Razgovor s umjetnicom
Pijanistička zvijezda sutra otvara festival Piano Poola 2026.: Chopinova glazba ima posebno mjesto u mom srcu i životu
(Foto MAXIM ABROSSIMOW)
Nakon povijesnog koncerta Ive Pogorelića na festivalu Piano PoolA 2025., IM Infinite Music i ove godine dovodi elitno ime svjetskog pijanizma. Yulianna Avdeeva dobitnica zlatne medalje na Međunarodnom natjecanju pijanista Chopin 2010. godine, netom je nagrađena jednim od najvažnijih priznanja u klasičnoj glazbi, nagradom Diapason d’Or za 2025. godinu i album Voyage – Chopin. Nastupit će u utorak, 21. travnja s početkom u 19.30 sati u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula. Na programu su djela Bacha, Liszta i Chopina. Bio je to povod za razgovor s ovom umjetnicom.
Petnaest godina nakon pobjede na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Frédéric Chopin, kako danas gledate na taj trenutak — i na koje je načine oblikovao Vaš umjetnički put i odnos prema glazbi kroz vrijeme?
Nagrada kao ključ
- Vrlo sam ponosna i sretna što sam pobijedila na Chopinovu natjecanju u Varšavi 2010. godine, i još mi se ponekad taj trenutak čini kao san. Naravno, ta nagrada bila je ključ koji mi je otvorio mnoga vrata i dala mi je priliku da nastupim s velikim orkestrima diljem svijeta, da dijelim glazbu s publikom u različitim dijelovima našeg planeta. Na tome sam iznimno zahvalna.
Kako danas doživljavate titulu pobjednice jednog od najprestižnijih pijanističkih natjecanja na svijetu — kao izvor slobode, očekivanja ili nešto između?
- Pobjeda na Chopinovu natjecanju bila je za mene vrlo neočekivana i zaista je otvorila jedno potpuno novo poglavlje u mom životu. Trebalo mi je neko vrijeme da oslobodim svoj um i dušu i da ne osjećam prevelik pritisak zbog očekivanja okoline. Pozornost za moje koncerte naglo je narasla, mnogi su nastupi bili recenzirani i prenošeni, i to je za mene bio potpuno nov osjećaj. Trebalo mi je vremena da se na to naviknem, da ne osjećam pritisak i da se nastavim fokusirati isključivo na razvoj svoje umjetničke vizije. No, istodobno sam vrlo zahvalna na tom iskustvu, jer mi je pomoglo da shvatim koliko je snage u mojoj strasti i ljubavi prema glazbi te koliko je lijep osjećaj dijeliti glazbu s publikom diljem svijeta.
Publika Vas često snažno povezuje s Chopinom. Osjećate li i dalje posebnu povezanost s njegovom glazbom ili ste svjesno krenuli dalje od te asocijacije?
- Naravno, glazba Frédérica Chopina uvijek će imati posebno mjesto u mom repertoaru, kao i u mom srcu i životu. Ona je izuzetno bogata detaljima i ima nešto doista jedinstveno u svom izrazu. Svaki put kad otvorim partituru djela koja već dobro poznajem, otkrijem nešto novo — to je proces koji nikada ne završava. Još uvijek postoji mnogo njegovih skladbi koje bih voljela naučiti i izvoditi.
No, za mene je jako važno svirati i glazbu drugih skladatelja, jer su sva razdoblja u glazbi međusobno povezana i utječu jedna na druge. To je vrlo važan proces. Ponekad taj utjecaj ne ide samo od baroka prema stilovima koji slijede, već i u suprotnom smjeru. Nedavno sam svirala djela japanskog skladatelja Torua Takemitsua i u jednom sam ulomku čula vrlo lijep, kristalan zvuk u gornjem registru. To me podsjetilo na srednji, koralni dio Trećeg Chopinova scherza. Poželjela sam takav zvuk postići i u toj skladbi. Sve je međusobno povezano i naročito je uzbudljivo otkrivati te veze.
Umjetničke ideje
Vaše se sviranje često opisuje kao strastveno i nepredvidivo. Osjećate li da si danas na pozornici dopuštate više slobode nego ranije u karijeri?
- Uvijek je teško suditi o sebi samome, ali danas zaista osjećam više hrabrosti I preuzimam rizik zbog umjetničke ideje koju ponekad vrlo snažno osjećam i oko nje ne radim kompromise. Smatram da je to dio umjetničkog razvoja koji prirodno zahtijeva vrijeme, kako na pozornici, tako i izvan nje.
Imate li dojam da ste kao pijanistica na pozornici drugačija osoba nego što ste u svakodnevnom životu?
