U sklopu ovogodišnje terenske nastave, u društvu nekoliko kolega, posjetila sam Budimpeštu sa studentima Filozofskog fakulteta u Puli. Zahvaljujući predvidljivu političkom obratu u Mađarskoj tih dana, došli smo u Budimpeštu točno pola dana nakon izbora kojima je završilo šesnaestogodišnje razdoblje vladavine Viktora Orbána.
Kad smo dogovarali termin za putovanje nismo ništa znali o održavanju izbora tako da smo se potpuno neplanski uključili u nova događanja naroda, koji se veselio, neki su sigurno i tugovali, ali na dostojanstven način – mora se priznati! Blago rečeno, vrlo je promjenjiva bila politika najdugovječnijeg mađarskog premijera, osobito na planu vanjske suradnje. U početku možda i shvatljiva, no u konačnici neprihvatljiva vodećim političkim strukturama Europske unije u Bruxellesu, iako ne ni samo njima. Igrao je Orbán taktički, toplo-hladno, manje bi surađivao s Unijom, a više s Rusijom, Kinom ili Sjedinjenim Državama, pa je ostavljao zbunjujući, a nekima i otvoreno iritirajući dojam da ni sam ne zna što bi i gdje bi njemu i sunarodnjacima bilo bolje, ili je možda previše znao?! Vidjet ćemo!
Careve kočije (Snimila Renata Šamo)
U toj vanjskopolitičkoj (ne)odlučnosti radosno se približavao Kini, pa je 2024. godine HRT, izvještavajući o europskoj turneji kineskog predsjednika Xi Jinpinga koja je okončana upravo u Budimpešti, isticao da su dvije zemlje podigle suradnju na razinu "sveobuhvatnog strateškog partnerstva". Otprilike je istovremeno Forbes Hrvatska pisao kako Kina prodire u Europsku uniju preko Mađarske s obzirom na podatak da je samo 2023. godine 44,1 posto kineskih investicija u EU-u završilo u Mađarskoj, dodatno potvrđujući tezu o "zlatnom dobu" njihovih bilateralnih odnosa. Geopolitika News je iznio podatak o potajnoj posudbi milijardu eura od triju kineskih banaka na rok od tri godine, što je u proljeće 2024. godine predstavljalo najveći zajam koji je Budimpešta ikad podigla. Kad već spominjem kineske banke, prije nekoliko sam se godina iznenadila vidjevši da je u središtu Budimpešte, kao njezina prva komercijalno-financijska institucija za srednju i južnu Europu, otvorena podružnica najstarije Kineske banke još 2003. godine, u velebnoj palači na Trgu Józsefa Nádora, nekoć palatina Mađarske. Internetskom se pretragom dolazi do sve zanimljivijih podataka o mađarsko-kineskoj povezanosti, dodatno očitoj u Orbánovoj izjavi o privrženosti Mađarske načelu jedne Kine. Na svojoj godišnjoj međunarodnoj tiskovnoj konferenciji u siječnju sad već bivši mađarski premijer lukavo je istaknuo da Kinu treba promatrati kao priliku, a nikako prijetnju. U kojem će se smjeru kretati nova mađarska vlada spram Narodne Republike Kine doznat ćemo vjerojatno uskoro.
Čovjek koji kleči (Snimila Renata Šamo)
Nisam se, stoga, iznenadila kad sam, informirajući se o izložbama koje bi vrijedilo obići sredinom travnja, otkrila da se u prizemlju Muzeja likovnih (lijepih) umjetnosti održava izložba "Civilizacija dinastija Qin i Han – vojnici od terakote prvog kineskog cara". Otvorena je 28. studenog prošle i trajat će do 14. lipnja ove godine (prema početnoj informaciji do 25. svibnja, znači, produžili su je zbog velikog zanimanja javnosti).
U pitanju je najveći muzej koji čuva umjetnine u Mađarskoj, jer u fundusu broji tisuće djela od prapovijesti do suvremenosti, pa vam nije jednostavno odabrati želite li prije vidjeti egipatsku ili klasičnu zbirku, platna starih majstora ili skulpture, grafike i crteže, možda zbirku starih mađarskih umjetnika. Muzejska se zgrada, građena između 1900. i 1906. godine, nalazi na najvećem Trgu heroja, kojim dominira polukružni Milenijski spomenik podignut u čast obilježavanja 1000. obljetnice mađarskog doseljavanja u Panonsku nizinu. Poput sličnih europskih muzeja s prijelaza XIX. u XX. stoljeće, razotkriva arhitektonsku eklektiku, krase ga elementi jonskog i dorskog, romaničkog, renesansnog i baroknog stila, pa nastavnici dovode učenike i studente da bi im pokazali kako prepoznati stilove koji (više) nisu zastupljeni u Mađarskoj. Naravno, zgrada je podvrgavana daljnjim preinakama tako da je u sadašnjem izdanju, nakon tri desetljeća, otvorena 2018. godine.
