Goran Karan (Snimio Vedran Karuza / Novi list)
Jedan od najpoznatijih domaćih pjevača, Goran Karan, nastupit će u subotu navečer na pulskom Kaštelu s početkom u 21 sat, kada market Grga daruje građanima Pule i gostima besplatan koncert.
- Zajedno sa svojim Vagabundo bendom izvest ću neke od svojih najpoznatijih stvari, spremni smo, željni i u formi. Dakako, koncert uvijek prilagodimo okolnostima, vremenu, publici tako da ćemo na licu mjesta vidjeti što ćemo točno izvesti. Sve ovisi o mjestu, vremenu, okolnostima. Previše planirati i pretvoriti sve u projektirani plan nije baš uvijek dobro za žive ljude, no, kada krene koncert, svojim »antenama« osjetim kakva je publika i koji će im repertoar najviše odgovarati. Koncerti budu i svojevrsno obnavljanje uspomena, ali, treba uvijek napraviti jednu novu, lipu uspomenu, napraviti najbolje što je najbolje moguće. U ovo doba digitalnog sveprisustva treba biti zahvalan što imaš publiku koja dolazi da bi te čula i vidjela, pa zato uvijek dajem sve od sebe, veli Karan koji je zbilja imao vrlo intenzivan tempo proteklih dana, a između ostalog, proteklog je tjedna nastupio u Labinu kod Špine.
Na upit kako uvijek uspijeva biti sjajno pripremljen, odgovara da uvijek krene dan ranije ili taj dan negdje do doba ručka, onda ide malo prileći pa je odmoran i dobre volje za nastup. Naravno da treba paziti i na odmor, na prehranu.
- Ozbiljno shvaćam ljude koji dolaze na moje koncerte, oni su mi najbolji prijatelji u tom mjestu, zbog njih živim taj lijepi život i radim ono što volim, kada volim i s kim volim. Što se tiče izričaja, ovaj dalmatinski štih sam dobio kao svojevrsnu štafetu u ruke od talentiranijih, šarmantnijih, boljih i lipših od mene. Još od Borisa Dvornika, Miše Kovača, preko Vice Vukova, Ivčića, Olivera Dragojevića i danas, Gibonnija, Graše, Bana i Belana riči na dalmatinskoj ikavici najčešće kod publike probude emocionalne uspomene, pa se tako pretvaraju u soundtrack ljubavi onih koji su se poljubili uz njih, kaže Goran Karan.
- Svirao sam na velikom broju mjesta, dosta sam bio po svijetu, bilo je toliko posebnih, a posve različitih nastupa. Divno putovanje. Sve što imam "posudio" sam, dobio na korištenje talent, tijelo, glas, od roditelja, prirode, a uspjeh u životu mi srećom nije došao prerano. Surađivao sam sa sjajnim umjetnicima, od Runjića, Tutića, Dujmića, Dedića, Ninčevića, pivao s Oliverom, Kemalom, Doris Dragović… Nedavno sam krenuo s nečim posve novim, solo mjuziklom "Ljubav je fer – Priče iz moje ulice", gdje u svojevrsnoj pjevanoj ispovijesti predstavljam 15 novih pjesama koje su povezane dramskim elementima i osobnim ispovijestima, a sve je to sjajno izrežirao Ivan Leo Lemo, kaže Karan.
On se početkom 80-ih počinje baviti glazbom u sastavima Epicentar, Zippo, Deveti krug, Big Blue i Crna udovica. Početkom 1997. godine započinje solo karijeru, a već 1998. osvaja Zadar-fest s pjesmom "Kazna mi je što te ljubim". Godine 1999. objavljuje svoj prvi samostalni album "Kao da te ne volim", koji je rezultat suradnje sa Zdenkom Runjićem. Ploča je bila najprodavanija te godine u Hrvatskoj i postala je platinasta. Iste godine pobjeđuje na Melodijama hrvatskog Jadrana s Runjićevom pjesmom "Prozor kraj đardin". Na "Dori 2000." s pjesmom "Kad zaspu anđeli" Goran Karan osvaja prvo mjesto i na natjecanju "Eurosong" za pjesmu Eurovizije u Stockholmu predstavlja Hrvatsku gdje osvaja deveto mjesto. Od tada se niz sjajnih pjesama nastavlja, Porini, albumi, musical "Naša bila štorija"... sve što će oni koji dođu na Kaštel imati prilike čuti.
- Samo ponesite srce, ostalo će učiniti pjesma, zaključuje Karan.