NAJNOVIJE



KONOBA PJERO U KREMENJU KOD BUJA

Pjero Jelovac: Najveći broj svojih gostiju poznajem, KAO DA SMO RODBINA

| Autor: Luka JELAVIĆ


Krenuo sam u privatni posao silom prilika. Danas si direktor uspješnog poduzeća, sutra nitko. Trebalo je održati se uspravno. Kupio sam staru kuću ovdje u Kremenju, privlačilo me to mjesto, tu se spajaju ceste sa svih strana. Još dok sam radio sasvim drugi posao mislio sam da tu otvorim neku konobu ako bude „ne daj Bože“…I to je došlo brže nego što sam mislio, prisjeća se Pjero početaka iz 1999. godine

Samo oni koji godinama prolaze kroz Kremenje, naselje blizu Buja, na cesti prema Oprtlju, mogu svjedočiti rastu konobe Pjero koju je koncem 1999. godine otvorio Petar Jelovac i nadjenuo joj ime po kojemu ga svi poznaju. A znaju ga mnogi. Po struci inženjer strojarstva i jedno vrijeme direktor nekada poznate tvornice Metalco dva desetljeća je u ugostiteljskim vodama. I tu pliva sasvim dobro. Ali, nije lako bilo početi u novom svijetu. Moralo se s nečim krenuti, nije bilo lako gledati kako sve pomalo nestaje, a obitelj traži život, traži vođu.

- Nešto se moralo činiti, krenuo sam u privatni posao, silom prilika sam ušao u područje koje nije bilo moje ni znanje ni zvanje. Danas si direktor uspješnog poduzeća, sutra nitko. Trebalo je održati se uspravno. Kupio sam staru kuću ovdje u Kremenju, privlačilo me to mjesto, tu se spajaju ceste sa svih strana. Još dok sam radio sasvim drugi posao mislio sam da tu otvorim neku konobu ako bude „ne daj Bože“…I to je došlo brže nego što sam mislio, prisjeća se Pjero početaka u novom poslu.

Gradio svojim rukama

Na zidu u sadašnjoj prostranoj i lijepo uređenoj konobi je slika male stare kuće na zavoju. Sliku mu je prije dvadeset godina napravio susjed Iko Bilkić.

- Neki će se sjetiti da je ovaj cijeli kompleks od skoro tisuću kvadrata nekada tako izgledao. Kada sam je kupio, kuća je po papirima bila stara 164 godinu, ali bila je mnogo starija. Nakon velikog truda na uređivanju otvorio sam lokal uz samu cestu. Imali smo samo četiri stola, dakle dvanaest mjesta, ognjišće, šank i pretijesnu kuhinju. Na jelovniku pršut, sir, kobasice, ombolo i šugo od kokoši po čemu smo brzo postali poznati. Danas je sjedećih mjesta deset puta više, vraća Pjero film unatrag. Nije se Pjero nikada predavao, zna raditi mnogo poslova, svestran je, nije nimalo nerealno reći da je najveći dio poslova sam napravio. Bio je i bagerist i stolar i varioc i zidar… Jedino se tako moglo mic po mic naprijed. Danas goste dočekuje s ponosom, u lijepoj konobi uređenoj u rustikalnom stilu, s puno detalja.

- Nisam imao drugog izlaza, nisam uzimao ogromne kredite ni pozajmice, radio sam pomalo, koliko se može. Sve više sam ulazio u kuhinju i ugostiteljske vode, imao sam to nekako u sebi, od majke, od starijeg brata koji je nekad radio u tim vodama. Uvijek sam gledao kako se to radi, upijao sam znanje, nisam mislio da ću to znanje morati aktivirati. Ali uvijek sam želio da taj posao bude obiteljski. Zato mi je drago što mi se priključio sin Mate, ugostitelj po struci, odmah nakon što je završio srednju školu. Sada je on duša ove konobe, vodi sve poslove i što je vrlo važno u ovom poslu želi učiti i napredovati, zadovoljan je Pjero dok sjedimo u novom dijelu konobe, nekadašnjem ulaznom dijelu dvorišta.

Crveno meso sa žara

Konoba Pjero u Kremenju godinama je stjecala ugled i goste, bez velike reklame i guranja u medijima. Treba li veće priznanje od činjenice da gosti ciljano dolaze na ručak kod Pjera, pa čak iz Milana ili Zagreba, o Ljubljani da ne govorimo. Dođu, ručaju, odsjede malo i odu. Vraćaju se opet jer znaju što ih tamo čeka, u tome očito uživaju. I dovedu nove goste.

