mjuzikl "Mamma mia"
Vanda Winter uoči nastupa u Puli: Film ima veći doseg, ali kazalište pruža kompletnije iskustvo
(Snimio Tomislav Marić)
Vanda Winter nastupat će u mjuziklu "Mamma mia" koji će 23. lipnja u 21.30 sati biti izveden u Malom rimskom kazalištu, što je bio i povod za razgovor s njom.
Nastup pred publikom u ambijentu poput Malog rimskog kazališta i predivne pulske pozornice pod zvijezdama, zasigurno je poseban doživljaj. Koliko je takav ambijent za Vas izazovan, a koliko poticajan u odnosu na klasične kazališne dvorane?
Feel good
- Bit će izazovno utoliko što se radi o nama novoj pozornici na otvorenom gdje ćemo sigurno imati manju kontrolu nad nekim uvjetima, ali mislim da je u puno većoj mjeri poticajan. Dovest će nas u dodir s novom publikom i zbog toga smo jako uzbuđeni.
Mamma mia dio je opće kulture, postoje brojne inačice - kakva je ova "Vaša"?
- Mislim da će o tome najbolje prosuditi svi koji će nam se pridružiti 23. lipnja. Inače, svi smo u ansamblu vezani za ovu predstavu zbog "feel good" ugođaja i zaraznog optimizma kojim zrači. Doslovno je nemoguće otići s nje u lošem raspoloženju! Raduje nas što ćemo tu "supermoć" ove predstave sada moći podijeliti i s publikom u Puli.
Filmska verzija i kazališna - sličnosti i razlike?
- Film vjerojatno ima veći doseg, ali reći ću da kazalište pruža kompletnije iskustvo, iako se u osnovi radi o istoj priči i scenariju. Nisam neki fan ekranizacije, pa možda niti dovoljno objektivna, ali neposredni doživljaj ABBA - inih evergreena i cjelokupne ABBA - nostalgije, da ne kažem "ikonografije", jednostavno je čarobniji kad se dijeli sa stotinama ljudi oko vas koji u tom trenutku dišu i osjećaju isto.
Kako je tekao rad na realizaciji predstave?
- Kao i uvijek kad nas režira Igor Barberić, izuzetno smireno, fokusirano i ugodno, bez obzira što se realno radi o ozbiljnom tempu i velikoj količini materijala. U njegovim rukama posao i probe uvijek prođu kao wellness iskustvo. Uz pedantnu posvećenost maestra Appelta bilo nam je isto tako lako usvojiti i "osvojiti" glazbeni materijal, a podršku zahvaljujemo i vodstvu maestra Kelića zaduženog za zbor. Osim solista, predstavu naime čine i baletni i zborski ansambli koji pjevaju i plešu sa scene i iza nje, dok predstave, dakako, ne bi bilo bez našeg pouzdanog orkestra. I to je sve samo dio ogromnog pogona i sinergije na kojima počiva ova predstava.
Ima li neki posebno zanimljiv trenutak tijekom priprema?
- U ovoj obnovi, budući da je predstava premijerno izvedena još 2015., na red je došla djelomična smjena generacija: Ana Magud i ja, koje smo u originalnoj postavi tumačile Sophie Sheridan, "stasale" smo do "zrelijih" uloga Tete Rosie i Donne i odsad ćemo se u njima izmjenjivati s kolegicama iz originalne podjele. Umjesto nas kao Sophie "ulazi" naša mlada uzdanica Tara Thaller s Dorom Masle i Aletom Arbanas Rendulić u ulogama njezinih prijeteljica Ali i Lise, a u ulozi mlađahnog Bibera debitirat će Jan Kovačić. Nadam se i vjerujem da će sva ta osvježenja pozitivno doprinijeti daljnjem životu predstave.
Nagrađeni ste prije nekoliko godina i za radiodramu, ali i za najbolju mladu glumicu. Vaše polje djelovanja je zbilja široko. U kojem se žanru najbolje nalazite?
- Snalaženje će objektivnije ocijeniti oni koji me prate, ali što se mene tiče, uživam podjednako i u glazbenim i u dramskim predstavama, na radiju, u studiju, u kazalištu, pred kamerom, uz orkestar i uz bend. Osjećam se jako "fancy" kad to ovako pobrojim! U biti, najviše uživam u raznolikosti i izmjenama zahtjeva i okolnosti. Verujem doduše da ljude apriori najčešće asociram na mjuzikl i to mi imponira, jer mjuzikl ipak traži veću izvođačku širinu, odnosno otvara ravnopravan prostor svemu što osjećam kao svoje afinitete.
Postojeći original
Iza Vas je i iznimno bogat rad na sinkronizaciji animiranih filmova, gdje je Vaš glas "dao" život mnogim omiljenim likovima. Što Vas najviše privlači tom mediju i koliko se rad u glumačkom studiju iza mikrofona razlikuje od onog na kazališnim daskama?
- U principu se ne razlikuje, iako postoji predrasuda o toj vrsti posla zbog činjenice da se prilikom sinkronizacije moramo snažno referirati na već postojeći "original". Mislim da nas tu sve jednako privlači povratak u djetinjstvo kroz poistovjećivanje s junakom iz animiranog filma i da je to najveći razlog zbog kojeg se izvođači iz raznih redova odazivaju toj vrsti angažmana. Godine vlastitog rada na naslovima te vrste, uz paralelno praćenje tih sadržaja, posebno otkad imam dijete, donijele su mi zaključak da se u tome još uvijek najbolje snalaze upravo glumci.
Za kraj, s obzirom na Vašu svestranost i bogatu karijeru, kakvi su Vam planovi i želje za nadolazeće razdoblje? Postoji li neka uloga ili projekt koji priželjkujete, a još se nije ostvario?
- Ne, zahvalna sam. Svjesna sam da radim, da se ostvarujem i osjećam se zadovoljna, osobito kad svoj doprinos stavim u okvire mogućnosti sredine u kojoj dobivamo prilike. Primjećujem kako me sazrijevanje u životu sve više vodi prema tome da hrabrije uživam u ulogama i prilikama dok traju, te da sve i zadnjim nervom osjetim ljepotu koja mi se pruža - ne zato što mislim da će uskoro nestati - nego zato što ju sada jasnije vidim i mogu prepoznati! Najljepše stvari u životu dogodile su mi se slučajno. Ostavljam prostor da taj princip djeluje i dalje.