Svakako vam preporučujem obilazak, tim više što se Muzej nalazi na kraju najelegantnije i najluksuznije avenije u Budimpešti, Andrassy avenije, uzduž koje možete ležerno prošetati ili se ukrcati na metro u trgovačkoj zoni koji će vas linijom 1 dovesti onamo. Riječ je, inače, o jedinstvenoj (žutoj) liniji, tek 4,5 km dugoj, koju je 1896. godine osobno otvorio Franjo Josip I. kao najstariji električni podzemni željeznički sustav na europskom kontinentu, a danas je savršena lokacija za snimanje filmova i reklamnih kampanja zbog nostalgičnih starinskih stanica sa zidovima obloženim bijelim i smeđim pločicama iz čuvene tvornice porculana Zsolnay.
Detalj iz gradskog parka (Snimila Renata Šamo)
Izlaskom iz metroa naći ćete se u neposrednoj blizini Muzeja, s lijeve strane nadomak lijepo uređenog Glavnog parka, a čim uđete u park, prvo ugledate repliku dvorca neustrašivog Janka (Ivana) Hunjadija (upravo se tih dana u nas prikazivala dramska serija o njemu). Premda je kičasta, privlači vas bajkovitom arhitekturom u kojoj se stapaju četiri stila. No, kineska izložba – malo se udaljih od glavne teme!
Izložba prikazuje razdoblje prvog kineskog cara, između 8. st. prije Krista i 3. stoljeća, ukazujući na ulogu ritualnih predmeta i simbola. Posjetitelj pritom upoznaje glavne značajke svakodnevnog života, organizaciju njegove vojske, oružje kojim se koristila, te individualno modelirane vojnike. Qin Shi Huangdi uporno je nastojao odgonetnuti tajnu vječnosti, pa su se u njegovoj velebnoj grobnici našli predmeti nevjerojatne ljepote, uključujući kočije koje su mu trebale služiti u zagrobnom životu, a njihova je replika dio budimpeštanske izložbe.
Opsjednut strahom od smrti i željom za besmrtnošću, redovito je posjećivao alkemičare, štoviše, tragao je za "otocima besmrtnih" nadajući se da će na njima pronaći ljekovite trave i biljke koje će mu osigurati vječni život. No, ironijom sudbine umro je rano, navodno je neki od njegovih eliksira sadržavao živu. Povijest ga pamti kao prvog kineskog cara koji je stupio na prijestolje u dobi od trinaest godina i upravljao jednim od sedam zaraćenih područja, a osvajanjima je u nekoliko godina postao vladarom prvog ujedinjenog kineskog carstva.
Spiralni zmaj (Snimila Renata Šamo)
Ubrzo je po dolasku na vlast ukinuo stari feudalni sustav, zasnovan na nasljeđivanju, pa je najbliže suradnike birao prema sposobnostima i postignućima. Osim uvođenja političkih reformi, usmjerenih na potpunu centralizaciju vlasti i visoku razinu birokracije, zanimale su ga društvene i gospodarske promjene da bi unaprijedio prometnu i trgovinsku infrastrukturu. Izgradio je mrežu putova i kanala, tvrđave podignute za obranu od barbarskih upada sa sjevera povezao je u (prvi) Veliki zid. Imao je apsolutnu vlast, a vodila ga je kineska filozofija klasičnog legalizma prema kojoj je ljudska priroda u svojoj biti sebična i zla, pa su ljudi manje skloni činiti dobro, stoga ih je nužno nadzirati, zastrašivati i kažnjavati. Sve je druge filozofije zabranio te naredio da im se tekstovi spale. Nakon smrti, 210. prije Krista, pokopan je u kompleks na 56 km² površine (dotad neviđeno, a od 1987. godine na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine), podzemno carstvo iz kojeg bi rigidno vladao i nakon smrti, sa svim (ne)mogućim resursima. Više od 33 godine podizalo ga je stotine tisuća graditelja. Njegovi su podanici, međutim, platili previsoku cijenu, jer su posvuda uokolo pronađeni ljudski ostatci, a u povijesnim dokumentima čak piše da je tisuće majstora poubijano ili živo zakopano kako bi se tajna o grobnici zauvijek sačuvala. U mauzoleju tog rasipnog,,kozmičkog vladara" brojne su grobnice. Središnji dio kompleksa nije iskapan, no arheolozi su u posljednjih pedesetak godina istražili mnoge grobnica. Među njima je najpoznatija ona u kojoj vojnici od terakote čuvaju grob prvog cara. Premda je njegova smrt označila kraj (najkraće) dinastije Qin i zbog nesposobnosti sina mu Huhaija, tijekom njihova petnaestogodišnjeg vladanja određene su glavne smjernice (približne granice i osnovni sustav uprave) kojih će se sve sljedeće dinastije nastojati pridržavati.
