LILIHIP SLAVE 45.

Paul i Romeo Bilandžić: Entuzijazam nas nije napustio, osjećamo se kao da imamo 15 godina!

| Autor: Tea Tidić
(Snimila Tea Tidić)

(Snimila Tea Tidić)


"Lilihip smo osnovali jako mladi i ove godine slavimo 45 godina od osnivanja. I dalje se osjećamo kao da imamo 15 godina, entuzijazam nas nije napustio, imamo pozitivnu energiju i okruženi smo takvim ljudima. I tako će biti dokle god ide! Zajedno imamo više od sto godina - ali moramo istaknuti vrlo važnu stvar: mi smo oduvijek živjeli za glazbu, a tko očekuje da će od glazbe zaraditi velike novce i zidati velike kuće, vjerojatno su u velikoj zabludi pojedinaca koji su u tome uspjeli. No, velika većina svira i vole to raditi jer se tome vesele", rekli su braća Paul i Romeo Bilandžić, spiritus movens i okosnica dugovječnog pulskog sastava Lilihip.

Oboje su pohađali pulsku glazbenu školu, gdje je Paul pohađao smjer klavir i harmonika, a Romeo udaraljke – a napomenuo je da mu je profesorica bila Marija Hauser.

- Prilično smo samouvjereni, ali volimo čuti konstruktivnu kritiku, i uvijek se trudimo biti bolji. Uvijek smo imali svoj prepoznatljivi imidž, i drago nam je kad ljudi to prepoznaju – a često nam se događa da nas ljudi sretnu u gradu i komentiraju što smo odjenuli primjerice u nekoj emisiji na televiziji gdje smo gostovali. Nekima se možda naš imidž čini staromodan, ali to je naš stil i mi se toga držimo, kaže Paul.

(Arhiva Glasa Istre)(Arhiva Glasa Istre)

Sve krenulo u kavani "Jadran"

Zanimljivo je da je Romeo poučavao Dušana Kranjca, bubnjara planetarno poznatih 2 Cellos, kad je on imao svega šest godina. "Njegov uspjeh kao da je moj! Svaka mu čast!", kaže Romeo.

Obljetnica od četiri i pol desetljeća je poprilično impresivan staž za ikoji bend, stoga nas je zanimalo – kako je sve uopće krenulo?

- Sjedili smo u kavani Jadran na Giardinima i smišljali kako da nazovemo bend, i baš u tom trenutku je prošla neka djevojčica s lilihipom (lizaljkom). I to je bilo to!, kaže Paul, koji se prisjetio svojih glazbenih početaka:

- Snimio sam s Atomskim skloništem albume "Infarkt" i "U vremenu horoskopa", i tijekom rada s Atomcima i Boškom Obradovićem jako sam puno naučio, i stekao neprocjenjivo iskustvo, kako u studiju tako i na koncertima. S druge strane, moj brat nije nigdje svirao, pa smo odlučili napraviti nekoliko pjesama - Igor Albanese napravio nam je odlične tekstove, i tako su nastale naše prve pjesme – "Školski kolega", "Luda Rita", "Pula sniva"… Tako je krenulo, i odlučili smo napraviti deset pjesama, a za sve je tekstove napisao Igor Albanese.

Bila je to 1979. godina, i tada smo svirali nešto drukčiji stil glazbe nego danas. Snimili smo pjesme, i poslali ih u diskografske kuće u Zagreb, Sarajevo i Beograd. Vrlo brzo su nam se javili iz beogradske diskografske kuće RTB i ponudili su nam ugovor i da snimimo ploču. Producent je bio Slobodan Marković, i otišli smo avionom u Beograd, ukrcali smo sve instrumente, uključujući i ogromni hammond koji smo "preko veze" smjestili u avion, i tamo smo imali deset dana snimanja u studiju 5. Baš kad smo bili u studiju, odmah pored nas su snimali Vatreni poljubac i Riblja čorba, kaže Paul.

