Donny McCaslin Quartet 13. svibnja otvorit će peti Backstage Live Pula Festival u Istarskom narodnom kazalištu, a dva dana prije nastupit će u zagrebačkom Kazalištu Kerempuh, u sklopu 14. Jazzg festivala. Ulaznice za pulski koncert, koji će biti održan u velikoj dvorani "Pietro Ciscutti", imat će cijenu od devet do 15 eura.

Američki jazz saksofonist Donny McCaslin najpoznatiji je kao saksofonist na posljednjem albumu Davida Bowieja "Blackstar". U Pulu i Zagreb dolazi u probranom društvu - na pozornici će mu se pridružiti Jason Lindner na klavijaturama, Jonathan Maron na basu i Zach Danziger na bubnjevima.

Uz McCaslina, Bowiejevom "Blackstaru" svojom je virtuoznošću značajno doprinio i Jason Lindner na klavijaturama. Zanimljivo je i to da je Lindner svirao i s Oliverom Dragojevićem u Carnegie Hallu.

McCaslin je prvi put publiku u Puli oduševio sa svojim triom u kojem su bili basist Scott Colley i bubnjar Antonio Sanchez, a mnogima je u lijepom sjećanju ostao i koncert iz 2021., kada je slavni saksofonist nastupio s Antonio Sanchez Quartetom u sklopu Backstage Live Pula festivala.

Počeo je svirati s 12 godina, a kao tinejdžer nastupao je u bendu svog oca vibrafonista u Santa Cruzu. Do srednje škole pojavio se više puta na Monterey Jazz Festivalu. Nakon što je pohađao Berklee College of Music uz punu stipendiju, postao je traženi svirač u New Yorku. Bowie je vidio kako McCaslin nastupa kao solist za orkestar Marije Schneider i doveo je McCaslinov progresivni jazz kvartet koji je definirao vizionarsku stilsku fuziju albuma "Blackstar".

David Hadju napisao je u The Nationu, "Donny McCaslin bio je David Bowie David Bowieja." Zauzvrat, Bowie je utjecao na McCaslina, koji je spojio alt-rock i jazz na svom prvom albumu s stihovima, "BLOW" iz 2018.

Poznati skladatelj i vođa benda je tijekom karijere osvojio nominacije za Grammyja i objavio desetak albuma. Novi album "I Want More" izlazi 16. lipnja. Jonathan Maron je basist, skladatelj i producent. Objavio je osam albuma među kojima je i "People People Music Music" nominiran za nagradu Grammy.

Zach Danzinger je jedan je od najpopularnijih svirača novog pokreta koji je utjecao na moderno sviranje bubnjeva. Zach je vodio projekte "Bluth" i "Boomish", koji su pioniri futurističke mješavine elektroničke glazbe i zapanjujućeg muziciranja koje zadržava ljudski dodir. Danzinger je također postigao uspjeh radeći glazbu za brojne velike filmove uključujući "Oceanovih 11" i "Oceanovih 12".

McCaslinovo treće najavljeno pojavljivanje u Puli bila je prilika da se s prisjetimo njegovih prethodnih gostovanja u Puli, kao i da ispriča kako je bilo raditi s velikim i nažalost pokojnim Davidom Bowiejem.

- Ovo vam neće biti prvi posjet Puli. Sjećate li se svoja prva dva koncerta ovdje - jedan s Colleyjem i Sanchezom, a drugi s Colleyjem, Sanchezom i Zenonom?

- Pulu posjećujem i volim. Prvi put, trio s Colleyjem i Sanchezom, publika je bila živa i angažirana u svakom trenutku. Sjećam se kako sam se hranio tom energijom dok je večer odmicala. Bilo je ohrabrujuće jer smo imali dug dan putovanja. Također, ljudi koji su priredili nastup bili su topli i gostoljubivi i cijenio sam osjećaj zajedništva koji je bio prisutan posvuda. Trio sa Zenonom, Colleyjem i Sanchezom je također nezaboravan jer je to bila prva europska turneja nakon što je COVID-19 dovoljno popustio da možemo svirati. Prilika za sviranje činila se mnogo značajnijom s obzirom na to da smo svi bili toliko dugo izolirani. Bilo je zadovoljstvo biti tamo.

- Jednom ste nakon osam-devet sati putovanja održali koncert u Puli, očito ste bili umorni, ali nastup je bio savršen. Kako to radite, je li to samo vaša prirodna energija ili je tajna u vašem iskustvu?

- Osjećam da je to kombinacija elemenata; prirodne energije i adrenalina koji dolaze u igru, iskustvo da ste ovo radili mnogo puta, i, što je najvažnije, užitak je biti na pozornici s nekim od najvećih glazbenika na planetu u kreativnom okruženju u kojem se događaju iznenađenja i gdje se istražuje je novi teritorij. To je vrsta situacije za koju se pripremate i živite kao umjetnik improvizator.

- Što donosite ovaj put? Pjesma "Body blow" s novog albuma je brza, intenzivna, dok "Landsdown" pokazuje da ste malo smireniji, iako ste na trenutke nekako nervozni, pogotovo uz one sirene?

- Predstavit ćemo novu glazbu s mog albuma "I Want More" koji stiže sredinom lipnja, a također ćemo se dotaknuti nekih starijih komada, nešto od Bowieja i premijerno predstaviti pregršt novih pjesama.

- Vaš novi album nosi naziv "I want more" - "Hoću još". Možda u tome ima neke poruke, možda ste bez ikakvog posebnog razloga tako nazvali album, ali, zapravo, što bi jedan vrsni glazbenik mogao poželjeti više, u svojoj karijeri, pa i u životu uopće?

- "I Want More" je odraz mog osobnog putovanja. Proživio sam traumatično djetinjstvo i s tim iskustvom dolazi puno tuge, ljutnje, boli i zbunjenosti za koje je potrebno vrijeme da se riješe. U toku sam, ali želim potpuniji život koji nije iskrivljen načinom na koji sam naučio preživjeti kao dijete.

- Svirali ste s mnogim sjajnim glazbenicima, ali postoji li neka vrsta konkurencije između vas i vaših prijatelja kada svirate zajedno, tj. u bendu kao što je vaš novi kvartet?

- Moje iskustvo je da je to kao da smo u razgovoru - poticanje, izazivanje, slušanje i davanje povratne informacije jedni drugima kroz glazbu. Postoje trenuci u kojima tjeramo svakoga da ide više i kopa dublje. Kad čujem da netko svira nešto što je zadivljujuće i nadahnjujuće, to mi pomaže da pokušam postići istu razinu izražaja.

- Zašto ste uopće odlučili svirati saksofon?

- Moj otac je bio jazz glazbenik, a kako su moji roditelji bili razvedeni, viđao sam ga jednom tjedno dok sam odrastao. Taj jedan dan bio je ispunjen pomaganjem da mu namjestim opremu, a zatim sam sjedio na tribini i gledao kako njegova grupa Warmth nastupa cijeli dan. Saksofonist u tom ranom razdoblju, Wesley Braxton, bio je živopisan karakter i karizmatični improvizator. Jednom sam pogledao u zvono njegove sirene i vidio sam opušak koji je tekao u maloj lokvi kondenzacije! Na mene mladog ostavio je dojam. S 12 godina donio sam impulzivnu odluku da počnem svirati instrument, i saksofon je bio izbor.

- Vidio sam vas kako svirate i uvijek ste djelovali vrlo fokusirano, potpuno posvećeni onome što radite. Je li to jedna od osobina koju ste naučili tijekom karijere ili ste uvijek bili toliko predani onome što radite?

- Od početka svog sviranja saksofona bio sam potpuno predan. Gledajući unatrag, sada vidim da je to zato što je prilika za improvizaciju bila način da obradim traumu da nisam imao jezik koji bih izrazio riječima. Osjećaj katarze koju je glazba nudila bio je i ostao melem za moju dušu.

- Je li se ikada tijekom vašeg koncerta dogodilo nešto što vas je uspjelo izbaciti iz kolosijeka?

- Da, i prvo što mi pada na pamet je nastup u Londonu prije otprilike pet godina. Odlično mjesto i kao što smo i najavili, otišao sam do zamračene pozornice i spotaknuo se o monitor, srećom pao na bok. Ustao sam i bol u kuku je bila prilično jaka. Nastavili smo s nastupom, ali nakon toga sam bio jako izranjavan i u bolovima. Zapravo, modrice su trajale tjednima, ali na kraju sam bio sretan što nijedna kost nije slomljena i moj saksofon nije oštećen.

- Dolazi li dobra izvedba jazza iz mozga (uma) ili iz srca?

- Za mene je to vođenje sa strašću i srcem. Mozak je uključen, ali na pozornici nastojim odbaciti unaprijed stvorene ideje i biti što potpunije prisutan u trenutku. Da se prepustim misteriju i komunikaciji koja se može dogoditi između benda i nade da će se nešto neočekivano pojaviti u svakom trenutku.

Bowie nas je poticao da probamo sve što nam u tom trenutku padne na pamet

- Imali ste čast svirati s Davidom Bowiejem na njegovom posljednjem albumu "Blackstar". Recite nam o tome, pretpostavljam da je to bilo vrlo jedinstveno iskustvo?

- Bilo je to transformativno iskustvo. Okruženje koje je postavio u studiju bilo je potpuno povjerenje i sloboda. Za nas je to bio njegov poticaj da probamo sve što nam u tom trenutku padne na pamet. Volio sam svaku minutu.

- Je li postojala razlika između Bowieja kao glazbenika i Bowieja kao privatne osobe?

- Vidio sam ga kao istu osobu - znatiželjnog, usredotočenog, briljantnog, toplog, skromnog i s ubojitim smislom za humor.

- Je li bio svjestan da će mu ovo biti, da tako kažem, posljednja runda?

- Teško je reći. "Blackstar" se može smatrati njegovom oproštajnom porukom kada pogledate tekst i vibru ploče, ali također smo se planirali vratiti u studio u mjesecu kada je "Blackstar" objavljen kako bismo snimili novu glazbu.

Povezane vijesti

• Jazzerski udarci koji vraćaju u život: Stajaće ovacije za fenomenalni Donny McCaslin Quartet
• Inovativni jazz pijanist i skladatelj Fred Hersch: Specijaliziran za solo nastupe koji oduzimaju dah
• Nastupio cijenjeni američki pijanist Fred Hersch: Impresivna vještina uz raznolik repertoar