čuvari i istinski, tihi gospodari Starog grada Buzeta.
Suživot
- Percepcija da je urbani okoliš nespojiv sa životinjskim životom dio je šireg uvjerenja da su životinje u modernosti zapravo nestale, da više ne zauzimaju središnje mjesto u svakodnevici čovjeka. Pa ipak, one se neprestano vraćaju, na mnogostruke načine: kao kućni ljubimci, kao popularna kultura, kao zoološki eksponati - i, kao u ovoj izložbi, kao tihi, samozatajni stanovnici gradskih ulica, zapisala je autorica predgovora kataloga Sabina Damiani koja se pobrinula za svojevrsni presjek povijesnog mačjeg hoda.
Suživot čovjeka i mačke prilično je dug. Njihovo pripitomljavanje tradicionalno se povezuje sa starim Egiptom, gdje je Bastet, kći boga Ra, prvotno bila prikazivana kao lavica, a potom kao domaća mačka. Ubijanje mačke, pa i slučajno, smatralo se teškim zločinom. Zidne slike, primjerice ona iz grobnice u Deir el-Medini, oko 1250. pr. Kr., prikazuju mačke kako sjede uz vlasnike ili love ribu ispod stolice, svjedočeći koliko su duboko bile utkane u svakodnevni kućni život, a ne samo u religijsku sferu.
Hijeroglifi prikazuju mačke kako brodovima putuju s trgovcima po Sredozemlju, što ih čini jednim od najranijih primjera "životinje u tranzitu" koja prati ljudsku mobilnost i trgovinu. Njihova praktična uloga na brodovima bila je suzbijanje štakora i miševa koji su uništavali zalihe hrane te glodali užad i drvenu građu broda. Pravni dokument Consolato del Mare, objavljen u Barceloni 1494.godine, čak je propisivao da zapovjednik broda nije odgovoran za štetu koju štakori počine na teretu ako je na brodu držao mačku, njezina prisutnost imala je gotovo status osiguranja. Vjerovalo se i da mačke mogu predvidjeti vrijeme svojim ponašanjem ("ako mačka liže krzno uz dlaku, dolazi tuča") te da donose sreću. Britanska mornarica isplaćivala im je tjedni "obrok" u novcu za poslastice iz brodske kantine, običaj koji je izumro tek sredinom 20. stoljeća, uglavnom zbog strožih poslijeratnih karantenskih zakona.
Prave čuvarice
- Mačke, čini se, često zauzimaju prostore gradova i sela nakon što oni, iz nekog razloga, bivaju napušteni. Tako se i Antun Šoljan u priči "Rovinjske mačke" nadovezuje na sjećanja na poslijeratnu Istru, ispražnjenu prisilnim iseljavanjem većine talijanskog stanovništva, mačke grada ovdje nisu tek žanr-scena, nego figura koja u sebi nosi trag gubitka i promjene stanovništva. U suvremenom se narativu sve češće susrećemo s pojmom multispecies urbanism, odnosno viševrsnog urbanizma, suživota više vrsta unutar jednog grada. Razvoj urbanih cjelina trebao bi uzimati u obzir sve vrste koje ih sačinjavaju, kao i činjenicu da je grad satkan i od prirode te da smo, ono što često zaboravljamo, i mi sami dio te iste prirode, zapisala je Damiani.
Buzetska izložba, istaknula je autorica predgovora, svojevrsni je hommage buzetskim gradskim mačkama koje su, iako svakodnevno uz nas, tako često nevidljive. Saša Nikolić ih je svojim objektivom kroz godine učinio vidljivima i ovjekovječio. U njegovim fotografijama dočekuju najrazličitije mace: nasmijane, nježne, pospane, znatiželjne, ali i teritorijalne - prave čuvarice. Svjesne su svoje okoline i svog prostora; prate, slijede pogledom i svojom prisutnošću daju do znanja da su upravo one tu gospodarice. Nikolić im pristupa strpljivo i s poštovanjem - kadar je uvijek prilagođen mački pa se u kompoziciji osjeti tišina čekanja pravog trenutka. Svjetlo buzetskih uličica, kamenih pročelja, prozora i sjenovitih prolaza modelira njihova tijela i ćudi, dok krupni planovi i mačja visina rakursa čitatelja spuštaju u njihovu perspektivu grada, onu koja je, iako je dijelimo, obično nevidljiva.
Izložba ostaje otvorena do 9. listopada.
