Veliki interes publike koja je do kraja u subotu navečer napunila klub Kotač izazvao je nastup grupe Pekinška patka, imena koje priziva zlatno doba jugoslavenskog novog vala, ali također priziva i sjećanje na frontmana Nebojšu Čonkića Čontu. Da ne bude greške, Čonta je živ i zdrav, ali nije dio ove postave nego je nakon razlaza s bendom nastavio nastupati sa svojim sastavom.

Do zadnje kapi znoja

Čontu je zamijenio novi pjevač Vladimir Aleksić Kefa, a u bendu su i dva člana orginalne postave, bubnjar Laslo Pihler Cila i gitarist Sreten Kovačević Sreta. Kefi se mora priznati da ima dovoljno energije da osvijetli i ozvuči čitav Rojc i dio Monte Zara. Apsolutno se trudi i iz sebe cijedi zadnje kapi znoja, što, zapravo, i nije toliko teško u onako sparnom prostoru čija zagušljivost potiče na želju da se koncerti iz Kotača što prije prebace u dvorište, samo da konačno maknu te skele. Ljeto je pred vratima, i to se osjeća.

Bend je brz, uigran, glasan, a one koji su imali priliku vidjeti Pekinšku patku osamdesetih godina prošlog stoljeća treba pitati koliko je sve to blisko originalu. Oni koji su došli, a nisu se baš bavili prošlošću, mogli su uživati u nabrijanosti novosadske ekipe i čini se da je ovaj koncert pulskim punkerima odlično sjeo, ako je suditi po njihovim reakcijama, pogotovo onih iz prvih redova. Publiku je lako zaveo entuzijazam benda, jedino što nisam ništa razumio što je pjevač pjevao dok je onakvom brzinom nizao stihove. Osim onog "Pumpaj" i "Bolje da nosim kratku kosu", legendarne pjesme, gotovo himne. Dopalo mi se i što nije bilo puno pričanja među pjesmama, tako da se održavala ta živost, kao da se htjelo podsjetiti da taj punk stare škole još nije mrtav, a i sve se nekako uklopilo u naziv turneje "Poderimo rock".

Punkerski šamar

I ovaj put smo, kao prije godinu dana sa Stranglersima imali to pitanje brenda kao takvog i originalne postave, pitanja tko je važniji, je li to original i ono "pravo" ili nije... U međuvremenu je baš u Kotaču nastupio Hugh Cornwell, pa možda uskoro vidimo i čujemo i Čontu da usporedimo. Opet naglašavam, onima kojima ta pitanja nisu toliko važna, ne bi se njima uopće trbali zamarati.

Pakinška patka je u Kotaču imala i predgrupu, slovenski Pataf, odnosno u prijevodu šamar. Takva im je glazba, žestoko punkerska i prilično udaračka i idealna za jednu ovakvu večer.

Povezane vijesti

• VIDEO/NASTUPILI U ROJCU: Dobri prodavači magle u Kotaču, ali...
• Koncert za ljubitelje duba, reggaea i dancehalla: Bamwise i One Dread sutra u Kotaču
• Obnovljena Jazzbina nastavljena koncertom Tiptonsa: Četiri saksofona, jedan bubanj i puno, puno oduševljenja