(Arhiva Glasa Istre)Lilihip u Štinjanu prošle godine (Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)

Predgrupa Iron Maidenima

Snimili su album, vratili se u Pulu, te je uskoro objavljen LP "Obavezan smjer" u izdanju RTB-a.

- Vratili smo se u Pulu, i sreo sam Boška Obradovića, koji mi je rekao: "Za doći do LP-a trebaju godine rada!". Ali stvarno smo poslali pjesme i to je to, bez ikakve veze. U svemu što radiš trebaš imati sreće. Naravno, treba biti uporan, ali bez doze sreće, teško da će se neke stvari dogoditi, kažu Paul i Romeo.

Cijela naklada albuma "Obavezan smjer" je rasprodana, te se danas taj album među kolekcionarima smatra raritetom.

- U to vrijeme jako nam je pomoglo Atomsko sklonište, koji su bili dobro znani diljem Jugoslavije te su pronijeli dobar glas o Puli. I gdje god bi došli na intervju, uvijek bi nas najavljivali kao "još jedan band iz Pule" i "bivši član Atomskog skloništa osnovao je svoju grupu". U to vrijeme glazbenici su itekako trebali znati svirati, jer je konkurencija bila ogromna, tako da sama činjenica da se sve to odvilo u tako kratko vrijeme je vrlo značajna.

Nedugo nakon što je objavljen naš prvi album, zvali su nas iz Beograda da nastupimo kao predgrupa planetarno slavnim Iron Maidenima - kad smo došli na hipodrom, bio je to nevjerojatan osjećaj - nas troje na ogromnoj pozornici, i sviramo pred 60.000 ljudi! Tek što smo odsvirali prvu pjesmu, dobili smo nevjerojatan feedback od publike, bilo nam je genijalno, prisjećaju se Paul i Romeo.

Od samih početaka njegovali su prepoznatljiv scenski stil, koji je zapravo i njihov svakodnevni stil odijevanja. Danas je vrlo jednostavno naručiti bilo koji odjevni predmet iz bilo kojeg dijela svijeta, no kako je to funkcioniralo početkom osamdesetih?

- Pa kao i svi - oblačili smo se u Trstu! Kad bi krenuli, obukli bi se u staru, poderanu odjeću, tamo bi kupili novu, presvukli se i vratili se kući u novoj odjeći. Kad bi nas u našoj "bubi" zaustavili na granici i pitali imamo li štogod za prijaviti – uvijek bi rekli da nemamo ništa. A na nama novi kožnjaci, baš se osjetio intenzivan miris nove kožne jakne! Carinici su se smijali, ali uvijek bi nas pustili, kažu Paul i Romeo, koji dodaju da su često znali i sami prepravljati odjeću, a glavni "šnajder" im je bio Bata kožar koji je radio na pulskoj tržnici.

(Foto Tea Tidić)Grupa Lilihip u Ljubljani 1983. godine (Foto Tea Tidić)

Bambino in cappello i Outlook

Sve je krenulo punom parom, u tri godine su Lilihip snimili tri albuma, nastupali su diljem regije, no Igor Albanese je zbog poslovnih razloga otišao iz benda. Nakon njega je kratko u grupi bio basist Maurizio DiCapua, koji je snimio četiri pjesme i s kojim su odsvirali koncert 19. lipnja 1982. u pulskoj Areni, nakon čega se grupi pridružio basist Danilo Dragosavac, s kojim su snimili albume "A lutke sad su skupe" i "Lilihip", gdje je glavni tekstopisac bio Daniel Načinović.

Prisjetio se Romeo i zanimljive zgode s festivala Outlook u Štinjanu:

- Došao sam na ulaz i predstavio se čuvaru kao "bambino in cappello", i tražio sam šefa. I za ne povjerovati – čuvar zove šefa, i ja direkt unutra i u ured organizatora. Kad me vidio, rekao mi je: "You are very funny and very lucky". A tamo je bio i jedan slavni DJ, zvijezda večeri, koji me zagrlio i rekao da sam njegov prijatelj, makar se nikad nismo vidjeli. I zamolio sam da puste našu pjesmu na razglasu - i kaže taj DJ - dođi u 1 ujutro, pustit ću ti pjesmu. Bila je to pjesma "Farabutto", i nevjerojatan osjećaj je bio kad je taj DJ to pustio s onog impresivnog razglasa na Outlooku. Kao što smo već rekli - važno je u životu biti uporan, a i imati sreće, kaže Romeo.