Carev odlazak u zagrobni život (Snimila Renata Šamo)
Dolaskom dinastije Han, druge velike dinastije u carskoj Kini, umanjena je važnost prvog kineskog cara, administrativni sustav s plaćenim službenicima je stabiliziran, a učenje prethodno zabranjenog Konfucija koji je isticao umjerenost, vrlinu i poštovanje roditelja uživalo je autoritet državne religije, no izgubilo je prvotni nereligiozni smisao. Ta je dinastija uspješno vladala više od 400 godina, s kraćim prekidom, pa se njihovo razdoblje dijeli na zapadno-hansko (prije Wang Manga iz dinastije Xin) i istočno-hansko (poslije njega). U njihovo doba društveno-političke i gospodarske stabilnosti procvala je kultura, prije snažno potiskivana, intenzivno su se bilježila zbivanja, glazba i ritualni ples su njegovani u hramovima, ali i na privatnim druženjima, a postojao je također određeni oblik drame u kojoj su se veličala djela slavnih ratnika. Uživalo se u poeziji, pisali su se praktični tekstovi o medicini, ali i filozofski traktati. U tom je razdoblju došlo do otkrića papira, a budizam je iz Indije došao u Kinu. Ukratko, njihova su postignuća u kulturi, znanosti i tehnologiji postala mjerilo uspjeha svakoj sljedećoj dinastiji. Na budimpeštanskoj izložbi predstavljen je jedan od najvažnijih arheoloških lokaliteta iz zapadno-hanskog razdoblja, Mauzolej Yang Ling (sredina 2. st. pr. Kr.). Artefakti iz grobnice 6. cara imenom Jing pripovijedaju priču o zapadnim osvajačima i carskoj ulozi u ranoj trgovini na Putu svile, ali ujedno daju uvid u svakodnevicu, prikazujući novac, mjerni sustav i gospodarske aktivnosti.
U Budimpešti je, inače, izloženo više od 150 artefakata, a među njima su nesumnjivo svima najprivlačniji originalni primjerci vojnika od terakote u prirodnoj veličini, deset ih je doputovalo iz Kine. Slučajno su ih otkrili poljodjelci 29. ožujka 1974. godine dok su radili na zdencu. To je otkriće bilo toliko neočekivano da su ih počeli smatrati 8. svjetskim čudom. Svi izloženi predmeti potječu iz devet kulturnih institucija u Shaanxiju, provinciji koja uključuje bivšu carsku prijestolnicu. Osim svjetski poznatih vojnika od terakote, čuvara vječnosti prvog kineskog cara, ostali su brončani, keramički, zlatni i predmeti od žada, ilustrirajući tisuću godina tajnovite kineske povijesti.
Jedna od 20 brončanih divljih gusaka pronađenih u grobu (Snimila Renata Šamo)
Postav izložbe jasno odražava vizualnu i tehničku sofisticiranost kineskih i mađarskih stručnjaka iza kojih su sigurno godine ozbiljnih priprema i suradnje, a neuobičajeno dugo šestomjesečno trajanje izložbe posjetiteljima omogućuje temeljitiju analizu artefakata. Prema riječima, što ih je na ceremoniji otvorenja izgovorio ravnatelj Muzeja lijepih umjetnosti Laszlo Baan, izložba je također važna sve brojnijoj kineskoj zajednici u Mađarskoj. Tom je prigodom mađarski predsjednik Tamás Sulyok istaknuo da su se posljednjih desetljeća razvili čvrsti i plodonosni odnosi između Mađarske i Kine na kulturnom, gospodarskom, znanstvenom, inovacijskom i diplomatskom polju, nazvavši izložbu "simbolom uzajamnog poštovanja i čvrstine naše suradnje". Štoviše, izložbom se ukazuje na kontinuirano mađarsko zanimanje za azijsku kulturu i čvrste veze s Kinom. Odličan primjer kulturne diplomacije na djelu, rekla bih! Nisam sigurna je li soft diplomacija tek meka diplomacija u današnjem geopolitičkom okruženju! Mogli bismo i mi u Hrvatskoj za sebe izvući korisne zaključke iz navedenog primjera!
Muzej lijepih umjetnosti (Snimila Renata Šamo)
Od početka se očekuje da će izložba "Civilizacija dinastija Qin i Han – vojnici od terakote prvog kineskog cara" biti jedna od triju najposjećenijih u povijesti Muzeja likovnih umjetnosti, s nekoliko stotina tisuća posjetitelja iz zemlje i svijeta. Obistine li se njihova predviđanja, a vjerojatno hoće, rekordu su pridonijeli i pulski studenti sa svojim profesorima!