- Uvijek se trudimo napraviti sve najbolje, ali naglasak je na domaćim proizvodima. Istarska kuhinja je temelj naše ponude. Izgradili smo imidž na ponudi crvenog mesa sa žara, posebno fiorentine. Kažu gosti da dolaze i zbog toga. Sve je zaista domaće, od mesa do povrća, domaće je vino i sve ostalo. Sami radimo tjesteninu po staroj recepturi. Imamo svoje ljude koji nas opskrbljuju domaćim proizvodima, a u svemu želimo da se osjeti tradicija, da se osjete stari recepti, to ljudi cijene, dodaje Pjero i nastavlja priču kako je sin Mate, kojega prijatelji zovu Kijo, a tata Kiki, želio staru recepturu pripremanja kiselog kupusa, što je zimi često na jelovniku. Otišao je u Jelovce, u središnju Istru, kod rodbine.

- Da, točno je, otišao sam, objasnio sam što želim, gospođa se složila, naučila me kako se kapuz priprema i od tada radimo na taj način. To se odmah osjeti na tanjuru. Inače, trudimo se imati što više takvih namirnica na jelovniku, da je sve svježe i domaće, domaći pršut je sa sela, kobasice, kupus, nabavljamo omboleto i pripremamo s tartufima, gulaš od divljači. Garantirano sve je domaće, kao i druga jela, počevši od maneštre, gulaša i drugih istarskih jela koje radimo kao nekada, uključuje se Kijo u razgovor i odlazi poslužiti jednog od stalnih gostiju svih ovih dvadesetak godina.

Majstor čripnje

Mnogi gosti koji dolaze u grupama, veća društva, često u konobu kod Pjera dolaze na peku, čripnju. Tu je Pjero, slažu se mnogi, pravi majstor. Napravio ih je zaista mnogo, neke nisu bile kako je želio. Trebalo je učiti. Sada je receptura savladana, peka je uvijek ista, na Pjerov način. Ali, još nešto gosti ističu. Gostoljubivost, bliskost, domaću atmosferu u ugodnom ambijentu.

- Posluga je vrlo važna za gosta, tu je Kiki glavni, on stvara, kreira, jer zna da su tanjur i čovjek presudni u ovakvim objektima. Bio mi je u gostima jedan gospodin, boravio je malo dulje, a pri odlasku mi je rekao kako je zapazio da ni jedan gost nije došao i otišao da se nismo srdačno pozdravili. Kako i ne bismo kad se s najvećim brojem svojih gostiju godinama poznajem, kao da smo rodbina. Gotovo devedeset posto radimo sa stalnim gostima koji nam se uvijek vraćaju i dovedu nove. Želeći da te i druge goste zadržimo duže, na nekoliko dana, prije tri-četiri godine opremili smo sobe, sada završavamo vanjski bazen i natkrivenu terasu. Mi smo po prirodi konoba koja najviše radi zimi, kao i mnoge slične, sada sa sobama i bazenom možemo više imati posla i preko ljeta. Ima posla, ali nema ljudi, nema tko raditi. Mi smo imali i dvanaest zaposlenih, sada samo pet stalnih, vikendom nađemo dodatne radnike da nam pomognu…Šteta je da posao počne padati zbog nedostatka ljudi, razmišlja Pjero.

Konoba Pjero u Kremenju, koja sada ima mjesta i za 120 gostiju, nalazi se u okruženju nekoliko poznatih konoba i restorana u neposrednoj blizini, od Marušića i Momjana do Buja. Ali, tvrdi Pjero, među njima vlada zaista više nego korektan odnos i zdrava konkurencija.

- Gost mora biti zadovoljan i svima nam je stalo da ponovo dođe. Ako gost želi neku uslugu za koju znam da je bolja u nekoj drugoj konobi, ja ga šaljem tamo. Tako radimo svi, razmjenjujemo goste, to je sigurno tako. Da nas je još takvih, bilo bi nam bolje. Tamo gdje pošaljem gosta znam da će biti uslužen kako treba. A, doći će on meni opet. To je lijep primjer odnosa među ugostiteljima ovdje, odlučan je Pjero Jelovac koji je u dva desetljeća mnogo naučio o tom zahtjevnom poslu. Raduje ga što će sin Mate nastaviti na temeljima koje je tata stvorio, što je Mate predan tom poslu, što ga voli, stiglo je ovih godina za zalaganje i mnogo nagrada…to vodi naprijed.


Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of
Webcams provided by webcams.travel add a webcam