(Privatna arhiva)
U povodu novih uspjeha i bogatog glazbenog ljeta, razgovarali smo s mladim istarskim pjevačem Ivanom Liculom koji će nastupiti i u pulskoj Areni prije koncerta Harisa Džinovića 14. kolovoza. To je ujedno bio i povod za razgovor s mladim glazbenikom.
Očekuje Vas vrlo zanimljivo i bogato ljeto koje će biti okrunjeno nastupom u Areni kao uvod u koncert Harisa Džinovića. Kako je došlo do ove suradnje?
- Za mene je to velika čast i još jedno ostvarenje sna. Kada sam prije nekoliko godina počeo nastupati po feštama diljem Istre, nisam ni mogao zamisliti da ću jednog dana sa svojim bendom stati na pozornicu pulske Arene kao predgrupa Harisu Džinoviću. Do suradnje je došlo kroz dugogodišnji rad, brojne nastupe i ljude koji su prepoznali moj trud. Posebno me veseli što ću upravo pred domaćom publikom predstaviti ono što radim i živim već godinama. Ovim putem bih zahvalio organizatorima na ukazanoj prilici.
(Privatna arhiva)
Netom Vam je objavljena i nova pjesma.
- Da, riječ je o mojoj prvoj pjesmi "Ala Šu, Ala Daj". To je za mene poseban trenutak jer prvi put publici predstavljam nešto što nosi moje ime i moj glazbeni put. Pjesma je vesela, rasplesana i puna istarskog duha. Želio sam da ljudi uz nju zapjevaju, zaplešu i osjete onu pozitivnu energiju koju nosi svaka prava istarska fešta.
Motivi i inspiracija za stvaralaštvo?
- Najveća inspiracija za moje stvaralaštvo upravo je Istra i ljudi među kojima sam odrastao. Naš način života, običaji, domaće fešte, druženja uz pjesmu i harmoniku nešto su što nosim u sebi od malih nogu. Odrastao sam okružen glazbom i ljudima koji su znali uživati u jednostavnim trenucima – uz dobru pjesmu, čašu vina, smijeh i društvo. Upravo te uspomene i emocije često su mi najveća inspiracija. Posebno me inspiriraju domaći ljudi jer su iskreni, srdačni i uvijek spremni zapjevati zajedno. Mislim da upravo u tome leži ljepota našeg kraja – bez obzira na godine, glazba nas okuplja i povezuje. Volim pjesme koje bude emociju, vraćaju ljude uspomenama i stvaraju nova zajednička sjećanja. Zato i kroz svoje pjesme nastojim sačuvati dio tog istarskog duha i prenijeti ga mlađim generacijama. Želim da ljudi u njima prepoznaju svoj kraj, svoje prijatelje, svoje fešte i trenutke koji ih čine sretnima. Ako moja glazba nekome izmami osmijeh, probudi lijepu uspomenu ili ga potakne da zapjeva s društvom, onda sam ostvario ono što sam želio.
Lani Vam se ostvario san nastupom u Areni na Adria Summer Festivalu, s Lima Lemom kao predgrupa Plavom orkestru?
- To je bio jedan od trenutaka koje ću pamtiti cijeli život. Nastupati u Areni pred tolikim brojem ljudi nešto je o čemu sanja gotovo svaki glazbenik. Kada sam izašao na pozornicu i ugledao punu Arenu, osjetio sam emociju koju je teško opisati riječima. Tada sam prvi put doživio svu čar velike pozornice i povezanost s publikom na jednoj sasvim novoj razini. Taj nastup dao mi je dodatni vjetar u leđa i potvrdio da se sav trud, rad i odricanja isplate. Upravo nakon tog koncerta počeo sam još ozbiljnije razmišljati o vlastitim projektima i autorskoj glazbi. Zato mi je posebno drago što godinu dana kasnije publici predstavljam svoju prvu autorsku pjesmu "Ala Šu, Ala Daj«, koja za mene predstavlja početak jednog novog poglavlja. Na neki način osjećam da se krug zatvara. Prošle godine ostvario sam san nastupom u Areni, a ove godine u Arenu se vraćam s vlastitom pjesmom i svojim bendom kao predgrupa Harisu Džinoviću. To je velika odgovornost, ali još veća čast i motivacija da nastavim raditi, učiti i graditi svoj glazbeni put korak po korak.
Počeli ste svirkama na feštama, čime ste došli i do velikog broja obožavatelja. Potom je krenula uzlazna putanja Vaše karijere. Što je za to bilo presudno?
- Mislim da je presudna bila iskrenost prema publici. Nikada nisam glumio nešto što nisam. Ljudi su me upoznali kroz nastupe, kroz harmoniku i energiju koju donosim na pozornicu. Svaka fešta, svadba ili koncert za mene su jednako važni. Kada radite ono što volite i kada to ljudi osjete, onda se stvara posebna povezanost. Naravno, iza svega stoji puno rada, odricanja i podrška obitelji i prijatelja.
Koji su Vas glazbeni uzori najviše oblikovali?
- Teško je izdvojiti samo jedno ime jer sam odrastao uz različite glazbene stilove. Volim istarsku i narodnu glazbu, ali i zabavnu glazbu s naših prostora. Kao harmonikaš puno sam učio od velikih majstora harmonike, a danas nastojim spojiti tradiciju s nečim modernijim i stvoriti svoj prepoznatljiv stil.
Planovi i projekti?
- Ovo je tek početak jednog novog poglavlja. Želja mi je nastaviti stvarati autorsku glazbu i publici predstaviti još novih pjesama. Naravno, očekuje me puno nastupa tijekom ljeta, a posebno se veselim koncertu u Areni. Najvažnije mi je ostati svoj, nastaviti raditi ono što volim i korak po korak graditi svoju glazbenu priču.