Oni koji duže vremena prate rad Tamare Obrovac mogu u pojedinim segmentima predvidjeti u kojem će se smjeru kretati njena karijera, no ipak Tamara je Tamara zato što je većinom nepredvidljiva, zato što je kod nje u većini slučajeva teško znati što se krije uza idućeg ugla na tom putu.

Dokaz za to je i preksinoćni koncert »Apoxyomenos recomposed« u Istarskom narodnom kazalištu jer s jedne strane on je tradicionalan, znate već da Tamaru i njene prijatelje možete očekivati na ovoj pozornici za svako Valentinovo, no ne možete uvijek znati što će ona točno napraviti, npr. kojem će se žanru prikloniti i nakloniti, osim da će biti vezano uz jazz, što je dosta širok manevarski prostor, ili kojim će jezikom progovoriti odnosno zapjevati. Recimo, starogrčkim? Zašto ne? Kao što je sama rekla dok ju je za klavirom pratio odlični Stefano Battaglia, važna je melodija riječi, a dok koncert ne počne u pozadini je tekst Lade Kaštelan koji objašnjava što se ovdje sprema.

Tuga, sudbina i radost

Nije prvi put da slušamo grčki na pozornici INK-a, no ovaj put te su riječi pojačane glazbom, a atmosferu pojačava Tamarin glas i odavno uspostavljena prisnost. Ovdje ona može biti što želi, može eksperimentirati i može pokazati da se mijenja. Može diskretno, onako elegantna, skrenuti pažnju na svoju baršunastu haljinu.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Mogao je, kako je sama rekla, preksinoć na pozornici biti kvartet, ali, na koncu, odlučili su se samo za glas i klavir i pjesme vezane uz balet »Apoksiomen« koje su preksinoć premijerno izvedene u Puli, a koje je skladala Tamara. Od pjesama koje na engleskom nose nazive kao što su »Tuga« ili »Sudbina« do »Radosti« (ne, ne ONE Radosti) i tekstova na temu ispovijedi i pobune, Tamara u pjesmama mijenja raspoloženje i prilagođava se i to joj ne djeluje teško.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Balet »Apoksiomen« Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu izveden je 2017. godine, a dio toga Obrovac i Battaglia pretpremijerno su predstavili krajem listopada prošle godine u Grazu. Skladbe su dobile konačnu formu tijekom zajedničkog rada u Sieni na Accademia musicale Chigiana tijekom 2022. i 2023. godine, kada su i snimljene. Tekstovi pjesama koje smo čuli bazirani su na fragmentima stihova iz Euripidovih »Trojanki«, a te stihove je za baletnu predstavu izabrala Kaštelan kao dramaturginja. Radi se o antiratnoj drami koja opisuje tragične sudbine žena po završetku Trojanskog rata, a kako je objašnjeno u najavi, umjetnička vizija projekta počiva na Apoksiomenu, brončanom kipu mladoga atleta koji je nakon 2000 godina pronađen pod morem pored Malog Lošinja, kao artefaktu iščezle civilizacije, simbolu potonulog svijeta, izumrlog jezika, brodoloma, te metafizici mora kao grobnice, ali istovremeno i izvora i nastavka života.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Nekima je ta priča preksinoć sigurno bila važna, nekima nije, no Tamara si nije dala popusta, neovisno o tome koliko ju je netko razumio ili nije, jer vjerojatno su njenu energiju osjetili svi, barem ako je suditi po reakcijama na kraju koncerta.

- Do sada sam kantala na jezicima i dijalektima na kojima me malo ki kapija, a sad me nidan ne kapi, našalila se Tamara koja je uvijek spremna za šalu na vlastiti račun. »Napravili smo izrazito komercijalan, radiofoničan projekt, za TikTok«, dodala je.

Tugaljiva i dobra vibra

Tako je cijela priča izjednačena između ponešto tugaljivih emocija i Tamarinih dobrih vibracija, između sadržaja i forme, između očekivanog i neočekivanog. Ono što je drugačije ne mora biti strano i daleko, pa ako se ne može uvijek razumjeti, može se osjetiti, može se doživjeti.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

»Apoxyomenos recomposed« jest nešto drugačije od onog što je Tamara do sada ovdje predstavljala, baš kao što će to biti njen idući projekt, za godinu dana, iako bi je bilo lijepo jednom opet vidjeti sa starim društvom, u širem sastavu, čisto da se prisjetimo.

Duboka simbolika

Tekstovi pjesama bazirani su na fragmentima stihova iz Euripidovih »Trojanki«, a te stihove je za baletnu predstavu izabrala Kaštelan kao dramaturginja. Radi se o antiratnoj drami koja opisuje tragične sudbine žena po završetku Trojanskog rata, a kako je objašnjeno u najavi, umjetnička vizija projekta počiva na Apoksiomenu, brončanom kipu mladoga atleta koji je nakon 2000 godina pronađen pod morem pored Malog Lošinja, kao artefaktu iščezle civilizacije, simbolu potonulog svijeta, izumrlog jezika, brodoloma, te metafizici mora kao grobnice, ali istovremeno i izvora i nastavka života.

Povezane vijesti

• Event industrija od hrvatske Vlade i Stožera traži hitan plan otvaranja: Na izdisaju smo - zabranjen nam je rad već godinu dana, A VLADA NAM NIJE DALA NI KUNU
• Korak prema povratku u normalu: USKORO PONOVNO NA VELIKE KONCERTE?
• HKD na Sušaku proslavio Dan žena koncertom Tamare Obrovac i njenog kvarteta