- To je prilično teško pitanje. Na neki način, rekla bih - da! Jer u svakodnevnom životu vjerojatno ostavljam dojam da sam tiša nego što zapravo jesam. Na pozornici ta strast prema glazbi koju osjećam jednostavno preuzme sve i snažno me pokreće. No, općenito, rekla bih da sam ista osoba. Vrlo sam sretna što sam pronašla način da se izrazim kroz glazbu, jer je jezik glazbe, barem za mene osobno, puno precizniji od riječi. Svaki osjećaj u glazbi mi je jasniji od bilo koje riječi koju bih mogla pronaći. Zato ponekad imam dojam da se na pozornici izražavam snažnije nego u svakodnevnom životu.
U Puli ćete izvesti Bacha, Liszta i Chopina — tri vrlo različita glazbena svijeta. Kakvo emocionalno i glazbeno putovanje taj program donosi publici?
- Program koji ću izvesti u Puli — »Kromatska fantazija i fuga« Johanna Sebastiana Bacha, nekoliko kasnih Lisztovih djela uključujući »Drugu legendu« te 24 preludija Frédérica Chopina — snažno je povezan s onim što sam ranije spomenula o međusobnom utjecaju različitih glazbenih razdoblja. Bach je na neki način otac gotovo sve glazbe koja je nastala nakon njega, a i za Chopina i Liszta bio je veliki uzor i izvor inspiracije. To jasno vidimo i u 24 Chopinova preludija, koja su inspirirana Bachovim »Dobro ugođenim klavirom«. »Kromatska fantazija i fuga« posebno je djelo. Prije Bacha, instrumenti s tipkama bili su ugađani drugačije, pa tonovi nisu bili jednaki. Ideja kromatike koju Bach ovdje primjenjuje bila je revolucionarna. Ono što me posebno fascinira jest da Fantazija daje uvid u Bachovu improvizatorsku prirodu - djeluje poput zapisane improvizacije, gotovo kao uvod u fugu. U samoj notaciji također ostavlja izvođaču određenu slobodu. Velika sam ljubiteljica Lisztovih kasnih djela. Ona su snažno vizionarska i na neki način već nagovještavaju glazbu 20. stoljeća. Često nemaju jasnu tonalnost i vrlo su različita od njegovih ranijih virtuoznih skladbi. Više su usmjerena na ugođaje i boje nego na melodiju. To su kraća, tamnija, ali vrlo duboka djela. Zanimljivo je da je Liszt pred kraj života upravo ta djela smatrao najvažnijima i želio da ga buduće generacije pamte po njima.
Vjernost
Je li Vam ovo prvi posjet Puli i Istri? Gdje ste ranije nastupali u Hrvatskoj i kakvi su vaši dojmovi o hrvatskoj publici?
- Imala sam sreću nastupiti u Zagrebu dvaput - posljednji put prošle godine s Orchestra della Svizzera Italiana. Hrvatska publika me zaista oduševljava; smatram je vrlo upućenom i strastvenom. Jako se veselim svom recitalu u Puli.
Nedavno ste bili članica žirija na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Frédéric Chopin. Kako danas doživljavate mlade vrhunske pijaniste i koji biste savjet dali onima koji traže svoj put u glazbenom svijetu?
- Mislim da je najvažnije za svakog glazbenika pronaći vlastiti glas. To je ono što uvijek nastojim potaknuti kod mladih - ostanite vjerni vlastitim umjetničkim idealima i intuiciji. Naravno, to nije uvijek lako, ali je važno da je izvedba djela vaša osobna vizija, a ne kopija. Kad izvodite glazbu, ona je slika vašeg iskustva i emocija koje proživljavate. I naravno, tu je strast prema glazbi. Nas pijaniste ona pokreće i svima nam je zajednička. Nadam se da ćemo taj osjećaj uspjeti zadržati do posljednjeg dodira tipki.
Na ovome će festivalu nastupiti još Aljoša Jurinić, 6. svibnja u Domu hrvatskih branitelja, gdje će se predstaviti Dmytro Choni 26., dok će Enrico Pace imati koncert 27. svibnja u istome prostoru, a 15. svibnja u porečkoj Eufrazijevoj bazilici gostovat će Aleksandar Madžar. Organizatori manifestacije su pijanisti, glazbeni organizatori i pedagozi Vesna Ivanović Ocwirk i Marijan Đuzel.
Ulaznice za koncert Yulianne Avdeeve u Puli moguće je kupiti na blagajni INK-a te putem mrežnih stranica kazališta i sustava mojekarte.hr. Pokrovitelji ovog festivala klasične glazbe su Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Turistička zajednica grada Pule, Talijanski institut za kulturu u Zagrebu (Istituto Italiano di Cultura di Zagabria), kao i Arena Hospitality Group, Turistička zajednica grada Poreča, Valamar Riviera d.d. i Grad Pula. Ulaznice za ostale koncerte moguće je kupiti putem sustava Ulaznice.hr.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