Za one koji ne znaju, "Bambino in cappello" je naslov jedne pjesme Lilihipa.

- Prije desetak godina promijenili smo stil, i odlučili smo pjevati pjesme na talijanskom jeziku, i snimili smo pjesmu "Bambino in cappello". Gostovali smo u Zagrebu u emisiji Vesne Kljajić "Pečat vremena", a tema emisije je bila "Ima li treća pravo na ljubav". Tako smo napravili prigodnu pjesmu za tu emisiju, gdje na naš način progovaramo o toj temi. Kad smo izveli pjesmu, u eter su počeli zvati brojni gledatelji, nevjerojatan interes je izazvala ta pjesma. Dobili smo i negativan komentar da kakva je to ružna pjesma, zbog teksta "Dođi dođi curice, kod svoga čike…", na što sam odgovorio: "Imitirao sam glas starog čovjeka, namjerno sam zvučao promuknuto. Pa kako bi stariji čovjek trebao zvati svoju partnericu ili ljubavnicu koja ima 70 godina? Neću valjda reći ‘stara kanto’ ili ne znam šta! To ja, kao čovjek u godinama, svoju partnericu zovem curicom, i smatram da i treća dob ima pravo na ljubav, jer svi imaju pravo na ljubav", kaže Romeo.

- Nakon toga snimili smo pjesmu "Farabutti", koja je dospjela i na američku top ljestvicu. I to je bilo to - odlučili smo nastaviti snimati pjesme na talijanskom jeziku, rekao je Paul.

Puno je dogodovština u ovih 45 godina grupe Lilihip, pa su se tako braća Bilandžić prisjetili kako su, za gostovanja u jednoj televizijskoj emisiji, Hanki Paldum donijeli "Bajadere" jer su znali da obožava tu slasticu.

- U jednoj TV emisiji gošća je bila pjevačica Paula Jusić, i trebala je pjevati jednu ljubavnu baladu. Rekao sam joj da je moj brat diplomirao balet u Boljšoj teatru, i bi li mogao da zapleše dok ona izvodi pjesmu. Ona je oduševljeno pristala, no definitivno nije očekivala Romeovu koreografiju i imidž. Ekipa iza kamera umirala je od smijeha!, kaže Paul.

(Foto Tea Tidić)Na snimanju albuma u studiju Tivoli u Ljubljani 1983. godine (Foto Tone Stojko)

Himna posvećena kralju životinja

Nepokolebljivog vedrog duha i puni energije, Lilihip nam najavljuju nove kreativne projekte:

- Upravo završavamo novu pjesmu, a riječ je o himni posvećenoj lavu, kralju životinja, naslovljenoj "Am, am, am, leone". Tekst je napisao Romeo, a ja sam autor glazbe. Jedna varijanta pjesme, namijenjena za talijansku filmsku industriju, snimljena je u MAST Records studiju pod ravnanjem Tončija Ante Bošnjaka, a druga verzija, koju ćemo izvoditi na koncertima, je snimljena u Studiju Partyzan gdje je ton majstor bio Dean Pavletić Tone. Ideju za ovu pjesmu dobili smo u zoološkom vrtu, a i imamo mačka koji jako nalikuje na lava - možda se i on pojavi u spotu, kaže Paul.

Iako pjevaju i na talijanskom jeziku, braća Bilandžić kažu da ne znaju baš dobro talijanski - pa im u pisanju pjesama pomaže prevoditeljica Nirvana Sfarini.

I za kraj - poruka za čitatelje Glasa Istre?

- Slušajte naše pjesme, ljekovite su i sigurno ćete se nasmijati, tako da tko ih sluša - živjet će duže!, poručuju Lilihip.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater