Njoki ili valjušci od krumpira su najpopularnije i najomiljenije predjelo (primo piatto) u talijanskoj kuhinji. Pretpostavlja se da datiraju iz 16. stoljeća, kada je počeo uvoz krumpira iz Amerike u Europu. U početku su ih nazivali "malfatti" (loše napravljeni) jer su rađeni od krumpira, vode, jaja i brašna, umjesto od badema i kruha. Najzaslužnijima za izum ovog ukusnog jela smatraju se kuhari Sorrentina, grada u blizini Napolija, a njoki kroz povijest, ukusno i slasno pripremljeni, ne oduševljavaju samo talijanske i bjelosvjetske gurmane, već su postali tradicionalna hrana i u istarskoj kuhinji.

U nas se nude kao glavno jelo i nenadmašnog su okusa ako su dobro pripremani prema receptu naših nona. Jer samo se čini da je lako napraviti dobre njoke. Ustvari, to je prava umjetnost za koju je potrebno umijeće, preciznost i odabir kvalitetnih sastojaka uz nekoliko trikova domaćica koje ih ponekad ljubomorno čuvaju. A upravo takve, prave nonine njoke, ukusne do savršenstva, mekane i kremaste od velike količine šuga kušali smo nedavno u konobi-taverni Luciana, u Novoj Vasi, u općini Brtonigla.

Lokal se smjestio u pitoresknom mjestašcu i zgodan je za posjet svima koji putuju za Rijeku ili Pulu ili se vraćaju odatle jer je udaljen od naplatnih kućica Istarskog ipsilona neka tri kilometra, a približno toliko i od vodenog parka Istralandije.

Konoba-taverna Luciana je mali obiteljski obrt koji vode majka i kći, Luciana i Eliza Sinožić, a zet Pavle Blažić je konobar. Sin Cristian Sinožić od ove godine opskrbljuje konobu svojim ekstradjevičanskim maslinovim uljem pa praktički svi članovi ove vrijedne obitelji daju velik doprinos radu i vrhunskoj kvaliteti u pripremi tradicionalnih jela u svom ugostiteljskom objektu. Za svu hranu u ponudi koriste domaće proizvode lokalnih proizvođača, a Luciana uz pomoć drugih članova obitelji priprema još domaći kruh, tjestenine, šalše od pomidora (po 200 kilograma godišnje!), bere gljive i šparoge za pripremu sezonskih jela.

- Našu domaću kuhinju baziramo na namirnicama naših malih lokalnih proizvođača. Pršut nam je iz Šterne, kobasice, meso i kokoši od naših seljaka, sir od jednog malog sirara s juga Istre, a vino od našeg čuvenog vinara Franka Cattunara iz Nove Vasi, nabraja Luciana, glavna kuharica koju smo zatekli u kuhinji gdje je upravo ispekla domaći kruh i nadgledala pećnicu u kojoj se peku svinjske koljenice. Luciana radi gotovo bez predaha, kako se veli, od jutra do mraka, i s nogu nam prepričava rad u konobi koju je otvorila prije 15 godina.

- Prije toga sam godinama radila u ugostiteljstvu u Trstu, ali mi je san bio pokrenuti svoj lokal s domaćom hranom na meniju. I uspjela sam sama, no sada je znatno lakše zahvaljujući podršci moje odrasle djece. Nažalost, pojava covida-19 nas je opet malo unazadila. Broj gostiju se smanjio, a naročito u ovim zimskim mjesecima pa sam virusu doskočila tako što sam u ponudu uvela i marende. Na taj način kompenziram financijski manjak nastao u pandemiji i zimskom periodu. Inače sam vrlo zadovoljna posjetom gostiju od proljeća do jeseni kada smo nezaobilazni strancima, Austrijancima, Nijemcima, Slovencima i Talijanima.

Raduje me i što raste broj domaćih gostiju. Na naše marende navraćaju brojni radnici i poslovni ljudi s čitave Bujštine. Najbrojniji su terenski radnici iz Istarskog vodovoda, Elektre, Digitrona, ali i drugih firmi. Tople marende u pjatima su obilate, bez obzira radi li se o bobićima, gulašu, grahu, čobancu, istarskoj joti, pečenoj piletini s krumpirima. Znam ispeći i po 12 kilograma dnevno. Međutim, najviše ih privlače marende kad nudimo njoke ili svinjske koljenice. A dan njoka je ponedjeljak, dan koljenica je četvrtak. I to već svi naši gosti znaju pa su tih dana u tjednu i najbrojniji u lokalu. Uglavnom kuham dnevno i po 30 kilograma krumpira za pripremu njoka da ih ne uzmanjka ni za marendu, ali ni za dnevnu ponudu. Sada mi sve više gostiju naručuje njoke i telefonom pa ih dolaze preuzeti u konobu, kazuje snalažljiva Luciana.

Naručila sam njoke sa šugom od kokoši pirjanoj u Lucianinoj šalši od pomidora. Pretpostavljam da su i ostali na meniju, oni sa šugom od govedine, divljači, tartufa pa i sa sirevima ili maslom na svoj osobit način ukusni. Najvažnije je da su valjušci od krumpira mekani i vrlo nježni što ovisi o dobrim rukama domaćice i njezinoj spretnosti pripreme tijesta.

Vani je vrlo hladan zimski dan. Bura neumoljivo puše dok gledam iz tople konobe na vrh bijele Učke, gore u daljini. Na kaminu pucketa vatra. Austrijski bračni par je naručio ombolo i kobasice s dinstanim kiselim kupusom. Za drugim stolom sjedi gospođa Dajana iz Umaga koja je navratila na povratku iz Pule na ogromnu porciju njoka. Odlučila se danas za one sa šugom od govedine, kazuje s osmijehom i potvrđuje moje mišljenje o Lucianinim njokima.

- Izvrsni su! Pravi domaći. Podsjete me na djetinjstvo i moju nonu koja ih je radila skoro svaki tjedan. Ponekad naručim telefonom nekoliko porcija i zaletim se iz Umaga po njih. Isplati se, ne samo zbog užitka, nego i financijski, veli nam gospođa Dajana.

Slažem se, teško je riječima opisati ovu savršenu sinergiju okusa i mirisa. Dojmovi su snažniji i emotivniji jer u Lucianinoj rustikalnoj konobi sve podsjeća na prošlost i tradicionalnu, domaću kuhinju. "Provare per credere", probati da bi vjerovali kako je prvi nastali oblik tjestenine - njoki, ostao i najbolji od svih tjestenina.

Konoba Luciana je otvorena svakog dana od 10 do 21 sat. Ostala ukusna jela u ponudi su kajgane s gljivama, s tartufima, sa šparugama i pancetom, razne tjestenine s piletinom, gljivama, šparugama, divljači, tartufima, zatim biftek, biftek s tartufima, s gljivama, miješano meso, Bečki snicl, ramstek, ramstek s gljivama, Fiorentina, meso ispod peke, špageti s morskim plodovima…

Povezane vijesti

• NA BARBANŠTINI: JELA S PRIČOM Ne nude njoke i fuže, jer to imaju svi
• ROČKA KONOPLJA NA ROČKOM PJATU: Pomorsku struku zamijenio kulinarskom i uspješno plovi gastro vodama
• Konoba poli Mićeta, poli Alena ili poli Bepa ČA ĆEŠ NAN DANAS DAT ZA JIST?